Spajajući apstrakciju, figuraciju i taktilnost površine, umjetnica Marija Volkmer radovima, kompozicijama koje lebde na granici stvarnosti i imaginacije, okupljenima u Galeriji Toš novootvorenom izložbom »Tijelo, sjena, prostor«, stvara jedinstven slikarski rukopis u kojemu se isprepleću energija geste i poetičnost nedorečenog, ostavljajući prostora promatraču za vlastita tumačenja i emotivne konstrukcije.

Izložba »Tijelo, sjena, prostor« riječke umjetnice Marije Volkmer, kazala je uvodno voditeljica Galerije Toš mr. sc. Jasna Rodin koja je i kustosica izložbe, predstavlja novi ciklus radova nastalih tijekom prošle godine, »kojima autorica istražuje granice između apstrakcije, figuracije i taktilnosti površine, što je rezultiralo razvojem prepoznatljivog likovnog rukopisa«, odnosno autorica »u ovome ciklusu govori o pokretu, o prisutnosti, o identitetu i tragovima koje ostavljamo«.

– Prikazane slike ističu se bogatom i razrađenom podlogom, slojevitom slikarskom gestom i izraženom teksturom. Ovdje se susreću apstrakcija, figuracija i intenzivan kolorizam.

Umjetnica u slikarstvu pronalazi slobodu, poetiku boje i širinu prostora. Spajajući rad s izmaštanim svijetom zalazi u posebnu tematsku i oblikovnu vizualnost. Snagom kreativnosti stvara sugestivne prikaze tajnovite i nježne.

Poput začaranih svjetova i nepostojećih krajolika njezina djela dišu svojim zanosom čineći sliku privlačnom i svježom. Umjetnica koristi akril, šablone i konac kako bi stvorila vizualne kompozicije koje nisu samo za gledanje; gotovo se mogu osjetiti.

Površina platna kod nje diše, slojevi se preklapaju, ritmovi se pletu, govori Rodin te dodaje kako selektirati autoričine radove nije bilo jednostavno, no oni odabrani radovi »najbolje prikazuju autentičnost umjetničine vizije te koji zajednički tvore snažnu, dojmljivu izložbenu cjelinu«.

Sugestivni tonovi

Autoričine kompozicije, piše Rodin u katalogu izložbe, »protkane su ritmom i poput harmonije apstraktnih predjela autorica pronalazi skladnost sugestivnih tonova«, a »prostor na platnu duboko je intuitivan; slojevi se preklapaju i dišu, dok materijali stvaraju taktilnost i vizualno preplitanje«.

– Ta dualnost elemenata ne sukobljava se s formom, naprotiv, ona je nosi, čineći je živom i razigranom. Sam kolorizam razrađen je i zanimljiv, pa čak i sasvim samostalan u svom intenzitetu, ponekad je postavljen u dijalogu s figurom i tada se njegova kvaliteta još više naglašava.

Ipak, njihova pojavnost je usklađena i promišljena. Same linije uvedene su u rad putem niti konca, one izlaze u prostor, pletu se i teku. Suptilne i nježne kao da povezuju motive unoseći u rad poetičnost i svježinu.

Slobodni u kompoziciji, maštoviti i svojstveni prizori u mnogočemu se odmiču od realnosti. Dostatni u svojoj tvornosti i cjelovitosti, sažimaju mirnoću i pokret. S površinama i bojama ostvaruju jačinu, na pojedinim platnima naznake tijela prenose svoju energiju, laganu poput zvuka i nečujnih nota, pojašnjava kustosica izložbe.

»Lebdeći između površina i zapletenih narančastih, crvenih, ljubičastih i modrih boja«, razlaže dalje u tekstu, »u središtu su ruka, noga i pokret«.

– U svom zanosnom plesu tijelo često izlazi izvan okvira, vidljivi su samo dijelovi, a oni dopuštaju našoj imaginaciji stvaranje nekih novih, nesvakidašnjih vizura unutar kojih pronalazimo mirnoću i neponovljivost trenutka.

Fragmentacija nije slučajna; otkriva nam ono što je skriveno ili prešućeno, ono što titra ispod površine unoseći ritam i stvarajući metafore zbilje, tumači Rodin.

Skladno i autentično

»Slikarstvo Marije Volkmer«, ocjenjuje, »može se doživjeti kao vizualna meditacija o pokretu, kao zapis o identitetu i tjelesnosti, ali i kao naznaka prisutnosti žene u prostoru, u tragovima koje ostavlja«.

– U apstraktnim prizorima ono poziva na razmišljanje donoseći priču o osjetu i energiji, oslanjajući se na poetiku nedorečenog, na slutnje i sjene izvan vidljivog. Izražajnom gestom i emocionalnim pristupom, umjetnica bojama govori o osjećaju donoseći svoj senzibilitet i perspektivu putem vizualne umjetnosti.

Tako, njezino stvaralaštvo nadilazi samosvjesno likovno izražavanje i ono postaje prostor susreta, poveznica zamišljenog i opipljivog, spoj intuicije i realnosti. Izbjegavajući doslovnost i bazirajući se na snazi fragmenta, simbolike i složenosti elemenata, ona ne prikazuje stvarnost, već je razrađuje, razlaže i ponovo sklapa, uvijek iznova, uvijek drukčije, ali prepoznatljivo, skladno i autentično, zaključuje u svome tekstu kustosica izložbe.

Uz Jasnu Rodin koja je govorila o samim radovima i autoričinom stvaralaštvu, izložbi su prisustvovali i otvorili su je načelnik Općine Punat Daniel Strčić i direktor TZ-a Punat Branko Karabaić. Izložba se može pogledati do 25. rujna.