Nakon Splita, Osijeka i Graza, šibenska umjetnica Lana Stojićević riječkoj se publici u Galeriji “Filodrammatica” predstavila izložbom “Mizanscena”, koju čine četiri serije fotografija, Crno brdo, Fasada, Betonicus, Sunny Side, a radi se o fotografskim performansima koji su nastali kao imaginarni narativi vizualizirani pomoću „site-specific“ kostima, maketa i rekvizita, inspirirani lokalnim specifičnostima.

Kako je kazao Davor Mišković iz “Drugog mora”, autorica Lana Stojićević umjetnica je mlađe generacije koja je 2021. Godine dobila nagradu Radoslav Putar, a budući da već neko vrijeme prate njezin rad, odlučili su se i na suradnju.

– S obzirom na to da je umjetnica u Rijeci uglavnom nepoznata odlučili smo predstaviti više njezinih radova koji su nastajali od 2015. godine do danas, a konceptualno smo se odlučili predstaviti one radove koji se bave transformacijom Dalmacije pod pritiskom turističke industrije.

Te se promjene na izložbi mogu pratiti još od kraja 60-tih godina kada je krenuo planski razvoj turizma, pa do danas kada u Dalmaciji dominira privatna inicijativa, što je dovelo do razvoja specifičnog stila gradnje i uporabe materijala poput betona koji u formi oponaša antiku, ističe Mišković.

Fragmenti imaginarnih narativa

Uzimajući također u obzir činjenicu da prvi put izlaže u Rijeci, umjetnica priča kako je odlučila izložiti više fotografskih serija povezanih pod nazivom Mizanscena, a neke od tih radova već je povezivala pod istim pojmom na izložbama u Splitu, Osijeku i Grazu, a „riječ je o primarno kazališnom pojmu za koji smatram da dobro ističe ključne elemente svih izloženih radova koji su nastali po sličnim principima“.

– Radi se o fotografskim performansima, insceniranim serijama fotografija s dominantnim elementom – kostimom – od kojih je svaki nastao kao reakcija na određenu prostorno-društvenu situaciju, kao autorska interpretacija sukusa određene lokacije ili problema.

Fotografije su zamišljene kao prizori iz filmova ili kazališnih predstava, odnosno kao fragmenti imaginarnih narativa koji su inspirirani konkretnim lokalnim specifičnostima ili problemima u prostoru Dalmacije. Iako se radi o starijim radovima, ovoga je puta postav drukčiji, pa su fotografije isprintane na ceradi u dugim vertikalnim trakama, kaže Stojićević.

Iako su interpretirani i prebačeni u imaginarne situacije, pojašnjava autorica, svi radovi polaze od poprilično konkretnih situacija, nerijetko i problema koji nas okružuju, pa se radovi „primarno bave problemima nesaniranog tvorničkog otpada na neadekvatnim lokacijama, problemom nedovoljnog očuvanja i valorizacije modernističke arhitektonske baštine i problemom bespravne gradnje, odnosno problemima koji nažalost još uvijek nisu riješeni“.

– Radovi su osmišljeni na način da figura fotografirana na određenom mjestu, u kostimu nastalom upravo za tu lokaciju, funkcionira kao svojevrsni okidač izmještanja te lokacije iz konkretne lokalne problematike u određeni imaginarni narativ, u interpretaciju same situacije i lokacije.

Neki su narativi prošireni maketama i rekvizitima, ali kostim je dominanta koja povezuje sve serije fotografija. Moja je namjera da tim izmještanjem temu rada učinim začudnijom, intrigantnijom te da time i dodatno privučem pažnju na temu koju smatram bitnom, ali i zapostavljenom u javnom diskursu, govori autorica te dodaje kako je sve kostime sama osmislila i izradila, izuzev dva kostima za koje je zbog vremenske ograničenosti imala pomoć.

O izloženim radovima

Kako je pojasnila na otvorenju izložbe, izloženi radovi nastali su u različitim periodima, svaki rad je prvotno bio izložen kao zasebna samostalna izložba; u „Crnom brdu“, radu u kojem nosi kostim prekriven lokalnim ravnokotarskim vezom četverokukom, simbolom nade i zaštite, kombinacija je narodne nošnje i zaštitnog odijela, „Sunny Side“ je zamišljen kao isječak filmskog narativa o primoštenskom hotelu Zora koji je nastao po projektu Lovre Perkovića krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, a povezuje futurističku kupolu bazena kod koje su uslikani Orson Welles i Oja Kodar, estetiku znanstvenofantastičnih filmova iz perioda izgradnje hotela, kontekst jugoslavenskog turizma iz istog perioda te imaginarnu svemirsku misiju nazvanu Sunny Side, dok se „Betonicus“ se bavi konceptom arhitektonskih neostilova koji funkcioniraju kao kopije vlastitih originala.

Lana Stojićević diplomirala je 2012. godine na Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu, a od 2022. je zaposlena na Odsjeku za likovnu kulturu i likovnu umjetnost Umjetničke akademije u Splitu u zvanju docentice.

Dobitnica je više strukovnih nagrada, između ostalih Erste 3. nagrada 36. salona mladih, Nagrada Radoslav Putar. treća Nagrada Ivan Kožarić, nagrada Metro Imaging na izložbi New East Photo Prize, godišnja nagrada za mlade umjetnike.

Sudjelovala je na više rezidencijalnih programa, među kojima su Residency Unlimited u New Yorku, Cité Internationale des Arts u Parizu i Kulturvermittlung Steiermark u Grazu. Izložba ostaje otvorena do 7. prosinca, a moguće ju je posjetiti radnim danima od 11 do 13 i od 16 do 20 sati te subotom od 16 do 20 sati.