Talijanska drama

Crna komedija iz izolacije: Što je pokazala premijera predstave “Bonsai ima kratke grančice”

Kim Cuculić

Foto Dražen Šokčević

Foto Dražen Šokčević

Giuseppe Nicodemo, ovoga puta kao redatelj, i glumica Serena Ferraiuolo kreirali su lik Stefanije Laganini koja iz svojeg dnevnog boravka snima online uratke za virtualne pratitelje



Vrijeme pandemije odrazilo se i na kulturu i umjetnost, koje su pronašle svoje načine da se suoče s kriznom situacijom. Protekla dva mjeseca i umjetnost se »preselila« u virtualu, pa tako i kazališta koja su se okrenula online aktivnostima.


Razdoblje korone poslužilo je i kao umjetnička inspiracija – pisalo se, snimalo, pjevalo, komponiralo, sviralo na tu temu, a glumci Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca – Giuseppe Nicodemo i Serena Ferraiuolo napisali su monokomediju o životu u izolaciji pod naslovom »Il bonsai ha i rami corti/Bonsai ima kratke grančice«. Nakon dvomjesečne stanke, riječki HNK otvorio je vrata premijerom ove predstave koja je nastajala u ozračju karantene.


Dijalog kazališta i filma


Giuseppe Nicodemo, ovoga puta kao redatelj, i glumica Serena Ferraiuolo kreirali su lik Stefanije Laganini koja se našla u izolaciji, zatočena u stanu i svom dnevnom boravku iz kojega snima online uratke za svoje pratitelje. Uz pomoć Alexije, umjetne inteligencije, ona snima »tutoriale« kojima daje poduke iz pletenja i čišćenja avokada, a voli vježbati i fitness uz pomoć starih snimaka aerobika Jane Fonde. Stefania Laganini, obična žena iz susjedstva, pije martini koji je našla po jeftinijoj cijeni i tako pripita živi u nekom svom svijetu iluzija, odnosno između realnosti i fikcije, smijeha i očaja.




U predstavi je zanimljiv intermedijalni dijalog između kazališta i filma. Stefania, naime, voli gledati stare filmove, uživljavajući se i identificirajući s filmskim ženskim likovima. Odabrane su scene iz filma »Tramvaj zvan žudnja« Elija Kazana, s krupnim planovima Vivien Leigh u ulozi Blanche Du Bois, te one s Marlonom Brandom kao Stanleyjem Kowalskim i Karlom Maldenom kao Mitchem. Zatim je tu čuvena plesna točka Sophie Loren iz filma »Sve je počelo u Napulju«, pa glazbena numera iz »Kabareta« s Lizom Minnelli, a jedna od referenci su i »Prizori iz bračnog života« Ingmara Bergmana s Liv Ullmann. Jedan od provodnih motiva su »Brda su u cvatu« Wilme Goich.


Neočekivani obrat


U tom samotnjačkom životu u izolaciji Alexija je Stefaniji jedina »prijateljica« s kojom svakodnevno komunicira, a tu je i Rosalba – također kao snimak umjetno generiranog glasa, koja razotkriva bizarnu priču o muškarcima te stablima avokada i bonsaija. Kakva je uloga bonsaija iz naslova ove, zapravo crne komedije, nećemo otkrivati – reći ćemo tek toliko da se radi o neočekivanom obratu.


Glumicu Talijanske drame Serenu Ferraiuolo do sad smo gledali u nekoliko predstava, kao dio ansambla, no sada je u riječkom kazalištu prvi put nastupila u zahtjevnom žanru monodrame. Svoju običnu junakinju u neobičnim okolnostima utjelovila je s velikim žarom, predano i s osjećajem za humor, istodobno dotičući i one suptilnije, dramske elemente ispod kojih se naziru tuga i samoća ovog ženskog lika. Premijerna publika, ne toliko brojna u ovim specifičnim korona-okolnostima, ispratila je glumicu i redatelja dugotrajnim pljeskom podrške.