Želim upozoriti na dvojbene kriterije u umjetnčkome profiliranju repertoara HNK-a Ivana pl. Zajca, koji nažalost nisu na djelu od jučer, a u ovoj su sezoni kulminirali
RIJEKA - Dr. Darko Gašparović, ugledni hrvatski teatrolog i bivši intendant HNK Ivana pl. Zajca, još početkom prosinca prošle godine uputio je pismo Kazališnom vijeću riječkoga kazališta. Pismo je prije dva dana objavljeno na portalu www.dayline.info, u tekstu Zvonimira Peranića pod naslovom »Kazališno vijeće riječkog HNK – Loša marioneta«.
Ovim povodom Darko Gašparović kazao nam je da odgovor Kazališnog vijeća dosad nije dobio, ali ga je na razgovor pozvala intendantica Nada Matošević Orešković. Budući da je shvatio da od odgovora izgleda neće biti ništa, ovih dana namjeravao je objaviti otvoreno pismo čiji sadržaj sada prenosimo:
Bez hrvatskih autora
Kad se sine ira et cum studio razmotri repertoarni plan HNK Ivana pl. Zajca za sezonu 2012./2013. dođe se do sljedećih zaključaka:
1. Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u svome ukupnom repertoaru svih četiriju umjetničkih jedinica (Hrvatska drama, Talijanska drama, Opera, Balet) nema ni jedno jedino djelo hrvatskoga autora.
2. Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u opernome repertoaru nema niti jedno djelo Ivana pl. Zajca, čime se dosljedno, i u 180. godišnjici Zajčeva rođenja, nastavlja politika sadašnje Uprave na čelu s intendanticom kojom je hrvatski skladatelj i rođeni Riječanin izgnan s pozornice Kazališta koje nosi njegovo ime.
3. Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u svome repertoaru nema niti jedno operno djelo Richarda Wagnera čiju 200. obljetnicu rođenja, uz onu Verdijevu, slavi i obilježava cijeli svijet. Ali zato ima čak četiri Verdija, uključivo i obnove dviju opera koje su u režiji ravnatelja Opere doživjele neuspjeh kod publike, a »Macbeth« i evidentan debakl. Podsjećam zaboravne: to je jedina premijera u ukupnoj povijesti riječkoga Kazališta koja je doživjela otvoreno bučno negodovanje dijela publike.
4. Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u ovoj je sezoni skresalo program Talijanske drame na dva premijerna naslova, što je bez presedana u dosadašnjoj povijesti Kazališta koje se s pravom diči da u svome sastavu ima jedino profesionalno glumište na talijanskome jeziku izvan Italije.
Činovnički pristup
6. Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, za koje sadašnja intendantica mrtva hladna ustvrdi da »ima viziju i svojoj publici nudi proizvod (sic!!!) najviših europskih standarda«, u posljednjim dvjema godinama ima daleko najmanje nominacija za Nagradu hrvatskoga glumišta od svih nacionalnih kazališta.
7. Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca pod vodstvom sadašnje intendantice trajno daje povoda mišljenju šutljive većine gradskoga kazališnog javnog mnijenja da se u njemu već dugo ne događa ništa umjetnički kvalitetno niti društveno relevantno (op.a. baš poput Vecchioa), već da se činovnički odrađuje »proizvodnja« predstava, kao da je riječ o kobasicama ili cipelama.
U ovome trenutku ne kanim se upuštati u druge problematične poteze Uprave koji se tiču kadrovske politike, odnosa prema zaposlenicima, metoda zastrašivanja koje ne priliče jednoj umjetničkoj ustanovi itd. Želim samo upozoriti na dvojbene kriterije u umjetničkome profiliranju repertoara Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, koji nažalost nisu na djelu od jučer, a u ovoj su sezoni kulminirali, kao što je u prethodnih sedam točaka pokazano.
Malo pa ništa
Na upit da dodatno komentira to pismo, Darko Gašparović kaže da je sve bitno sažeo u spomenutih sedam točaka i da dalje ne bi komentirao, premda bi i prethodne kazališne sezone HNK Ivana pl. Zajca tražile podrobnu analizu. Svoja razmišljanja Gašparović je podijelio s javnošću, a na onima koji su vlasnici riječkoga kazališta i vode ga je da razmisle i pruže konkretne odgovore.
Podsjetimo i da je Darko Gašparović u nedavnom razgovoru za naš list na pitanje koliko je zadovoljan sadašnjim HNK-om u Rijeci, odnosno kakvo riječko narodno kazalište priželjkuje, odgovorio:
– S ovim sirotinjskim proračunom teško da se nešto bitno bolje može napraviti. Nisam zadovoljan mrtvozorničkim mentalitetom mirenja sa stanjem stvari kakvo jest. Puko je samozavaravanje statističko brojenje premijera, predstava, publike. Repertoar je neosmišljeni plod slučajnosti, a izvedbena razina kvalitativno stalno pada.
Umjetnička grana koja je održavala konstantno visoku razinu bio je Balet pod upravom Staše Zurovca. On je sada dobio otkaz zbog razloga iz kojega jedan drugi nedodirljivi ravnatelj ne snosi nikakvu odgovornost. To je sramotno i neetički. Ja vjerujem da će Ronald Savković, koji je vrstan umjetnik, postupno dignuti taj balet iz pepela, ali kako gledati na dramski program kada je za Nagradu hrvatskog glumišta nominirana samo predstava Talijanske drame »Antigona«? Fantastično! Ali gdje je Hrvatska drama? Pa netko bi se tu napokon trebao upitati što se to događa. I to nije sada, to je već druga godina za redom.
Ni Wagnera, ni Zajca
Moram reći i za operni repertoar: dogodine nije samo 200. obljetnica rođenja Verdija, nego i Wagnera. Cijeli će ih svijet izvoditi. Riječka Opera nema ni jednog Wagnera! Kažu da nema novaca. Kako ima novaca za »Aidu«, a već su dva Verdija na repertoaru (uzgred rečeno, obnavlja se iz posve nepoznatih razloga »Macbeth« koji je na premijeri zbog katastrofalne režije Ozrena Prohića doživio debakl), ali nema za Wagnera? Pa nitko ne misli da Rijeka može izvesti »Parsifala« ili »Prsten Nibelunga«, ali da nema novca za jednog »Ukletog Holandeza«?! I tako će riječka Opera biti vrlo rijetka u svijetu koja neće igrati Wagnera.
Drugo, naše kazalište, ako se ne varam, zove se Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Kad smo posljednji put gledali neku Zajčevu operu? Ne sjećate se, jer je nije bilo. Ove je godine na izmaku bila 180. obljetnica Zajčeva rođenja. I što je od Zajca bilo? Sjetio ga se maestro Dušan Prašelj sa svojim Oratorijskim zborom. A kazalište koje nosi njegovo ime – nula.
Pa razmišljaju li ti ljudi o bilo čemu osim o svojem dirigiranju i režiranju? Bojim se da je s njima riječko Kazalište nažalost definitivno prestalo biti časnim umjetničkim zavodom i postalo mjestom gologa krčmenja osobnih interesa.