Predstava »Dabogda te majka rodila« progovara o još jednoj temi o kojoj se kod nas šuti – obiteljskim odnosima, specifično odnosu majke i kćeri, rekao je Darko Lukić otvarajući razgovore za okruglim stolom, kojima su dominirale analize spomenuta odnosa i tema oprosta. 

   Redateljica i dramaturginja predstave Tanja Mandić Rigonat vrlo je precizno izložila svoj pristup literarnom djelu, a potom radu na scenskom, pocrtavajući elemente kojima je težila: – Željela sam zadržati jezik Vedrane Rudan, stil i duh romana, a opet ga učiniti sceničnim. Pritom nisam imala uporišta u vlastitom iskustvu, osim što sam prije nekoliko godina radila Bergmanovu »Jesenju sonatu« koja otvara taj problem, a iz reakcija publike shvatila da loši odnosi majki s kćerkama zaista postoje i uzrokuju duboku traumu. 

   O majkama se, međutim, ne priča – to je tabu tema u našem društvu – i malo se razmišlja o važnosti tog razumijevanja i ljubavi: ako dobijemo tu ljubav, odrastamo zdravo, ukoliko nam je uskraćena – do kraja života ostajemo nevoljeno dijete… rekla je Tanja Rigonat Mandić, napominjući da Vedrana Rudan nije ni Bergman ni bilo tko drugi koji je pisao o ovoj temi: – Ona je svoja a ja sam nastojala slojevitost njenih stanja prenijeti na scenu i dovesti gledatelje do katarze. 

   – Čim sam pročitao roman, znao sam da ga se može postaviti na scenu i da će to biti zanimljivo publici. Kako HKD nema više sredstava za samostalne produkcije, a većina su riječkih glumaca članovi Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca, odlučili smo se za koprodukciju s riječkim kazalištem. Žao mi je što večeras ovdje nije intendantica da nešto kaže o tome, ali ja bih samo rekao da smo imali sreću što se dramatizacije i režije prihvatila Tanja Rigonat Mandić koja je to – u datim uvjetima koji nisu bili ni malo poticajni – učinila na najbolji način. Ovo tvrdim odgovorno, jer je istina! 

 

  Predstava jako dobro ide kod publike, uvijek se igra pred punim gledalištem, a koliko duboko ju ljudi proživljavaju, govori i visoka ocjena publike – 4.74. Najviše ocjene na festivalu dobile su predstave koje donose katarzu. Ovo je vrijeme katarze… – rekao je Nenad Šegvić.

Prema romanu »Dabogda te majka rodila« Vedrane Rudan dramatizaciju i režiju potpisuje Tatjana Mandić Rigonat, a predstava je nastala u koprodukciji Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca i HKD Teatra. Iz fragmentarno strukturiranog teksta Mandić Rigonat odabrala je dio materijala, zadržavajući se na onim epizodama koje su ključne u romanu i sadrže dramski naboj. 

   Scenografskim zamislima Aleksandra Denića naznačena su tri plana zbivanja – prvi u staračkom domu, drugi u trgovini anđelima te treći iz kojega izviru mračne sjene prošlosti. Već sama scenografija odražava ideju iluzije, odnosno potrage za srećom koja dobiva ironijski komentar u nazivu staračkog doma – »Felicita«(Sreća). Nesretne žene pak izlaz i utjehu pokušavaju pronaći u kupovini skupih figura anđela, dok onog pravog, utjelovljenog anđela predstavlja lik Male u suptilnoj interpretaciji Jelene Lopatić. 

   Riječ je, moglo bi se reći, o »ženskoj« predstavi, u kojoj glumi devet glumica i jedan glumac. Kao zanimljivost ovogodišnjeg Festivala možemo izdvojiti to što u »Božiću kod Ivanovih« glume samo glumice, dok je u posve »muškoj« predstavi »Cabaret Brecht« jedina glumica Maja Posavec. U »Dabogda te majka rodila« jedini muški lik, oca zlostavljača, tumači Nenad Šegvić. 

  Dobar balans

Središnji su likovi Majke i Kćeri, koje između ljubavi i mržnje dojmljivo igraju Edita Karađole i Zoja Odak. U ulozi bolesne, ostarjele majke, Edita Karađole utjelovila je sve one šutljive majke koje nisu zaštitile svoje kćeri i spriječile obiteljsko nasilje. 

   U ovoj predstavi vrlo su upečatljivi i sporedni likovi – frustrirane i nezadovoljne žene koje posjećuju trgovinu s anđelima. U ulozi Depresije izvrsna je Olivera Baljak, neurotičnu Želju utjelovila je Biljana Torić, a ulogu Glaukoma tumači Andreja Blagojević. Emotivna je Tanja Smoje u ulozi druge kćeri – sestre Rođene, teško oboljele žene. Marija Geml igra štićenicu staračkoga doma koju obitelj nikad ne posjećuje, a kao svojevrsni ironijski komentar pojavljuje se zbor starica »Felicita«. Lik njegovateljice u domu, u interpretaciji Sabine Salamon, zamišljen je poput neke ušminkane hostese u staračkom domu veselih rozih »Barbie« tonova. 

   Redateljica Tatjana Mandić Rigonat uspostavila je dobar balans između brutalnosti i povišene sentimentalnosti, otvarajući između toga prostor za emociju. Vrlo životne situacije koje opisuje Vedrana Rudan pružaju gledateljima i visok stupanj identifikacije te neku vrstu emocionalne katarze sadržane u poruci da jedino opraštanje može zaliječiti rane iz prošlosti.