RIJEKA – Međunarodno natjecanje International Photography Awards (IPA) u svijetu fotografije slovi za svojevrsni Oscar, prijavljuju se profesionalni i amaterski fotografi na svjetskoj razini, i tijekom godina postalo je jedno od najambicioznijih i najopsežnijih natjecanja u svijetu fotografije danas. Na ovogodišnje izdanje pristiglo je više od 13.000 prijava iz preko 120 zemalja. Internacionalni žiri sastavljen od galerista, kolekcionara umjetnina, kustosa, profesora, fotografa i drugih utjecajnih figura iz svijeta fotografije ocjenjivao je radove na temelju originalnosti, tehničke izvrsnosti i umjetničkog dostignuća. Suci su se suočili s izazovnim zadatkom odabira pobjednika u svakoj od 13 kategorija. Jedna od pobjednica je i Riječanka Rebeka Legović, čija je serija fotografija »Temple of Colors« pobijedila u modnoj kategoriji i koja joj je donijela drugi put prestižnu titulu »Advertising Photographer of the Year«.

Prestižno fotografsko natjecanje

Što vam znači ova nagrada?

– International Photography Awards (IPA) je zasigurno nagrada koju svaki fotograf priželjkuje. To je izuzetno cijenjeno priznanje i još uvijek mi je teško povjerovati da sam drugu godinu zaredom pobjednica modne kategorije i da ponovo nosim titulu »Advertising Photographer of the Year«. Velika mi je čast biti u samom vrhu ovog prestižnog fotografskog natjecanja.

Kakva je bila ovogodišnja konkurencija i tko je odlučivao?

– Svake se godine na ovaj natječaj prijave najbolji svjetski fotografi koji utjelovljuju svojim radom brojne fotografske kategorije. Radi se zaista o umjetnicima sa zavidnom razinom produkcije, koji su već ostavili zamjetan trag u povijesti fotografskog stvaralaštva. Ima ovdje i dosta manje poznatih autora, ali koji svakako tek dolaze na svjetsku scenu. Meni je iznimno drago što sam ovim putem upoznala drage kolege. Međusobno se bodrimo, izmjenjujemo iskustva i, što je najvažnije, postoji jedna zdrava konkurencija bez ljubomore ili pokvarenih nadmetanja.
Što se tiče ocjenjivačkog suda, svake godine International Photography Awards okupi najutjecajnija imena fotografskog miljea, među njima Anne Morin na čelu vodstva »diCroma Photography«, David Clarke – šef odjela za fotografiju Tate Gallery London, Michael Pritchard – direktor »The Royal Photographic Societya«, Shoun A. Hill – fotourednik Associated Pressa, Xuxin Zhao – predsjednik »International Photography Associationa«, Collier Brown – profesor fotografije sveučilišta Harvard i još mnogi drugi.

Fotografija iz nagrađene serije »Temple of Colors«

Serija o važnosti boja

Kako je nastala ova serija fotografija?

– »Temple of Colors« serija je koja je nastala pred gotovo godinu dana u Rijeci. U suradnji s modnom agencijom IM Studio Model Management i njihovim odličnim modelom Ivanom Brajdić odradili smo očito jako dobar posao. U modnoj fotografiji izuzetno su bitne sve komponente: styling, lokacija, model… Puno pažnje posvećujem odabiru lokacije jer osim modne, kod mene je predominantna i fotografija arhitekture tako da svaki put pokušavam odabrati mjesto koje će uspješno ujediniti i modu i arhitekturu. Sam naziv ove serije govori o važnosti boja, koje sam upotrijebila ne samo radi neke ugodne modne estetike već i za isticanje određenih linija pa tako i kompozicije.
Kad razmišljam o fotografiji, onda uvijek uzimam u obzir da prosječni promatrač ne vidi svaki element zasebno, već vidi cjelinu, a ona ne sadrži samo elemente nego i odnose među njima. Poimanje fotografije nije mehaničko bilježenje elemenata, već shvaćanje značajnih strukturnih uzoraka, stoga različite boje same po sebi stvaraju različite stupnjeve interesa. Raspodjela tih interesa je ono što kontroliram kako bih odredila dinamiku kompozicije. Naposljetku, za postizanje ravnoteže vodim računa ne samo o vizualnim težinama elemenata nego i o njihovim pozicijama i razmještaju unutar formata. Isti element ili boja postavljen na drugom mjestu neće imati istu vizualnu težinu. Kompleksnost ovih odnosa jest zapravo ono što se svidjelo ovogodišnjem žiriju jer jedna neuravnotežena kompozicija izgleda kao slučajna, prolazna i stoga bezvrijedna.

Jesu li vaše ideje rezultat prethodne studije ili se javljaju tijekom snimanja? Objasnite svoj kreativan proces.

– U svom kreativnom procesu prvo vizualiziram ideju u mislima, a zatim skiciram svoje vizije na papir, to je neka vrsta storyboarda. U većini slučajeva sve dobro isplaniram, ali dobro reagiram i na improvizacije i neočekivane ishode koji se mogu dogoditi tijekom fotografiranja, posebno ako se ne radi u studiju, nego negdje vani gdje se uvjeti konstantno mijenjaju. Kod odabira lokacije izuzetno sam pažljiva i više puta prođem pogledati kako se ponaša svjetlost tijekom dana kako bih mogla osjetiti prostor i povezati se s arhitekturom mjesta. Jako je bitno shvatiti kako svjetlost komunicira s određenim oblicima i materijalima, kako će se model uklopiti u takav kontekst. Uvijek morate razumjeti što fotografirate jer fotografija nikada ne može biti pametnija od vas. To je ključno za izradu koncepta. Često surađujem s drugim kreativcima, poput vizažista i frizera, pa takva vrsta timskog rada također zahtijeva puno planiranja i koordinacije. U takvoj radnoj skupini mora postojati apsolutan sklad kako bi jedni od drugih imali koristi. Što tim bolje surađuje, to je bolji ishod.

Nagrađena fotografija »Milano Porta Nuova«

Fotografija svuda oko nas

Kako općenito ocjenjujete današnju fotografsku scenu?

– Fotografija je svuda oko nas. Praktički o njoj i ne razmišljamo jer se nekako podrazumijeva. Danas smo svi fotografi, sve može biti fotografija i sve je fotografirano. Mnogi smatraju fotografiju reprodukcijom stvarnosti. Iako na prvi pogled to tako stvarno i izgleda, stvar je, srećom, mnogo kompleksnija i intrigantnija. Istina je da fotografija prikazuje najčešće stvarnost, opipljivi i vidljivi svijet oko nas. Međutim, ona može biti i potpuno apstraktna jer možete kreirati beskonačan niz unikatnih fotografskih slika. Ona također pokriva mnoga područja i poprima specifična svojstva. Upravo zbog tih brojnih lica fotografije neophodno je da budemo vizualno pismeni, da fotografsku, televizijsku, filmsku i svaku drugu sliku ne uzimamo zdravo za gotovo jer njezino čitanje ovisi o brojnim okolnostima. Nažalost, danas su svi u nekoj mjeri fotografi, a u velikoj većini slučajeva radi se o surovom vizualnom analfabetizmu. Ima previše fotografija bez priče ili emocije. Nije svaka fotografija provučena kroz filter nužno dobra. S druge strane, tehniku svatko od nas može usvojiti, ali tehničnost fotografije odavno više nije njezina glavna osobina, već su to intelekt i imaginacija osobe koja stoji iza fotoaparata. Kako se tehnologija razvija velikom brzinom, a digitalna se fotografija realizira značajno lakše od analogne, može se dogoditi da zavedeni tom lakoćom pomislimo da smo fotografi, samo zato što pametni telefon ne ispuštamo iz ruku i uporno bez razmišljanja fotografiramo sve oko sebe. Na taj način možemo vidjeti, pogotovo na društvenim mrežama, da je skoro svaka fotografija ustvari reciklirana, da iza nje stoji nešto što smo vidjeli u prolazu, na filmu, u svakodnevnom životu. Nov je pristup ili ideja. U fotografiji, kao i u svakoj drugoj kreativnoj branši, da biste bili dobri, morate imati strast te posjedovati želju za stvaranjem. To mi je uvijek ponavljao profesor Borislav Božić, predsjednik Fotokluba Rijeka te jedna od prvih osoba koja je prepoznala i vjerovala u moj rad. Bit ću mu zauvijek neizmjerno zahvalna na svim savjetima te spoznaji da fotografija nije nikako posao koji se odrađuje, već posao koji se osjeća i misli.