U čast Ljubici Janković Lazarić (Pula, 1950. – London, 2024.) u sklopu festivala Rovinj Art & more u foajeu Kazališta »Antonio Gandusio« u Rovinju otvorena je izložba slika, a bile su dostupne i projekcije njezinih dokumentarnih filmova.

Na svečanom otvorenju, kroz koje je brojnu publiku vodio osnivač i umjetnički direktor Rovinj Art & more festivala Ronald Braus, istaknuto je da je Ljubica bila filmska i televizijska redateljica, scenaristica i slikarica koju je profesionalni i životni put vodio Europom, Azijom, Australijom i Sjedinjenim Američkim Državama. Živjela je i radila u Indiji, Iranu, Ujedinjenom Kraljevstvu i Libanonu, a za svoj rad primila je brojna domaća i međunarodna priznanja.

Ostvarila je više od dvjesto dokumentarnih, obrazovnih i dječjih filmova te televizijskih emisija. Uz film razvila je i bogat slikarski opus od oko dvjesto radova. Slikarstvo je usavršavala u Zagrebu, New Delhiju i Bejrutu, a njezina djela nose tragove različitih kultura i prostora koje je upoznala.

Čovjek s velikim Č

Premda je velik dio života provela izvan domovine, uvijek je naglašavala svoju pripadnost Istri kojoj se stalno vraćala i nosila je u srcu. Pula, Rovinj i istarski krajolik ostali su trajna inspiracija njezina filmskog i likovnog stvaralaštva. Upravo ova izložba, naglasio je Braus, posvećena je umjetnici koja je ostavila trajan trag u hrvatskoj dokumentaristici i suvremenoj umjetnosti.

Okupljene je pozdravio i Ljubičin suprug Boris Lazarić na čiju inicijativu je i postavljena izložba. Boris je kazao da je teško reći nešto što se o njegovoj supruzi već ne zna.

– Proveli smo zajedno 60 godina. Ljubica je bila čovjek s velikim Č, imala je veliko srce potpuno predano socijalnoj tematici i pričama o običnim stvarima ispričanim na jedan težak način bilo da se radi o Indiji, New Yorku ili potresnoj priči mlade Riječanke Ane Dragičević, koja je pet godina bila zatočena u Psihijatrijskoj bolnici Lopača, od 16. do 21. godine, zbog homoseksualnosti, prisjetio se Boris Lazarić.

Svaka slika ima priču

Izložbu autoričinih slika postavila je slikarica Lada Luketić, koja je istaknula da joj nije bilo jednostavno odabrati postav jer svaka slika ima svoju povijest i priču.

Izložba je prodajnog i humanitarnog karaktera, a sva prikupljena sredstva namijenjena su stipendiranju studentice ili studenta iz Istre na Akademiji za kazalište, film i televiziju na kojoj je diplomirala Ljubica.

U popratnom katalogu izložbe stoje autoričine riječi: »Kada sam upisivala Akademiju dramske umjetnosti, majka mi je govorila: ‘Nikad kruha od umjetnosti. Budi profesorica, doktorica – bit ćeš gospođa’. Mladost, ludost… nisam je poslušala…

Već trideset godina režiram filmove, a još uvijek nisam postala ‘gospođa’. Mama, bila si u pravu…« Upravo te riječi naveo je Braus kao životni moto Ljubice Lazarić.

Prilikom otvorenja Ljubičina dugogodišnja prijateljica Slava Obranović na harmonici je odsvirala dvije skladbe – »Prodavačicu ljubičica« i tango.