Premijera je apsolutni događaj kazališne sezone u Beogradu, ulaznice su rasprodane ne samo za premijeru  već i za sve reprize u veljači,  a liste čekanja već se formiraju i za one u ožujku

Krleža i njegovi »Glembajevi«  koji su raspadom države  izašli iz fokusa srpskih kazališta, ponovo se čitaju, a što  Jagoš Marković – jedan od  najistaknutijih redatelja srednje generacije – ima reći o  Glembajevima danas, premet je zanimanja kulturnih  stranica mnogih medija.

– Cijeli život mislim o  »Glembajevima« – kaže Marković u jednom intervjuu. –  Koliko sam puta umjesto  svojih riječi izgovorio neke  replike iz drame ili ih čuo  sebi upućene… Ovo je djelo  dio mog kulturnog identiteta. I ne samo mog.

Jagoš Marković diplomirao je prije 25 godina u Beogradu, s dramom »Adam i  Eva«. Bio je to ujedno i njegov prvi susret s Krležom, o  čemu kaže:

– Profesor Miroslav Belović otkrio mi je to Krležino  djelo. Pročitao sam »Adama i  Evu« i samo – osjetio.

Ništa  nisam razumio. Ni ekspresionizam, ni rečenicu,  ništa… Ali sam osjetio. I zagrizao. Spremao sam se vrlo  dugo i temeljito, obrazovao,  nalazio tekstove o Gavelli, o  scenskom govoru. O svemu  što nisam do tada znao, a nisam znao ništa. Ta predstava  bila je moj ispit, moj život…

Krležine su drame danas  klasika, a ona je vječna.  Svidjelo se to nekom ili ne,  voljeli ga ili ne voljeli. (…) U  njegovom djelu sve korespondira s našim vremenom.  Sve! A najviše ona tema ljudskog i neljudskog u čovjeku.

Ovakav komad ne bih radio bez izvrsne podjele.

Bilo  je i u Beogradu sjajnih glumaca koji su to mogli vrhunski odigrati. I u samom  Ateljeu 212 – Beograd je glumački rasadnik. Ali, moji Leone i Ignjac su Nikola Ristanovski i Boris Cavazza. Prvaci makedonskog i slovenskog kazališta. Jer, ne dijeli  redatelj samo uloge, već  podjelom određuje mogućnost odnosa likova. Malo  je direktora teatara koji to  shvaćaju. Zato ja ne režiram  često i posvuda. Imam svoje  uvjete i principe i toga se  držim.