Izložba

“Putrefactio” Mariane Ban u petak u Galeriji Laurus

Aleksandra Kućel Ilić



Nova izložba će se otvoriti u lovranskoj Galeriji Laurus u petak, 9. veljače u 19.30 sati, a pod nazivom “Putrefactio” svoje će radove izložiti Mariana Ban, umjetnica rođena 1997. godine u Puli.


Umjetnošću se počela baviti kroz srednjoškolsko obrazovanje pri Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli, gdje je završila smjer grafičkog dizajna pod mentorstvom prof. Denisa Sardoza.


Pohađala je diplomski studij slikarstva na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, te je radila na opusu diplomskih radova pod nazivom Znoj ljudskog mesa, uz mentorstvo prof. Damira Stojnića i asistenciju prof. Mirne Kutleše.




Zatim je 2022. godine postala predsjednica studentskog zbora APURI i predstavnica studenata sastavnice na razini Sveučilišta.



Od 2022. godine članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre, te 2023. godine stječe zvanje naslovnog asistenta i radi na kolegijma slikarstva na APURI. Živi i radi u Puli i Rijeci, a lovranska izložba njezinih radova se može pogledti do 4. ožujka.


– Na izložbi naziva Putrefactio (lat.raspadanje) umjetnice Mariane Ban, glavni su motiv vrane, barem na većini slika, dok su na samo jednoj prikazani ljudi poodmakle dobi, u različitim položajima kojima kao da se animira svojevrstan ekstatički pokret.


Suprotno njima, vrane ne izražavaju nikakav unutarnji niti vanjski nemir. Stoje na zemlji, ne lete, iako bi u stvarnosti trebale biti dinamičnije od ostarjelih ljudskih bića.


Sve je postavljeno obrnuto u slici svijeta koju nam podastire ova umjetnica.


Ali to je posve u skladu s njenim radovima koji se promatraju s obje strane, premoštavajući time dijalektičku igru lica i naličja idejom o svijetu bez naličja, budući da su oba prikaza punopravna. Dakle, lice i lice, ili naličje i naličje, kao pokušaj dohvaćanja prostora onkraj kontrastnih kombinatorika.


Ono što je bitno u radu autorice nije isključivo vizualna simbolička reprezentacija tematike kojom se bavi. Simbolika vrana ili ljudskog tijela toliko je bremenita i toliko puta obrađivana da bi zahtijevala zaseban traktat – napisao je o izložbi Damir Stojnić.