Foto Ana KIŽANEC
Na ovoj izložbi klasična uporišta gube svoju važnost, a u prvi se plan stavlja ono što guramo pod tepih: kontradiktorni impulsi, strahovi i želje koji nas i pokreću i zbunjuju, kažu iz Muzeja
povezane vijesti
Nakon izložbi „Koreografije nasilja“ i „Mentalno sam ovdje“, u MMSU-u se otvorila velika grupna izložba „Nebo se okreće – ovo nije još jedna izložba o nadrealizmu“, kojoj je u fokusu, kako sam naziv kaže, nadrealizam, odnosno strukturne nadrealističke sastavnice svakog od djela.
Kako ističu iz MMSU-a, izložbu „Nebo se okreće“, koja nastanjuje čitav galerijski prostor sačinjava tridesetak radova, „od minijaturnih reljefa i crteža do još neizlaganih instalacija iz muzejske kolekcije, uz pet pozvanih umjetnika“, a „ulazak u izložbu „Nebo se okreće“ nalikuje prolasku kroz vlastite misli u trenutku kad prestanu biti poslušne“.
– Tradicionalne i eksperimentalne tehnike miješaju se s nekonvencionalnim i nestabilnim materijalima: sol, dlake, koža, pijesak… Na ovoj izložbi klasična uporišta gube svoju važnost, a u prvi se plan stavlja ono što guramo pod tepih: kontradiktorni impulsi, strahovi i želje koji nas i pokreću i zbunjuju. Vjera u ekonomski rast, racionalni subjekt i jezik kao alat jasnoće, dovedena je u sumnju, čemu svjedoči i naše vrijeme ubrzanih kriza. „Nebo se okreće“ izdvaja nesvjesno kao neiscrpnu temu umjetničkog istraživanja, a predstavljene radove, nastale od četrdesetih godina 20. stoljeća do danas, povezuju određene strukturalne sastavnice nadrealizma. Međutim, ovo nije još jedna izložba o nadrealizmu, kažu iz Muzeja.
„Fragmentacija tijela i identiteta, ponavljanje motiva te asocijativne i enigmatične slike“, ističu „oblikuju se ovdje kroz raznovrsne umjetničke estetike“.
Raskorak između onoga što želimo i onoga što činimo te ambivalencija naših unutarnjih stanja – a ne njihova neutralnost – postaju bitne dionice izložbe. Nesvjesno se pritom promatra i kao dio institucionalnih poredaka i težnji za moći, gdje se strah od drugoga može pretvoriti u sredstvo nadmetanja i manipulacije. Kako se ta stanja vizualiziraju u umjetnosti i na koji način pritom uplićemo vlastito nesvjesno, neka su od pitanja izložbe. Posjetitelje vodimo kroz putovanje nesvjesnim sadržajima u umjetničkom radu – od potisnutih misli, sjećanja, nagona, snova do unutarnjih konflikata koji se pojavljuju kao simboli, metafore, izobličenja, praznine ili iznenadne afektivne eksplozije, pojašnjavaju kustosice.
„U susretu povijesti umjetnosti, psihoanalitičkih i feminističkih teorija“ izložba se oblikuje trima prostornim i tematskim segmentima – Bezdan nesvjesnog, Nismo gospodari u vlastitoj kući i Želja je želja drugog – drama identiteta.
Umjetnice i umjetnici čiji su radovi izloženi su Lovro Artuković, Andrej Beštak & Anja Leko, Ante Brkan, Tomislav Ćurković, Dušan Džamonja, Vera Fischer, Alen Floričić, Jasna Friščić, Tomo Gerić, Slavko Grčko, Željko Hegedušić, Nina Ivančić, Olja Ivanjicki, Nenad Jakešević, Nives Kavurić-Kurtović, Ivan Kinkela, Daniel Kovač, Radovan Kunić, Emanuela Lekić, Siniša Lenac, Vlado Martek, Kata Mijatović, Paula Muhr, Milan Pavić, Dragana Sapanjoš, Josip Seissel, Melita Sorola Staničić, Mladen Stilinović, Sanja Švrljuga Milić, Mirjana Vodopija te Silvio Vujičić.
Kustosice su Kristina Barišić i Ksenija Orelj, stručni suradnik je Ivo Matulić, prof. psihologije, psihoterapeut i grupni analitičar, a dizajn potpisuje Nikola Križanac. Izložba će biti otvorena do 31. svibnja.
