I zvuk je dio naše svakodnevice, naše iskustvene zbilje; iako je nevidljiv, nedvojbeno ostavlja trag u našoj memoriji. Nerijetko je zvuk kakav dodatak, ukras, ponekad može postati i svojevrsna sila koja oblikuje prostor i materiju, a upravo tu zvukovnu dimenziju svojim radovima, u kojima se granice između znanosti, tehnologije i likovnog izraza brišu, a sam zvuk prelazi iz sfere prolaznog u opipljivu vizualnu formu, nedavno otvorenom izložbom »Otisak zvuka« propituje multimedijski umjetnik Hrvoje Hiršl.

Drugim riječima, umjesto da stvara slike, umjetnik, prepuštajući stvaranje samome materijalu i zvuku, oblikuje uvjete njihova nastanka.

Serija radova pod nazivom »Otisak zvuka«, govori umjetnička voditeljica Galerije Turnac Katerina Jovanović, »utemeljena je na tehnici stohastičkog otiska, u ovom slučaju specifičnom hibridu Chladnijevog tanjura i analognog laserskog printera, tehniku koju je Hiršl započeo razvijati još 2012. godine, za vrijeme rezidencije u KulturKontaktu te usavršio tijekom boravka u studiju Bildraum, u Beču, 2021. godine«.

Fizička gesta

– Valja istaknuti kako su radovi idejno koncipirani na jednostavnoj ali tehnološki sofisticiranoj premisi: zvuk nije kulisa, niti služi za proizvodnju glazbe, već postaje osnova za oblikovanje materije. Umjesto da prenosi melodiju, on stvara određeni uzorak ili bolje otisak.

Na aluminijsku kompozitnu ploču ručno se putem sita nanosi sirovi toner čime se upisna površina pretvara u potencijalnu zonu formacije. Ploča zatim biva stimulirana posredstvom zvučnika.

Umjesto čistih frekvencija, Hiršl koristi tzv. feedback loop – kružnu povratnu spregu između konderzatorskih mikrofona i zvučnika – pri čemu ploča »sama« traži svoje rezonantne frekvencije, producirajući vlastiti spektar podfrekvencija koje oblikuju slučajne ali ekspresivne uzorke, ističe Jovanović.

»Kada se postigne određena izražajnost slike«, pojašnjava dalje, »umjetnik termički fiksira toner pomoću kvarcne lampe po principu laserskog printanja«, čime »dolazi do trajnog upisa podataka, slike kao memorije sile«, a »površina se pod utjecajem temperature deformira što rezultira topografskim devijacijama slike«.

– Ključni trenutak rada jest redukcija autorove fizičke geste. Umjesto klasičnih umjetničkih postupaka, Hiršl ne oblikuje već konstruira uvjete oslanjajući se na zadane parametre sile i ponašanja materije.

Geste su svedene, kompozicija lišena subjektivne hijerarhije, a vizualni rezultat proizlazi iz odnosa materije i podražaja. Inspiriran ranom konceptualnom umjetnošću 50-ih, 60-ih i 70-ih godina, autor preuzima logiku dekonstrukcije umjetničkog objekta, točnije redefinira pojam slike.

Sjećanje na radikalne geste poput one Richarda Serre koji je u galeriji topio olovo, ovdje je preneseno u recentni, tehno-politički kontekst. Umjesto olova, korišten je toner kao svakodnevni uredski materijal, nositelj podataka i informacija, postindustrijska prašina, kaže kustosica.

Protok informacija

»Upotrebom tonera«, tumači, »Hiršl se suptilno referira na suvremeni protok informacija, arhiviranje, digitalnu reprodukciju i fragilnost zapisa«.

Kako kaže, »iako je blizak pristupu Yvesea Kleina, koji je sliku shvaćao kao trag čina, te Roberta Rauschenberga, koji je brišući granicu medija ostavljao prostor slučajnom, Hiršlova metoda više odjekuje s radovima Hansa Haackea u njegovoj ranoj fazi kada je pažnju posvećivao nevidljivim silama i sustavima koji spontano proizvode oblike: voda, zrak, temperatura, vibracije«.

– U tehničkom i konceptualnom smislu, rad je moguće dovesti u i vezu s eksperimentima Pierra Schaeffera i zvukom kao materijalom, kao i s praksama Carstena Nicolaija (Alva Noto) koji u svojim radovima spaja zvučne valove s vizualnim modulacijama.

Poveznicu nalazimo i s Takisom koji je istraživao magnetska i elektromagnetska polja kao oblikovne sile. Međutim, Hiršl ne teži sinesteziji niti prevođenju osjetilnih dojmova.

Ono što ga zanima jest svijet izvan dosega osjetila; onaj koji se ne može prikazati figurativno, ali se može izazvati, osjetiti u obliku površinskog traga. Slika se ne prikazuje, ona se događa. Rad je procesualan, izvedben, a svaka slika rezultat je performativnog čina u kojem se umjetnički subjekt gotovo u potpunosti povlači.

Sam čin stvaranja slike reduciran je na definiranje uvjeta njezina nastanka. Hiršl pritom ne stvara zvuk ili sliku zvuka – to bi bila banalna interpretacija. Zanima ga otisak, sjećanje, upisivanje, kazuje voditeljica o umjetnikovu radu.

Proces shvaćanja

Kako dalje objašnjava, »svaka čestica tonera je podatak, svaki otisak informacija koja svjedoči o silama, o prolaznosti, o materijalnosti misli«, pa »površina ploče ne bilježi samo zvučne valove, nego i fizički trag ruke, prenošenja, topline, protoka vremena«, a »umjetnički rad za autora nije objekt, već proces pokušaja shvaćanja«.

– Na toj razini, Hiršl otvara pitanje: može li umjetničko djelo istodobno biti slika, proces i dokument? Može li sadržavati, u jednoj površini, istodobno trag ideje, fizički otisak i događaj vremena? Otisci koji nastaju nisu reprezentacije, već kondenzacije – vizualna svjedočanstva o prisutnosti nevidljivog.

Ako je zvuk najlakši oblik sile koju možemo kontrolirati, on ovdje služi kao prozor prema svjetovima koje ne vidimo, ali ih osjećamo poput giba, energije, zračenja, memorije.

Tehnologija je suštinski neodvojiva od umjetničke prakse, a »Otisak zvuka« tako postaje mjesto susreta različitih razina: zvuka i slike, znanosti i intuicije, tehnologije i sjećanja.

Time se otvara i pitanje umjetnosti kao kritičkog pogleda na budućnost. Hiršl, koji sebe opisuje kao tehnopesimista, ističe da bez angažmana umjetnika nećemo ostvariti najhumaniju verziju onoga što dolazi.

Tehnologija sama po sebi ne stvara vrijednosti; tek kroz umjetnički čin ona poprima značenje. Hiršl stoga ne koristi tehnologiju kao alat, već je razotkriva kao strukturu, kao logiku koja može biti podložna poetici.

Njegov rad nije bijeg u estetiku, nego uvid u složene odnose između sile, zapisa i materije – poziv na osluškivanje svijeta ispod praga čujnosti i izvan granica vida, zaključuje Jovanović.

Izložba je otvorena do 19. kolovoza, a može se pogledati od ponedjeljka do subote od 9 do 12 sati te od 20 do 23 sata uz besplatan ulaz.