Frljić: Austrijska publika odlično prihvatila moju interpretaciju Büchnerove drame

Snimio Roni BRMALJ

Recepcija mog rada vani se značajno razlikuje od recepcije u Hrvatskoj, gdje se mnogobrojne netrpeljivosti prema mojoj malenkosti maskiraju različitim kvaziestetskim argumentima

RIJEKA  Oliver Frljić, intendant riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca i kazališni redatelj, nedavno je imao premijeru predstave »Woyzeck« Georga Büchnera u Schauspielhausu u Grazu, što je i povod ovom razgovoru.

  Prije tri godine na Dubrovačkim ljetnim igrama režirali ste i Büchnerovu »Dantonovu smrt«. Na koji ste način sada pristupili »Woyzecku«?

  – Kao polazište sam uzeo dio triptiha Hieronymusa Boscha »Vrt zemaljskih užitaka« pod nazivom »Muzički pakao«. Pokušao sam njegovu vizualnu logiku aplicirati na Büchnerovu fragmentarnu dramaturgiju. Zapravo, cijela predstava funkcionira kao zadnji trenutak Woyzeckove svijesti prije smrti. U tom nadrealnom krajoliku materijaliziraju se Woyzeckovi strahovi i internalizirano nasilje. Zahvaljujući sjajnoj scenografiji Igora Pauške, kazalište je pokazano kao jedna vrsta reprezentacijskog zatvora iz kojeg lik Woyzeck pokušava pobjeći, ali samo da bi se još više zapleo u reprezentacijsku mrežu. Pauška je portal potpuno zatvorio zrcalom kroz koje se, ovisno o svjetlu, može vidjeti ono iza, dok u drugim situacijama postaje nepropusni prostor refleksije pogleda koji ne uspijeva prodrijeti u njegovo onostrano.

Jeste li i na koji način aktualizirali Büchnerov komad?

  – Nisam radio nikakvu posebnu aktualizaciju. Čini mi se da je nasilje kojem je podvrgnut Woyzeck dovoljno razumljivo u svakom društvenom kontekstu. Ovdje se nasilje, osim vidljivog subjektivnog nasilja, pojavljuje i kao objektivno nasilje koje je normalizirano i nevidljivo.

Riječki HDZ-ovac Hrvoje Burić i redatelj Jakov Sedlar obrušili su se na vas jer u HNK Ivana pl. Zajca navodno niste pustili Sedlarovu predstavu »Ana Frank«. Je li riječki HNK dobio upit za gostovanje te predstave i što o tome mislite?  – Nismo dobili nikakav službeni upit. Cijela ova priča oko gostovanja predstave »Ana Frank« je jeftini prizeman pokušaj još jednog diskreditiranja nove »Zajčeve« uprave. Žalosno je što se u tu svrhu koristi tragična sudbina jedne djevojčice koja je postala simbol stradanja sve djece u Drugom svjetskom ratu.   Koliko je Burić kazališno nepismen, pokazuju dvije stvari. Najprije, on ne zna ni kako se zove predstava koju bi zvao da igra u našem kazalištu: »Ne znam zašto se u Rijeci, u HNK-u Ivana pl. Zajca može igrati »Aleksandra Zec«, a predstava »Dnevnik Ane Frank ne može…« Sedlarova predstava ne zove se »Dnevnik Ane Frank«, već »Ana Frank«, a o pohrvaćenju imena Anne Frank i njegovim implikacijama pisala je Nataša Govedić: »U slučaju progona Židova tijekom Drugog svjetskog rata, kad su ljudi umirali upravo zbog svog imena i vjerske pripadnosti, ime je kotiralo kao »službeni razlog« progona, zbog čega mu valja pristupati s velikim oprezom i pijetetom«.   Drugi, krunski dokaz Burićeve kazališne nepismenosti jest činjenica da isti ne zna da predstava »Aleksandra Zec« nije produkcija HNK-a Ivana pl. Zajca, već HKD Teatra, pa shodno tome i ne igra u »Zajcu«. Ali da bi se to znalo trebalo bi povremeno i ući u kazalište ili barem provjeriti što je na njegovom repertoaru. Ali možda je to previše očekivati od člana stranke čija se kulturna politika, riječima Tomislava Karamarka, svodi na sljedeće: »… podržat ćemo razvoj mjesnih, zavičajnih i nacionalnih kulturnih projekata koji su autentičan izraz našeg identiteta«. Sretno vam bilo!

  Kako su austrijska publika i kritičari reagirali na predstavu?

  – Premijera i prva repriza su prošle odlično. Izašla je jako dobra kritika na Nachtkritiku, najznačajnijem portalu za kazalište na njemačkom govornom području, gdje je nedavno »Aleksandra Zec« uvrštena na tjednu listu deset najboljih predstava. Sve u svemu, recepcija mog rada se vani značajno razlikuje od recepcije u Hrvatskoj, gdje se mnogobrojne netrpeljivosti prema mojoj malenkosti maskiraju različitim kvaziestetskim argumentima. Tome u prilog govori i činjenica da je predstava »Proklet bio izdajica svoje domovine« Slovenskog mladinskog gledališča apsolutni slovenski rekorder po broju međunarodnih gostovanja.

  Je li bilo i kakvih negativnih reakcija, kakve vaše predstave prate u Hrvatskoj i regiji?

  – Gle čuda, ali negativnih reakcija nije bilo, iako bi ova predstava, mjerena aršinima domaće kazališne malograđanštine, sigurno bila proglašena u najmanju ruku blasfemičnom. Pred kraj komada, kad se psihički integritet glavnog lika potpuno raspao, postoji scena u kojoj Woyzeck ljubi u usta Isusa koji ga, parafrazirajući Psalam 22, oslovljava s »Oče moj, zašto si me ostavio?«

Frljić: Austrijska publika odlično prihvatila moju interpretaciju Büchnerove drame

Lidlova super ponuda