RIJEKA – Miris paljevine na ulasku u zgradu na adresi Delta 5 podsjeća nas na to da je ovdje nedavno bio požar. Ako se nedavnim može smatrati listopad prošle godine. No miris gareži i dalje je tu kao podsjetnik na srećom izbjegnutu veću tragediju u kojoj je netko mogao i ozbiljno stradati, ali i uputa da se penjemo na potencijalno novo požarište, samo ne više, srećom, fizičko, već metaforičko. Penjemo se, naime, na drugi kat, u prostorije koje sada koristi HNK Ivana pl. Zajca i u kojem bi se trebala održati 36. sjednica Kazališnog vijeća HNK-a Ivana pl. Zajca, s puno ključnih točaka dnevnog reda, no i jednom ili dvjema koje su još malo ključnije, a koje će zasigurno donijeti vatrenu raspravu.

Naime 7. točka glasi: Zahtjev intendanta za prijevremenim okončanjem mandata, godinu dana prije isteka – 31. 12. 2023. godine (razrješenje na osobni zahtjev), o čemu smo već izvještavali. Taj je zahtjev Marina Blaževića bio svojevrsno iznenađenje, jer se intendanta nije moglo naći nego u ulogama osvjedočenog progonjenika, koji samo i izvrsno obavlja svoj posao dok Kazalište niže samo uspjehe. Činilo se i da ima finu podršku politike, s obzirom na unisono kliktanje njemu u čast kako gradonačelnika Rijeke Marka Filipovića, tako i u polujavnim istupima ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. I onda odjednom taj zahtjev. I spremno smo o tome izvijestili javnost, ne ulazeći tada previše u potankosti toga zahtjeva, pretpostavljajući da je to tek početak priče o razrješenju Marina Blaževića.

Razrješenje kao pobjeda

No ono što ovdje treba odmah reći, a prije nego što se pozabavimo požarištem, ili dramom s višestrukim obratima na samoj sjednici KV-a, o čemu smo izvještavali na mrežnom portalu Novog lista, tiče se aspekata tih uvjeta. Naime Blažević je u toj točki zatražio razrješenje godinu dana prije isteka mandata, s datumom 31. prosinca 2023. godine, što bi, ako bi se dogodilo, u suštini bila njegova pobjeda protiv onih koji smatraju da Kazalište ne vodi dobro. Prije svega zato što bi mogao odraditi i ovu sezonu, ali i postaviti sljedeću, što bi mu ostavilo dovoljno prostora da on i svi njegovi poslušnici odrade sve po pitanju svojih umjetničkih angažmana što su zamislili. A ono što će Blaževiću ostati iza cijeloga njegova vođenja riječkog Kazališta impresivna je umjetnička biografija, primarno redatelja i dramaturga, koju on uporno naziva poklonom gradu i građanima Rijeke (zato što za to ne uzima honorar, osim kada radi izvan Kazališta, kao na otvaranju EPK-a, a za što uzima astronomski honorar). Umjetnička je to biografija koju netko njegove nepostojeće umjetničke biografije prije angažmana u riječkom kazalištu nikad i nigdje ne bi mogao steći.

Odlazak, dakle, pod rečenim uvjetima bio bi za njega idealan rasplet situacije, jer bi se, uz to što bi mogao odraditi sve, ili gotovo sve zamišljeno, mogao prozvati još i mučenikom kojeg je otjerao lokalni, provincijalni novinar i tu neka lokalna, provincijalna politika.

Podrška gradonačelnika i ministrice

I kad smo mislili da će sjednica Kazališnog vijeća donijeti uzbuđenja oko te točke, nismo ni sanjali da bi uzbuđenja mogla krenuti još noć uoči sjednice, kad dolazimo do informacije o, u najmanju ruku zanimljivom postupanju gradonačelnika Marka Filipovića. On je, kako smo doznali, zamolio intendanta da povuče svoju odluku o razrješenju, jer Kazalište niže genijalne uspjehe, a i nadzor zakonitosti poslovanja Kazališta, koji je izvršilo Ministarstvo kulture i medija, nije pronašao nikakve nepravilnosti. Uz to, on predstavnike Osnivača u Kazališnom vijeću instruira da se suspregnu od donošenja bilo kakvih odluka po pitanju razrješenja intendanta, barem dok ne prođe još i revizija koju je zatražio Grad Rijeka. A kada bi se to tako dogodilo, dakle kad bi Blažević povukao odluku, a Vijeće se susteglo od donošenja bilo kakve slične odluke do nalaza revizije koja će, budimo proroci, pokazati da je sve u redu (jer Blaževićeve problematične odluke takva revizija vjerojatno neće pronaći), Blažević bi dočekao novi Zakon o kazalištima i tada, praktički, postao nesmjenjiv. Barem uz ovakvu eklatantnu podršku gradonačelnika i ministrice kulture.

Prisnažio je gradonačelnik svoju odluku podastiranjem Upute o suradnji između Grada Rijeke i korisnika, koju je 2018. godine donio Vojko Obersnel upravo zbog sličnih problema i u kojoj se propisuje što gradonačlnik smije, odnosno kako može instruirati predstavnike Grada Rijeke u upravnim tijelima korisnika, dakle upravnim vijećima, kazališnim vijećima, školskim odborima… I doista, tamo lijepo piše što sve gradonačelnik smije i može, no i ta je Uputa donesena upravo zato da se pokuša riješiti pitanje pojedinih nadležnosti, što ni ona sama nije uspjela, jer teren uvijek donosi kompleksne priče. Pa ovdje imamo slučaj da pročelnik za kulturu Ivan Šarar javno, na sjednici Odbora za kulturu Gradskog vijeća grada Rijeke, govori kako se oni kao Osnivač ne petljaju u rad Kazališta, jer tamo imaju svoje predstavnike u Kazališnom vijeću, a onda to odjednom prestane vrijediti kad treba spasiti vojnika Blaževića, pa se vijećnicima daje jasna uputa da ga ne diraju ako su to slučajno naumili. Naime gradonačelnikov naputak kao da je sročen i za mogućnost koja će na sjednici KV-a ponovo preokrenuti cijelu stvar, a bit će okupljena oko nove 8. točke dnevnog reda, koju je na ubacivanje zatražio Dražen Mikulić, a detaljno obrazložio Bojan Šober.

Sedam točaka zbog kojih se traži razrješenje

No prije nego analiziramo tu novu peripetiju, valja samo reći po pitanju gradonačelnikovih naputaka i uputa da stvari nisu uvijek potpuno jasne i da ni Uputa kojom je snažio svoje argumente ne rješava do kraja pitanje tko je, recimo, osnivač HNK-a Ivana. pl. Zajca, gradonačelnik ili Gradsko vijeće. Ima argumenata i za jednu i za drugu stranu, jer Gradsko vijeće je to koje imenuje ili razrješava intendanta ili člana Kazališnog vijeća (ministrica tu odluku potvrdi ili ne potvrdi), no činjenica je i da se gradonačelnika pita kao predstavnika Osnivača kad postoji neki problem, a ne, recimo, predsjednicu Gradskog vijeća, kako je to rekao Šarar. Ne bi bilo loše tu stvar jednom zasvagda razriješiti, pa da onda budu jasne i ingerencije svih u procesima kada su oni kompleksni poput ovog – pitanja razrješenja intendanta Marina Blaževića. Problem je, opet, što novi Zakon o kazalištima, čije se izglasavanje očekuje najesen, ovu stvar misli riješiti tako da intendante učini praktički nesmjenjivima i pritom marginalizira rad Vijeća. No opet, trenutno je na snazi aktualni zakon, a prema njemu procedura je takva da je Kazališno vijeće tijelo koje predlaže Gradskom vijeću razrješenje intendanta, koje onda o tome glasa.

A baš to je sadržaj prijedloga 8. točke dnevnog reda, koja glasi: Prijedlog odluke o razrješenju intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka Marina Blaževića. Mikulić nam je na sjednici pokazao rečeni prijedlog i u njemu je navedeno sedam točaka zbog kojih se traži razrješenje: zbog neusvojenog izvješća o radu HNK-a na sjednici Gradskog vijeća 4. svibnja 2022., zbog uvida u ravnateljske ugovore i anekse koji pogoduju privilegiranim korisnicima, zbog neiznošenja istine na izravna traženja i upite članova Vijeća o ugovorima i isplatama za sudjelovanje u EPK-u, zbog rada izvan Kazališta bez traženja suglasnosti Kazališnog vijeća intendanta i članova Uprave, zbog nagomilanih afera, zbog narušenog povjerenja između djelatnika i Uprave, zbog urušenog ugleda i nesagledive štete učinjene HNK-u.

Zastrašivanje članova Kazališnog vijeća

U sljedećih nekoliko sati žive, burne rasprave, u kojoj su korištene i teške riječi i kvalifikacije, u kojoj je i pročelnik Šarar nastupio neuobičajeno žestoko, vodili su se razni prijepori. Prvo uopće oko uvrštavanja ove točke na dnevni red, a onda i oko glasanja o točki 7., intendantovom prijedlogu za ranijim razrješenjem, a na koncu i oko glasanja o točki 8., kada je ona konačno ipak uvrštena na dnevni red.

No sukus cijele te rasprave i sveg toga glasanja, što je sve skupa trajalo šest sati (a Vijeće je trebalo i nakon toga obraditi još dvadesetak točaka dnevnog reda) može se sažeti u činjenicu da je loptica po pitanju intendantovog razrješenja prebačena Gradskom vijeću. Naime ono će na svojoj sljedećoj sjednici, vjerojatno u rujnu, morati odlučiti hoće li dati prednost točki 8. koja predlaže trenutno razrješenje intendanta Blaževića ili će pak odbiti prijedloga Kazališnog vijeća i prihvatiti Blaževićev zahtjev za prijevremenim okončanjem mandata godinu dana prije njegova kraja. Ne treba sumnjati na koju stranu naginju Šarar i Filipović, a s njima i ministrica kulture, koji sad imaju mjesec dana da skupe dovoljno ruku u gradskom parlamentu. A baš to su, očito je, ovim manevrom s uputama i mišljenjima i, u suštini, zastrašivanjem članova Kazališnog vijeća, željeli izbjeći, nesigurni u ishod.

Ipak, smatramo da smo zbog kompleksnosti cijele priče dužni dati kompletniju informaciju o tome kako je do konačnog rezultata 36. sjednice KV-a »Zajca« došlo, a koja je nakon vatrene rasprave oko 7. i 8. točke puno mirnije privedena kraju, pri čemu su čak i bez ikakvih problema intendant Blažević, upravitelj Tehnike Alan Vukelić i ravnateljica Hrvatske drame Renata Carola Gatica dobili dozvole za rad izvan Kazališta.

Intendantova obrana

Nakon što je Mikulić podijelio Prijedlog odluke o razrješenju intendanta, Blažević je istaknuo, što će nebrojeno puta tijekom sjednice ponoviti, da se njemu mora dati mogućnost da se obrani u razumnom roku i da je uvrštavanje ove točke i njezino eventualno izglasavanje nezakonito. I iako je i pravnica Doris Šegulja pokušavala naći načine kako da ospori ovu točku, na kraju je morala i ona priznati ono što je Peranić tvrdio, da je, naime, sve u skladu s propisima.

No Šarar se potom uključio i zaključio da vijećnici postupaju suprotno uputi Osnivača i da Osnivač, de facto, više nema predstavnike u Kazališnom vijeću. Šarar je pozivao na mirnu tranziciju, onu koju nudi Blažević. Blažević je, pak, tvrdio i dalje da je prijedlog nezakonit i u tom smislu iznio upozorenje o nezakonitosti, što očito znači i neku pravnu reperkusiju i vjerojatnu tužbu. To je upozorenje došlo u vidu osam točaka zabilježenih na četiri stranice, koje su pokazale da je intendant bio očito spreman i za takav ishod, želeći, i dosad uspijevajući, uvijek biti korak ispred svojih protivnika po pitanju pripremljenosti i upućenosti u procedure. A i s ozbiljnom političkom protekcijom.

Sukus tih osam točaka je, riječju, kaos i pustinja ako se Vijeće odluči na takav korak, upitna je i sezona, upitni su europski projekti, rasprava o Kolektivnom ugovoru… sve staje. Peranić je zahvalio na tim upozorenjima i uvrstio točku 8. na dnevni red.

Nakon brzinski odrađenih prvih šest točaka dnevnog reda, sedma je očekivano donijela dramu. A ona se ticala pitanja ingerencija Vijeća, odnosno preuzimanja obaveza. Vijećnici nisu bili sigurni ne bi li izglasavanjem točke 7., zahtjeva intendata za razrješenjem, možda onemogućili bilo koju drugu situaciju oko razrješenja intendanta. Pravno tumačenje oko osobnoga zahtjeva za razrješenjem je takvo da se oko njega ne glasa, odnosno osobni zahtjev automatizmom ide s Kazališnog vijeća na Gradsko vijeće i nitko o njemu ne glasa, jer je to, kako je rekao Blažević, njegovo ustavno pravo. I tek nakon što su vijećnici dobili uvjerljivo obrazloženje da izglasavanje 7. točke ne znači da se o 8. točki ne može raspravljati, odnosno da će Gradsko vijeće biti to koje će odlučiti o kojoj točki će i kako raspravljati, odnosno koju će prihvatiti, a koju odbaciti, točka 7. je izglasana.

Neusvajanje izvješća o radu »Zajca«

Rasprava o točki 8. otišla je još dalje, i vremenski i natjeravanjima sukobljenih strana. Blažević je rekao da mu treba vremena do sljedeće sjednice Kazališnog vijeća da pripremi obranu, što bi došlo, moguće, iza stupanja novog Zakona o kazalištima na snagu, pa mu obrana više ne bi ni trebala. Dotad, rekao je Blažević, može komentirati samo prvu točku, neusvajanje izvješća o radu »Zajca« na sjednici Gradskog vijeća 4. svibnja 2022. godine. Blažević je rekao da gradski vijećnici nikad nisu dali razloge neusvajanja izvješća, a da je samo Kazališno vijeće, u, doduše, nešto drukčijem sastavu, to izvješće odobrilo. Stoga je, kako misli Blažević, ta odluka pravovaljana i ovo vijeće je nema što preispitivati.

Bojan Šober je potom pročitao detaljno obrazloženje pojedinih točaka i uvjeta za razrješenje intendanta, smatrajući da oni opravdano postoje. Već sama činjenica neusvajanja programskog i financijskog izvještaja na Gradskom vijeću dovoljna je za razrješenje. No intendant Blažević radio je na otvorenju EPK-a, dakle izvan Kazališta, bez odobrenja Kazališnog vijeća, što je također osobita povreda ključnih akata i dovodi do opravdanog zahtjeva za razrješenjem. Naknadna mišljenja Ministarstva kulture i medija, prema Šoberovu iskazu, nemaju pravnu snagu. Potom se Blažević, naveo je dalje Šober, suprotstavio jednoj odluci Odjela za kulturu, samovoljno je donio neke odluke oko ukidanja manifestacija, otvorio neka radna mjesta nesukladno procedurama, konstantno iznosio neistine o potpisanim ugovorima i isplaćenim honorarima u realizaciji programa otvorenj EPK-a, pogodovao pojedincima unatoč neispunjavanju propisanih uvjeta, omogućio rad upravitelju Tehnike bez odgovarajuće stručne spreme, nanio ozbiljnu štetu ugledu institucije kojoj je na čelu itd.

Blažević je iznio nekoliko pokušaja obrazloženja pojedinih točaka koje je nazvao optužnicom, no ključno je bilo da je i dalje tražio vrijeme da se o njima očituje, a 15 dana koje je dobio od Vijeća za to nikako mu nije dovoljno, jer da je Kazalište na godišnjem odmoru, da službi nema, a trebaju mu dokumenti. Po njegovu tumačenju Vijeće mu donošenjem takve odluke uskraćuje mogućnost da se pred njim brani.

Šarar: »Ovo je sačekuša«

Šararovo obraćanje pokazalo je, pak, pročelnika u nama novom svjetlu. Oštrina kojom se obrušio na vijećnike bila je prilična.

– Najveća pogreška ove sjednice je da ste se vrlo iracionalno fokusirali na mikrosegment trenutka, da se bavite sitnim detaljima, da ste izgubili iz vida puno informacija o funkcioniranju Kazališta, o tome što misli Osnivač, a što ministrica kulture. Ovaj način je meni poražavajući za neku vrstu kulturne demokratske rasprave. Žalosti me činjenica da Osnivaču niste rekli ništa o ovome. Intendant je svoju odluku predočio, pa smo razgovarali. A ovo je sačekuša. Intendant ima pravo razgovarati o gomili optužbi koja mu je stavljena na stol. Pritom je vidljiva želja vas da na neki način ponizite intendanta koji je već dao svoju odstupnicu, formulirao je javno, dao na sjednicu, vi ste učinili dijametralno suprotno i i imate želju da se sve desi iznimno brzo.

Peranić i Šober su podržali i program i financije prije četiri mjeseca i Kazalište je u plusu od milijun kuna, a u međuveremenu još i više, gostuje se… Da, ima i problema, pa evo Sekulića i Mikulića, ali vi u sačekuši želite šutnuti intendanta u guzicu i to onda kao prave muškarčine staviti na glasanje Gradskom vijeću. Meni je ovo potpuno kriminalno i grozno mi je da sam se u ovome našao, jer ovo je diletantski ovoliki presing vršiti, vaš posao nije da smijenite intendanta, nego da upravljate Kazalištem i da ga vodite u mirne poslovne vode, a vi radite sve suprotno. Vi možete promijeniti datum njegove odluke, ali vješto koristite destruktivne mogućnosti. I zgrožen sam, kao predstavnik Osnivača sam preskočen i zaobiđen. A vi ste kao puni empatije za ljude koje se zgazilo i uništilo, no vrlo lako ste u stanju sedam ljudi šutnuti na cestu po ubrzanom postupku – rekao je Šarar.

Peranić je potom ustvrdio da nitko nije omalovažavao ili osporavao uspjehe Kazališta i da ništa nije napravljeno nesukladno Poslovniku. To je ponovio i Šober.

– Mi ništa ne radimo kontra Poslovnika i zakona. Točka. Vi kažete presing? A vaši dopisi, gradonačelnika, ministrice, pa to je presing! – rekao je Šober, napomenuvši da neće biti nikakvog raspada sistema ako se ovo sad izglasa, jer uostalom nikad i nije bilo takvog raspada kakvo zazivaju Blažević i Šarar.

– Legitimno je, zakonski moguće i opravdano staviti ovu točku dnevnog reda, tražiti intendanta da se očituje i sve to onda objedinjeno bit će preneseno Gradskom vijeću. Molim vas da ne dolazimo do toga da smo mi porota. Mi vraćamo lopticu tamo gdje sve i počinje. Gradsko vijeće imenuje i nas trojicu i intendanta. Kazališno vijeće predlaže da se loptica vrati tamo, pa ako će razriješiti Šobera, Peranića i Laginju, neka, ako će umjetnici i djelatnici razriješiti ovu drugu dvojicu, neka. Na nama nije da tumačimo zakone, nego da ih provodimo – zaključio je Šober.

Uvažen je potom dio prigovora Marina Blaževića pa je rok za njegovo očitovanje produljen do 5. rujna. Prijedlog za razrješenjem intendanta Marina Blaževića danom donošenja stavljen je na glasanje. Jednoglasno je usvojen.