Izložba

"Refleksije prisutnosti" Kristine Kinkela Valčić: Slikarski objekti kao vizualni kod za razumijevanje identiteta

ZORAN PERO RADAKOVIĆ

ZORAN PERO RADAKOVIĆ

Izložba koja okuplja tri serije radova, »Ultramarine«, »Urban Echoes« te »Synthetic Dissonance«, predstavlja najnoviji ciklus radova opatijske umjetnice



Slojevite površine, tragovi materije i ekspresivni potezi koji upućuju na tišinu onog mumfordovski naglašenog unutarnjeg svijeta te dinamiku urbanog prostora opisnica su u zagrebačkoj Galeriji Idealni Grad radova okupljenih novootvorenom izložbom »Refleksije prisutnosti« opatijske umjetnice Kristine Kinkela Valčić, čije apstraktne kompozicije nastale igrom boje, teksture i materijala djeluju kao zapisi osobnih stanja i refleksija na okolinu.


Izložba »Refleksije prisutnosti«, koja okuplja tri serije radova – plavi ciklus »Ultramarine«, urbani vizualni dijalog »Urban Echoes« te prostorni iskorak u objekte »Synthetic Dissonance«, koji objedinjuje svjetove prvih dvaju ciklusa izlaskom slike u trodimenzionalni prostor – predstavlja najnoviji ciklus radova opatijske umjetnice, koja kroz apstraktni izričaj istražuje odnos unutarnjeg i vanjskog svijeta, materije i emocije, slike i prostora.


ZORAN PERO RADAKOVIĆ


»Od samih početaka umjetničkog djelovanja«, govori kustosica izložbe Sonje Švec Španjol, autorica Kristina Kinkela Valčić posvećena je eksperimentiranju i istraživanju novih tehnika u području apstraktnog slikarstva«, a »ekspresivna gesta i neposredan, intuitivan i spontani odnos prema slici omogućili su joj da slobodno i nesputano izrazi unutarnje iskustvo, emocije i sadržaje«.




– Autorica je utkala vlastiti karakter i temperament u prepoznatljiv likovni rukopis primjenjujući nesvakidašnja sredstva poput kamenog granulata, pijeska i epoxy smole prilikom oblikovanja slobodnih otvorenih kompozicija. Upravo u području apstrakcije, autorica se osjeća dovoljno slobodnom istražiti vlastitu ulogu u svijetu umjetnosti, a to čini pretakanjem svih akumuliranih znanja, spoznaja i iskustava na površinu platna materijalizirajući pritom ono najdublje u sebi kroz formu fluidnih izmaglica, organskih mrlja i tragova suptilno oblikovane materije, ističe.


DAMJAN ŠPANJOL


Bilježenje emocije


»Sve ono nesvjesno i podsvjesno, ali kontinuirano prisutno«, govori Švec Španjol dalje, autorica »spontanim i intuitivnim stvaralačkim procesom prenosi na površinu platna; ona izražava, materijalizira i bilježi emociju, stanje i iskustvo koji nemaju jasno definiranu formu već supostoje u konstantnoj mijeni«.


– Uz klasične medije akrila, ulja i pigmenata, umjetnica koristi nekonvencionalne materijale poput kamenog granulata, pijeska i epoxy smole čime se značajno mijenja očekivani registar dok se talože novi slojevi iskustva. Izložba »Refleksije prisutnosti« obuhvaća radove iz serije »Ultramarine« koja označava unutarnji svijet odnosno poetiku tišine i seriju »Urban Echoes« koja je odraz vanjskog svijeta, dok najveći iskorak u kontekstu izlaska u trodimenzionalni svijet objekata predstavlja serija »Synthetic Dissonance«. Potonja je nit poveznica između dva ranija ciklusa te objedinjuje unutarnje i vanjsko u prostorno prisutno, napominje.


Plava boja u seriji »Ultramarine«, kaže, naznaka je one nesvjesne misli, a autorica je naznačuje »putem otvorenih kompozicija unutar kojih intuitivno i spontano gradi uravnotežene apstraktne izraze plohe, boje i volumena«.


DAMJAN ŠPANJOL


– Plava otvara i rastvara oblike, ona dematerijalizira sve što se u nju uhvati. Njegovu jedinstvenost i kompleksnost najbolje utjelovljuje apstraktni izričaj plavetnila, gdje se zbiljsko pretvara u imaginarno. Intenzivno plavetnilo u ciklusu »Ultramarine« predstavlja svojevrsnu kulminaciju sadržaja sa svojom sveobuhvatnom, dominantnom i krajnje preplavljujućom centripetalnom energijom koja poziva promatrača u središte zbivanja. Kristina Kinkela Valčić dodatno razrađuje kompoziciju s nizom crnih mrlja i izmaglica koje naviru i nestaju u dubokom plavetnilu poput pukotina u prostoru i vremenu simbolizirajući pritom okamenjene misli, emocije i iskustva koja su trajno zabilježena i pohranjena u dubini naših duša. Dinamika izmjenjujućeg ritma crne i plave te organskih formi koje nastaju i nestaju odnosno izviru i utapaju se u dubokoj plavoj ultramarin boji stvara dojam kao da je slika u stalnom pokretu – što je duže gledamo to dublje i konkretnije iščitavamo njezine slojeve tišine, mira i dubine, pojašnjava kustosica.


Fragmenti stvarnosti


S jedne strane, razlaže, »Ultramarine« je »izraz onog unutarnjeg, nematerijalnog i meditativnog«, kaže kustosica, a s druge »Urban Echoes« pak »reflektira vanjsko, dinamično i pulsirajuće«, ili, kako sama umjetnica kaže, ta »serija sažima različite fragmente vizualne stvarnosti poput tragova fasada, slojeva boje, grafita, arhitektonskih linija, ali i osobnih emotivnih otisaka prostora u kojima se ona kreće«.


– Jednolično oblikovane plohe boje dinamizirane su i međusobno povezane elementima pijeska, paste i epoxy smole u smislenu organičku cjelinu. Slike djeluju poput urbanih misaonih konglomeracija svijeta u kojem živimo. Pročišćene i apstrahirane u vizualni znak one neposredno komuniciraju tragove ljudske prisutnosti, prolaska ili bivanja u prostoru. U pojedinim djelima upotrebom kamenog granulata i pijeska ostvarena je naglašena materičnost površine slike uz reflektirajući moment koji se najbolje očituje u dubokom crnilu dodatno potenciranom epoxy smolom. Zrcalna površina slike omogućuje nam da se ogledamo u radu dok proučavamo apstrahirano znakovlje urbanog okoliša odnosno da u reflektirajućim segmentima vanjskog svijeta odrazimo i spoznamo ono naše iskonsko unutarnje tj. odraz naše duše, kazuje Svec Španjol.


DAMJAN ŠPANJOL


Nasuprot tim dvama serijama, objašnjava, »objedinjavajući unutarnje intimno i vanjsko dinamično«, autorica u seriji »Synthetic Dissonance« »izlazi iz sigurne zone apstraktnog slikarstva i zalazi u realan prostor.


– Krajnje pročišćena površina metalnih ploča poslužila je kao podloga za koloristične kubuse koji djeluju poput oprostorenih slika iz ranijih ciklusa, a povezani su s podlogom epoxy smolom koja se prelijeva s kubusa na metalnu površinu dajući hladnoj metalik podlozi organičku notu. Dinamika je ostvarena različitim rezovima metalnih ploča kao i razvedenim pozicioniranjem kubusa na površini. Raniji ciklusi objedinjeni su i transformirani kroz seriju »Synthetic Dissonance« u kojoj su sva ekspresivna zbivanja koncentrirana u kolorističnim kubusima, kaže.


Nova dimenzija


Kako dalje pojašnjava sažimajući sve cjeline, »unutarnji misaoni svemiri serije ‘Ultramarine’ i urbane cjeline svedene na semantički znak u seriji ‘Urban Echoes’ kulminiraju u hrabrom prostornom iskoraku u vidu objekata u seriji ‘Synthetic Dissonance’«.


DAMJAN ŠPANJOL


– Metalne ploče omogućuju meditativnu pauzu odnosno mir i tišinu s kolorističnim naglascima unutar kompozicije dok materično nanesena boja simbolizira tragove ljudskog prisustva u urbanom tkivu. Objekti izlaze u prostor i otvaraju posve novu dimenziju komunikacije između slike, materije i promatrača. U potpunosti prihvativši vrijednosti, mogućnosti i potencijal slike, Kristina Kinkela Valčić hrabro istupa u novo područje istraživanja mogućnosti i granica slike, zadržavajući pritom svoj prepoznatljiv likovni rukopis. Začudne difuzne forme, organski tragovi i tankoćutne pukotine s površine platna transformiraju se u slikarske objekte koji postaju vizualni kôd za razumijevanje našeg identiteta, ali i područje ogleda naše duše i refleksije svijeta u kojem živimo, zaključuje kustosica o autoričinom radu.


Izložba je otvorena do 10. travnja.