Ove godine u svome su se gradu predstavili Žak Valenta, Silvija Marchig i Mila Čuljak. Kratkim solom »Odozgor« Žak Valenta pronašao je inspiraciju u okruženju novog izvedbenog prostora – konkretno dvorane Filodrammatice
RIJEKA » Tjedan suvremenog plesa već je sedam godina prisutan i u Rijeci, pružajući riječkoj publici makar mali uvid u recentna kretanja na inozemnoj i domaćoj plesnoj sceni. Ti uvidi bili bi dakako veći da u samoj Rijeci postoji snažnija podrška i potpora ili osmišljenija strategija prema održavanju riječkog dijela Tjedna. Za riječku plesnu scenu važno je i to što se autorska imena ponikla iz Rijeke u kontinuitetu pojavljuju na Tjednu suvremenog plesa.
Ove godine u svome su se gradu predstavili Žak Valenta, Silvija Marchig i Mila Čuljak. Kratkim solom »Odozgor« Žak Valenta pronašao je inspiraciju u okruženju novog izvedbenog prostora – konkretno dvorane Filodrammatice. U zadanom prostornom kontekstu, pripremljenom za izvedbu sljedeće predstave, Valenta pokretima i kretanjem u prostoru autoreferencijalno i autoironično propituje vlastito prisustvo na sceni i elemente izvedbe. U jednom trenutku on će iz džepa izvući CD, s napomenom da je na njemu glazba za njegov solo, dok glazba koju smo čuli na početku njegova sola zapravo pripada nekoj drugoj predstavi, kao i bijela podloga za ples. Svojom intervencijom u prostoru i okružju izvođač je nadodao novi sloj tumačenja krajolika, pozivajući gledatelje da unutar toga istraže i krajolik tijela. U produkciji Kik Melonea iz Zagreba nastala je predstava »Il bastone del diavolo/Đavolji štap« autorica i izvođačica Mile Čuljak i Silvije Marchig. U ovoj predstavi one istražuju intermedijalni odnos fizičkog teatra, glazbe i vizualnih umjetnosti. Stare talijanske pjesme glazbena su podloga za kreiranje niza živih slika (tableaux-vivant) i glazbenih stavaka, koje su dramaturzi Nataša Govedić i Andrej Mirčev povezali u zanimljivu dramaturšku cjelinu.
Kao provodni motiv među slikama pojavljuje se dugačak štap, koji ovisno o glazbenoj kulisi i riječima pjesama poprima različite funkcije i značenja. U pjesmi o Veneciji, primjerice, on postaje veslo, a u jednoj slici Mila Čuljak koristi ga kao sredstvo ironizacije. Ironijski odmak prisutan je i u slici u kojoj Silvija Marchig s maskom androginog Ziggyja Stardusta na hrvatskom, a zatim i njemačkom u ironijskom modusu izgovara riječi jedne od talijanskih pjesama.
Kostimograf Oliver Jularić odjenuo je izvođačice u neku vrstu radničkog »trliša«, koji priziva svijet proletarijata i posrnulih brodogradilišta. U vizualno atraktivnoj završnici na pozornicu se spušta kiša sazdana od zrnaca riže, uz projekciju mora i krikove galebova. A nakon pljeska gledatelja uslijedio je mali završni glazbeni citat. Ovime je i završio riječki dio Tjedna suvremenog plesa, koji se ove godine odvijao u Zagrebu, Rijeci i Karlovcu od 26. svibnja do 8. lipnja.
