Foto NC
Ideja da umjetnost mora promijeniti svijet nije toliko zanimljiva. Ali činjenica da diktatorski političari pokušavaju uništiti ideju o umjetnosti, dokaz je da je umjetnost važna
RIJEKA – Ljubitelji suvremenog kazališta imat će krajem veljače i prvih dana ožujka priliku uživati u predstavama čuvene belgijske skupine Needcompany. Jedinstveni Needcompany festival organizira se u Rijeci od 29. veljače do 6. ožujka u sklopu programa »Doba moći« Europske prijestolnice kulture.
Jedna od najvažnijih predstavnica suvremenog europskog teatra, belgijska umjetnička skupina Needcompany u sedam dana trajanja festivala izvest će tri predstave i otvoriti izložbu, čime predstavlja bogatstvo i raznolikost svoga umjetničkog rada – jedna je predstava primarno glazbena, druga dramska, a treća plesna.
Posebna poslastica za posjetitelje bit će premijera njihove najnovije predstave »Sve što je dobro«, nastale u koprodukciji Rijeke 2020, HNK-a Ivana pl. Zajca, Needcompanyja i njihovih partnera. Gostovanje Needcompanyja prilika je i za razmijeniti nekoliko pitanja sa slavnim Janom Lauwersom, osnivačem i voditeljem ove belgijske skupine.
U Rijeku dolazite s trima predstavama, glazbenom, dramskom i plesnom, te izložbom videoradova. Koliko je raznovrsnost izričaja i formi važna u vašem djelovanju?
– To je naše prirodno »stanište«. Mi smo grupa umjetnika i obuhvaćamo različite umjetničke izričaje i forme. »Lajtmotiv« Needcompanyja glasi: »specijalizacija vodi prema degeneraciji«. Ono što povezuje sve ove različite oblike umjetnosti je činjenica da polazimo od bijelog platna: ex nihilo i cijeli svijet. Bilo da slikam ili pišem predstavu, polazište je isto: zaborav svakodnevnog života i brze promjene u našem današnjem društvu.
Politička odluka
Kao umjetnici nikad ste niste ograničavali žanrovima i jezicima?
– Odluka korištenja različitih jezika je politička. Osamdesetih godina ekstremna desnica je pokušala preuzeti moju zemlju. Boreći se protiv tog ekskluzivnog nacionalizma, želio sam stvoriti umjetničku grupu s inkluzivnim međunarodnim jezikom. Ove teške situacije u Flandriji drže vas »oštrim« i prisiljavaju vas na postavljanje različitih pitanja.
Više od 30 godina kasnije, višejezično kazalište danas je mnogo češće, ali ranih osamdesetih nije bilo ni prijevoda. U početku su Needcompany definirali kao plesnu skupinu, a ja sam bio koreograf, što je bilo totalno krivo jer se moj rad uvijek temeljio na tekstu.
Predstava »Sve što je dobro« je ljubavna priča, no ona jasno progovara i o društvu mržnje i netolerancije u kojem živimo, analizira vrijednosti današnje Europe. Baš kao i druge vaše predstave, i ova se temelji na stvarnim pričama?
– Da. »Sve što je dobro« temelji se na stvarnim životnim pričama glumaca na pozornici. Elik Niv je Izraelac, vojnik specijalnih snaga koji je ubijao ljude, teroriste, za svoju zemlju.
Da bih njegovu stvarnost donio u moju stvarnost, u mom privatnom svijetu bilo je važno raditi s vlastitom obitelji. Živimo i radimo u Molenbeeku, kvartu u Bruxellesu koji je Trump definirao kao pakao Europe. Kad je Elik došao kod nas, teroristički napadi dogodili su se u zračnoj luci i podzemnoj željeznici u Bruxellesu.
Napustio je svoju zemlju jer se umorio od bitke i odjednom vidi tenkove kako jašu u Molenbeeku. To je bilo polazište mog pisanja.
Zato publika prepoznaje vaše predstave? Jer donose stvarnu emociju i proživljeno iskustvo?
– Nastojimo stvarati vrlo ‘ljudsko’ kazalište. Glumci su više izvođači nego glumci, a ja im »pišem na kožu«.
Međunarodni okus
Needcompany festival održava se u sklopu programskog pravca »Doba moći«. Zadatak umjetnika je da progovara o vremenu i svijetu u kojem živimo, no može li ga umjetnost promijeniti?
– Umjetnost je nepotrebna potreba. Ideja da umjetnost mora promijeniti svijet nije toliko zanimljiva. Ali činjenica da diktatorski političari pokušavaju uništiti ideju o umjetnosti, dokaz je da je umjetnost važna.
Čak je i novi Trumpov slogan: »Učinimo Ameriku ponovo lijepom«. Sve više reakcionarnih političara govori o ‘ljepoti’ kao jasnoj ideji. Zanimljivo! Osobno se moj život mijenja svaki put kad vidim dobro umjetničko djelo.
U Rijeci ste gostovali i u sklopu predprograma Europske prijestolnice kulture? Kako ste doživjeli grad, publiku? Jeste li upoznati s riječkim programom EPK-a?
– Jako me fascinira kulturni i politički diskurs koji se događa u Rijeci. Diljem Europe političari pokušavaju naglasiti da postoje velike razlike u kulturi i među ljudima.
Puno putujemo po Europi, a ljudi koje srećemo, baš kao i u Rijeci, dokazuju da razlike nisu problem, već blagoslov. Jedan od lajtmotiva posljednjih 10 godina Needcompanyja je: smijte se i budite nježni prema nepoznatom!
Kakva su vaša iskustva s titulom Europskih prijestolnica kulture? Koliko takvi projekti pomažu lokalnoj umjetničkoj sceni, publici, gradu?
– Kulturne prijestolnice su vrlo važan koncept za ujedinjenje Europe! Vidim da EPK program u Rijeci uključuje i inspirira puno lokalnih projekata. Nadam se da ćemo svojim »međunarodnim« pristupom donijeti dodatni »okus«. Također sam vrlo znatiželjan oko programskog pravca »Kuhinja različitosti«. Spoj aktivizma, literature, vizualne umjetnosti… zvuči privlačno. Čak se čini da možete i jesti vrlo dobro, zar ne?
