U Galeriji Era je otvorena druga likovna izložba ove sezone. Publici se s dvadesetak radova u ulju na platnu predstavio dr. Michael Hermann Schmiz.

Autora je publici predstavio Dominik Kunkera, vlasnik Galerije, a izložbu je proglasio otvorenom gradonačelnik Grada Novalje Ivan Dabo.

Dr. Schmiz je Nijemac, rođen 1962. godine u Neuburgu na Dunavu u Bavarskoj. Po struci je liječnik stomatolog, specijalist za stomatološku implantologiju i estetsku stomatologiju.

Studirao je na sveučilištu Fridrich-Alexander Erlangen – Nürnberg, jednome od najboljih sveučilišta u Njemačkoj. Sveučilišni je profesor koji kao gost predaje i izvan svoje domovine.

Gostovao je i na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu. Zahvaljujući tome, kao i suradnji s Hrvatskom stomatološkom komorom, a posebno s kolegom po struci dr. Željkom Zubovićem, razvio je čvrste prijateljske veze i duboku povezanost s Hrvatskom, Slovenijom i sjevernom Italijom.

Dr. Zubović je u svemu tome bio i glavna poveznica dr. Schmiza s Novaljom.

Osebujni likovni umjetnik

Osim po pitanjima struke, dr. Schmiz je svoje veze s Hrvatskom osnažio i kao višegodišnji gost-turist, mahom krstareći brodom našim morem, dotičući otoke i obalu.

Sklonost slikarstvu u njemu je zaiskrila još u sasvim ranoj, dječačkoj dobi.

Prva propitivanja osobnog slikarskog umijeća realizirao je u crtežima s ugljenom, a onda, postupno, i u drugim tehnikama da bi vrhunac dosegao u akvarelu, pastelu i slikama s uljem.

Izloženi radovi u Eri predstavljaju ga kao osebujnog likovnog umjetnika čiji se rukopis ogleda u tematski i likovno različitim ostvarenjima, nerijetko izrazitim kolorizmom, a ponekad reduciranim samo na crno-bijelu varijantu.

Bez posebnog naziva

Na pojedinim se slikama uočava autorov senzibilitet prema aktualnim ljudskim i civilizacijskim tragedijama, poput one što je proživljava Ukrajina i ukrajinski narod.

Izložba u Eri nema posebnog naziva poput mnogih koje smo imali prilike tijekom mnogih minulih godina gledati na tom mjestu.

I katalog izložbe sveden je na najosnovnije informacije o autoru, bez popratnog teksta kakvog potkovanog poznavatelja likovne umjetnosti.

Možda je to dodatni znak da je riječ o autoru koji slikarsku kičicu rabi tek usput i koji je izvan uobičajenih likovnih i likovnjačkih obrazaca i pretinaca.

Posjetitelju izložbe ostaje je da sâm, ovisno o vlastitoj optici, otkriva i pronalazi autorove motive, njegove unutarnje pejsaže, ritmove, inspirativno izvorište, polazne premise, stilske amplitude i, u konačnici, uvjerljivost njegova autorskog rukopisa.