Gradsko kazalište lutaka Rijeka premijerno je, u režiji Serđa Dlačića, izvelo »Snježnu kraljicu«, jednu od najpoznatijih i najomiljenijih bajki Hansa Christiana Andersena. S temom vječne borbe dobra i zla, fokusirana kroz doživljaje dječaka Kaya i djevojčice Gerde, pisana za odrasle koliko i za djecu, od prve objave 1845. godine ta je Andersenova najduža te od kritike i čitatelja najhvaljenija bajka prevedena na brojne jezike, višestruko je dotiskivana, adaptirana za različite medije (kazalište, balet, igrani i animirani film). Riječ je o djelu koje je zbog iznimne slojevitosti, svevremenske poruke, duboke humanosti i bujne maštovitosti otvoreno i za razne interpretacije.
Andersen je »Snježnu kraljicu« zamislio kao bajku u sedam priča, s brojnim likovima. U knjizi »Dječja književnost« Milan Crnković iznosi zapažanje da je »Snježna kraljica« svojim opsegom i radnjom preteška za veći dio djece. U prilagodbi za kazalište lutaka, koje zbog uglavnom dječje publike ima svoje zakonitosti, autorica dramatizacije Vedrana Balen Spinčić zadržala je okvirnu priču, ali je neke likove i dio radnje reducirala te bajkoviti diskurs približila suvremenom senzibilitetu.
Važna poruka
Prva priča o demonskom ogledalu dobrim je dijelom izmijenjena, pa su vražji đaci iz originala postali Huljice – zle i podrugljive snježne pahuljice kojima se ogledalo razbilo i razletjelo u komadiće, koji imaju takva svojstva da zbog njih sve lijepo i dobro postaje ružnim i zlim, a sve ružno i zlo postaje još naglašenije. Dječaku Kayu trunak staklovine od razbijenog đavoljeg ogledala završava u srcu, pretvarajući ga u komad leda. Dječak koji je dotad bio dobar i prijateljevao je s djevojčicom Gerdom odjednom postaje okrutan i hladan, racionalan i logičan. Prepušta se zavodljivosti Snježne kraljice i nestaje u njenim dvorima.
No, Gerda kreće u potragu za njim, doživljavajući razne opasne pustolovine i susrećući pomagače na putu uz čiju će pomoć na kraju uspjeti otopiti zaleđeno Kayevo srce. Andersenova »Snježna kraljica« tako nosi važnu poruku o snazi prijateljstva i nesebične ljubavi.
Maštovite lutke
Autorica lutaka, maski i scenografije Luči Vidanović posebno je atraktivno oblikovala golemu lutku Snježne kraljice, koju je animacijom i sugestivnom modulacijom glasa oživjela Karin Fröhlich. Vizualno su maštovite i Huljice, koje na duhovit i razigran način interpretiraju Karin Fröhlich i David Petrović. Umjesto u crnim, riječki lutkari ovoga puta, sukladno predlošku, animiraju lutke u bijelim kukuljicama.
Likovi Gerde i Kaya klasične su bunraku lutke, koje pokreću Dina Đuka kao djevojčica Gerda i David Petrović u ulozi dječaka Kaya. Simpatične su i lutke zijevalice bračnog para Vrana i Vrane, koje također animacijski oživljava David Petrović. U svaku od četiri uloge – Zlatice, Čarobnice, Soba i Hulje – Zlatko Vicić unio je osjećaj za humorne pomake. Suvremenosti uprizorenja pridonosi i glazba Srđana Badurine, no songovi nekako suviše koketiraju s lakoglazbenim notama.
Na kraju Andersenove bajke Gerda i Kay postaju odrasli ljudi, no ostaju djeca u srcu. U kontekstu današnjega društva, kada Snježna kraljica može simbolizirati racionalnost, prevlast intelekta i bezdušnost suvremenog svijeta okrenutog profitu, riječka »Snježna kraljica« poziva na neke sasvim drugačije vrijednosti – prijateljstvo, emocije i ljubav. Ovim svojim porukama nova predstava riječkog lutkarskog kazališta dopire do malih, ali i do onih nešto većih gledatelja.
