OPATIJA - Nakon tri koncertne sezone u Opatiji, Festival »Kvarner« izašao je pred svoju publiku izvedbom jednog opernog djela i za tu priliku angažirao šest mladih solista odabranih na audicijama u četiri velika europska središta – Londonu, Parizu, Berlinu i Beču. 

   Ne bez razloga, odabrana je Haydnova »Armida« – koju je i sam skladatelj smatrao svojim najuspješnijim djelom – a radi se o operi koja je podjednako pogodna za izvedbu na komornoj kao i na velikoj sceni, pruža velike mogućnosti redatelju, kostimografu i scenografu jer su unutar povijesnog okvira i herojske potke imputirane čarolije Armidine čarobne šume, nimfe i furije – što sve potiče umjetničku imaginaciju. 

   S druge strane, ovu je operu moguće sasvim uspješno i atraktivno postaviti i koncertno, jer šest solista kazuje napetu muzičku dramu, u kojoj jedna prelijepa arija smjenjuje drugu, praćene recitativima koji pocrtavaju psihološki temelj sukoba. 

   Ovo je jedna od rijetkih opera u kojoj nema ansambl scena (osim jednog trija i finala, to je solistička opera) i baš zato je – idealna za koncertnu izvedbu. Tako su očito mislili i autori prve suvremene izvedbe »Armide«, koja se nakon više od sto godina pauze pojavila u koncertnoj formi, šezdesetih godina prošlog stoljeća u Kölnu, ukazujući na vrijednost i nepromjenjivu ljepotu Haydnove glazbe. 

  Svevremenska tema

Imajući u vidu nekazališne uvjete Kristalne dvorane hotela »Kvarner« – igranje na metar od gledatelja, bez scenografije i kazališnog svjetla – prava je šteta što se i opatijski autorski tim nije priklonio koncertnoj izvedbi. Jer, uz vrlo precizno muzičko vodstvo »Purpur« orkestra (dirigent Michael Fendre) i šest mladih solista, vrlo uživljenih u svoje uloge, svaka redateljska intervencija bila je suvišna: statisti, ograđivanje, a pogotovo završna projekcija! – samo su ometali tijek radnje. Naime, htijući nadasve zorno pokazati da se radi o svevremenskoj temi – ljubav nasuprot dužnosti – koja se kontrapunktira od križarskih ratova na ovamo, redatelj Gerald Stollwitzer, sasvim je nepotrebno »šetao« likove kroz povijest i stilove, što je u publici povremeno izazivalo smijeh. Šteta, jer se tako gubila napetost herojske opere u kojoj glavni protagonisti vode istinsku borbu s osjećajima.

   Ove intervencije međutim, nisu omele soliste u odanosti svojim likovima. Mladi ali vrlo talentirani solistički tim predvodila je Charlotte Dellion kao Armida. Raskošni sopran koji može odgovoriti svakoj dinamičkoj nijansi, otkrio nam je pjevačicu koja već u ovim mladim godinama može tumačiti različite karaktere – od lirskih do onih dramskih. 

  Tri tenora

Također vrlo mlada, Pauline Texier osvojila nas je ljupkošću tumačenja Zelmire, balansirajući između smjernosti i nježnosti, ali i pokazujući nevjerojatan dramski nerv i glasovnu superiornost u dugim frazama, koje je otpjevala zadivljujućom tehnikom i snagom.  

   Predstava je završila dugim aplauzom protagonistima, koji su tri puta izlazili na poklon. Njihova mladost i posvećenost obilježile su opatijsku »Armidu«, posljednju i vrlo zahtjevnu Haydnovu operu, koja proteklih pedesetak godina ponovo osvaja svjetske pozornice.