Najbliža kultnoj predstavi Vilija Matule "Munchhausen", sjajni britanski glumac George Mann – bez rekvizita i scenografije – uvukao nas je u priču o Odiseju u kojoj je glumac bio sve
RIJEKA Ova predstava vratila nas je glumcu i priči. Najbliža kultnoj predstavi Vilija Matule »Munchhausen«, sjajni britanski glumac George Mann – bez rekvizita i scenografije – uvukao nas je u priču o Odiseju u kojoj je glumac bio sve: i Penelopa i Telemah, i Atena i Zeus, i Kiklop i Nausikaja, i Odisej i svinjar, i dadilja i sva ona sila prosaca koja je godinama opsjedala Penelopu…
Ovo je, najkraće rečeno, sukus razgovora za okruglim stolom, nakon izvedbe »Odiseja« Theatrea ad Infinitum iz Londona, koji oduševljava publiku i kritiku diljem svijeta. Ovo kazalište čine tri čovjeka iste škole i pogleda na teatar, koji udružuju svoje ideje producirajući predstave što su amalgam različitih tradicija – od jake anglosaksonske škole »storytellinga« do Lecoqove škole bazirane na dvadesetak osnovnih kretnji koje tvore scenski svemir.
U tome George Mann pliva kao riba u vodi, uranjajući u slapove teksta neprimjetno hvatajući dah, a pritom publiku ostavljajući bez daha. O školi Jacquesa Lecoqa u Parizu, o idejama koje su dovele do predstave »Odisej« bazirane na pojednostavljenoj knjizi mitova namijenjenoj dječjem uzrastu, govorio je sam performer, koji je bio zatečen samo jednim jedinim pitanjem iz publike: »Kako bi Odisej danas prošao u Haagu«? Bi li suci imali razumijevanja za krv, vađenja srca, osljepljivanja kolcem, razdiranje utroba, čega svega ima u mitu o Odiseju.
– Ne znam točan odgovor na to pitanje, ali pretpostavljam, kada bi Odisej bio Amerikanac ili Englez, da ne bi loše prošao ni u Haagu – rekao je mladi glumac, objašnjavajući da je upravo zbog tih krvoločnih opisa Odisejeve osvete nad proscima na samom kraju predstave, ona limitirana za uzrast djece ne mlađe od osam godina.
Riječka je publika nedvojbeno bila fascinirana izvedbom »Odiseja« jer je predstava dobila ocjenu 4.91!
