Svetvinčent je i ove godine opravdao titulu jednog od najvažnijih plesnih festivala u Hrvatskoj
SVETVINČENT » Ovogodišnji 13. Festival plesa i neverbalnog teatra u Svetvinčentu završio je preksinoć u velikom stilu – rock’n’rollom zagrebačkog Studija za suvremeni ples VRUM. Plesno-vokalnim performansom »Large« odjavili su ovogodišnji Svetvinčent i zahvalili na svemu što ovaj festival čini za plesnu umjetnost. U festivalskoj završnici nastupio je i austrijski ansambl »CieLaroque« koji je izveo predstavu »esnes.n.on2«, a za kraj je u Art centru bio projiciran film »Blanche Neige«, plesna predstava ansambla Angelin Preljocaj, temeljena na bajci »Snjeguljica« braće Grimm.
Uz zvuke indijske glazbe, poput one iz bollywoodskih filmova, publika je ispunila kaštel Grimani, a pozornica je na sat vremena postala Indija. Radnja predstave »esnes.n.on2« smještena je u indijski grad Nambu gdje su stjecajem okolnosti zapela tri glavna aktera – Amerikanac, Nijemac i pjevačka diva iz Rusije. Koreografija Helene Weinzierl prati njihovo upoznavanje i suradnju u dalekoj zemlji, no glavni zaplet vrti se oko ubojstva, pa tako u interakciji s publikom priča otkriva neočekivanog ubojicu.
Ferlin o Kosovelu
Rock’n’roll predstavu »Large« Studija za suvremeni ples VRUM možemo slobodno nazvati i nesvakidašnjim koncertom: bilo je tu nečujnih sola, novoizmišljenih instrumenata i mnogo najlonskih vrećica. Prema koreografiji Sanje Tropp Frühwald, šestero plesača izvelo je, kako kažu, »predstavu koja slavi metamorfozu, trenutak nastajanja i nestajanja, predstavu koja se izvodi samo jednom i samo sada, i koja se ne može ponoviti«. To su Branko Banković, Dina Ekštajn, Bruno Isaković, Martina Tomić, Ana Vnučec i Bosiljka Vujović Mažuran.
Dan ranije publiku je u svetvinčentskom Art centru dočekao jedan stol, mnogo pepela, knjige poezije slovenskog avangardnog pjesnika Srečka Kosovela i renomirani hrvatski koreograf Matija Ferlin. Predstava »Sad Sam Lucky« nastala je kao dio ciklusa solo predstava »Sad Sam«, ali ovo je prvi put da se ovaj umjetnik ne okreće svojoj osobnosti i ne bavi vlastitom problematikom, već uzima vanjski lik, vanjsku inspiraciju iz koje crpi izvođačke materijale.
Predstava je vrsta fizičkog hommagea Srečku Kosovelu, jednom od najvećih slovenskih pjesnika, koji je 1926. umro sa 22 godine, bez ijedne za života objavljene pjesničke zbirke. Kosovelova melankolična i ispovjedna poezija, nastala između surovih atmosfera slovenskog krasa i egzistencijalne krize, fizički napada jezik u pokušaju da mu pronađe idealnu formu. Dramaturg Goran Ferčec i Ferlin stoga su Kosovelovu poeziju doživjeli kao koreografiranje jezika i istovremeno partituru za koreografiranje predstave. Uz govor kao primarni oblik prezentacije, Matija Ferlin se pronašao u radikalnom, fizičkom, turbulentnom i emocionalnom dijalogu s ovim autorom, istaknuvši pritom neiscrpan talent za plesnu i dramsku umjetnost.
Tjelesna virtuoznost
Iste večeri kaštel Grimani ugostio je Zagrebački plesni ansambl s koreografijom »Ispod sklopljenih očiju«. Efektan početak uveo je u koreografiju Laure Aris Alvarez u kojoj su se plesači zapitali jesu li spremni zatvoriti oči i zaroniti u nepoznato te istražiti želju i napetosti koje ona izaziva. U ovoj predstavi snažne performativnosti i tjelesne virtuoznosti sudjelovalo je sedam plesača – Zrinka Lukčec, Sara Barbieri, Petra Chelfi, Aleksandra Mišić, Martina Nevistić, Ognjen Vučinić i Elvis Hodžić.
Večer je završila u Loži izvedbom »barokne« koreografije »Off-Beat« slovačkog koreografa Milana Tomašika. Uz originalnu scenografiju i modernizirano barokni kostim, Tomašik je pokušao spojiti i suprotstaviti baroknu glazbu i suvremeni ples krećući se istodobno između vanjskih utjecaja preuzetih iz povijesti plesa i unutrašnje koncentracije plesača. Svetvinčent je i ove godine opravdao titulu jednog od najvažnijih plesnih festivala u Hrvatskoj, ponudivši nekoliko izvrsnih predstava i performansa poput španjolskog »Animala« i »Katastrophe«, Ferlinove izvedbe i koreografije portugalske skupine TokArt.