Na Međunarodnom festivalu malih scena prikazana je »Hedda Gabler« Drame Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora, koja predstavlja dobar primjer suvremenog iščitavanja klasičnog teksta. Ova drama Henrika Ibsena (1828-1906), slično kao i njegova »Nora/Kuća lutaka«, problematizira temu žene u braku i društvu. Dok Nora napušta muža i djecu kako bi ostvarila sebe, druga Ibsenova junakinja Hedda Gabler – suočena s mogućnošću gubitka slobode – na kraju sebi oduzima život. »Hedda Gabler«, objavljena 1890. godine, spada u ciklus posljednjih Ibsenovih drama, kojima su svojstveni pesimizam i melankolija. 

  Tragični epilog

   Hedda je svojeglava i razmažena, a njena demonska privlačnost destruktivne božice uništava sve oko sebe. Na početku komada Hedda i njezin suprug Jörgen Tesman vraćaju se s bračnog putovanja, na kojem se Hedda – kći generala Gablera – dosađivala, a nije zadovoljna ni predivnom vilom u koju su preselili i zbog koje su se zadužili. Hedda Gabler udala se za Tesmana stjecajem okolnosti, no zapravo je voljela – ako uopće može voljeti – prijatelja iz mladosti Ejlerta Lövborga, koji se počeo opijati i negdje je nestao. 

   U međuvremenu Lövborg je objavio knjigu koja je doživjela uspjeh, što mu može donijeti prednost pri natjecanju za profesorsko mjesto koje priželjkuje i Tesman. Na kraju se kod Tesmanovih okupljaju gospođa Thea Elvsted – također u nesretnom braku, sudac Brack i Lövborg. Hedda iznova stječe moć nad svojim bivšim ljubavnikom, kojemu daje pištolj svoga oca da se njime ubije. Brack ubrzo donese vijest o njegovoj smrti, a budući da je sudac prepoznao Heddin pištolj, ona shvaća da je u klopci. U tragičnom epilogu Hedda Gabler uzima drugi pištolj iz očeve zbirke i ubije se. 

   Redateljica Mateja Koležnik reducirala je »Heddu Gabler« na komornu dramu svedenu na situaciju građanskog salona i psihološku razradu karaktera. U ovom krajnje pročišćenom uprizorenju važna je uloga scenografije Marka Japelja, koja nije tek puka kulisa ili ilustracija, već i sama sadrži dublje simboličko i metaforičko značenje. Čitava predstava odvija se u zatvorenom ostakljenom prostoru, koji proizvodi učinak ogledala i izloga u kojemu su likovi izloženi poput lutaka, a ovako zamišljena scenografija priziva i akvarij u kojemu je Hedda Gabler zarobljena brakom i društvenim konvencijama. 

  Precizna izvedba

Ovakav minimalistički scenski prostor diskretno podcrtava oblikovanje svjetla Pascala Mérata, a s takvim konceptom korespondiraju i fina pozadinska glazba Mitje Vrhovnika Smrekara te kostimi Alana Hranitelja. 

   Polazište ove suvremene interpretacije Ibsenove »Hedde Gabler« je dramaturgija Gorana Ferčeca, koja je Mateji Koležnik omogućila vrlo precizna režijska rješenja, lišena bilo čega suvišnog. Ovakav koncept i od glumaca traži visok stupanj preciznosti i koncentracije u izvedbi. 

   Naslovnu ulogu Hedde Gabler (Tesman) psihološki iznijansirano i introspektivno tumači ekspresivna Nataša Matjašec Rošker, koja je do najmanjeg pokreta i geste studiozno pristupila svojem liku, u čemu je na koreografskom planu zaslužan i Matija Ferlin. Ova suvremena Hedda dosadu krati pucanjem iz pištolja, što je motiv koji se pojavljuje i u češkoj predstavi »Buržoazija«, samo na drugačiji, nadrealan način. 

   Redateljske zamisli dosljedno su slijedili i Jurij Drevenšek u ulozi Jörgen Tesmana – Heddina muža slabića, zatim Ivo Ban kao sudac Brack, Matjaž Tribušon u ulozi Ejlerta Lövborga, Mateja Pucko kao gospođa Elvsted i Maša Žilavec kao Jörgenova tetka Juliane Tesman.