Na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci ponovno gostuje poznati litavski redatelj Oskaras Koršunovas, ovoga puta s predstavom »Krappova posljednja vrpca«. Ova drama teatra apsurda, u izvođenju Juozasa Budraitisa, nastala je prema tekstu Samuela Becketta iz 1958. godine. Kroz lik ostarjela i usamljena Krappa, predstava Vilnius City Theatrea suočava gledatelja s temom samoće i otuđenosti. 

  U potpunoj samoći i tišini Krapp preslušava svoju zadnju snimku, staru trideset godina. Uz pomoć magnetofona pokušava rekonstruirati svoju prošlost, shvaćajući da su te godine njegova života, kad je još postojala mogućnost za sreću, zauvijek prošle. S posljednje vrpce, koju neprekidno zaustavlja i premotava, sluša svoje uspomene na umiruću majku, oca od kojeg je naslijedio neobuzdanu ljubav prema ženama, na ženu koja mu se podala negdje na obalama Baltika… Kolutove tih vrpci starac naziva svojim »magnus opusom«. Na kraju Krapp još jednom pušta ulomak u kojem se ljubi sa ženom na Baltiku. Vrpca se odvrti do kraja, simbolički označujući i završetak starčeva života. Mrak i kraj predstave. 

   Samuel Beckett i predstava Oskarasa Koršunovasa na zanimljiv način otvaraju pitanje individualne memorije, koja nije uvijek baš pouzdana. A tada svojevrsni čuvari sjećanja postaju fotografija, film ili kao kod Becketta magnetofonska vrpca. Krapp slušajući svoj glas slaže komadiće mozaika svoje prošlosti, a ovdje se možemo poslužiti Rolandom Barthesom koji u knjizi »Svijetla komora« piše: »Što fotografija reproducira u beskonačnost zbiva se samo jednom: ona ponavlja mehanički ono nešto što se ne bi nikad više moglo ponoviti egzistencijalno.« 

   U predstavi »Krappova posljednja vrpca« na dirljiv su se način isprepleli Beckettov tekst te habitus, glumačko i životno iskustvo Juozasa Budraitisa. Kraj predstave popraćen je ironičnom sentimentalnom temom na klaviru u stilizaciji litavskog skladatelja Gintarasa Sodelka.