Foto D. Lovrović
Na prvi pogled to su samo velike prazne kutije s otvorima taman dovoljno velikima da se uvučete u svaku od njih. Ali ono što čini izložbu kiparice Marine Bauer u zagrebačkoj Galeriji SC-a tako zanimljivom, nisu gole stijenke tih jednostavnih kvadara, nego ono što vam se dogodi kad uđete u neki od njih i, izdvojeni od ostalih posjetitelja u galeriji, osjetite raznim čulima. Izložba se, baš zbog te izolacije, zove »Sam/a sa sobom«.
U jednom »objektu« stajat ćete na povišenoj platformi, odozgo obasjani žaruljom koja intenzivira bjelinu unutrašnjih zidova; svi glasovi najednom kao da dopiru iz daljine, a ako poželite nekako ostaviti trag, možete prstom udubiti plohu od tvrđeg spužvastog materijala, utisnuti svoj otisak. U drugom će objektu biti testirana vaša ravnoteža jer se, umjesto uskim stepenicama, na višu razinu uspinjete oštro nakošenom rampom.
Senzorna »bombardiranja«
Treći je segment ovog pogona za izazivanje percepcije najzabavniji: pozvani ste da se probijate kroz »šumu« vertikalno nategnutih elastičnih traka, da ih razmičete kao šaš u močvari, kako biste izronili na drugoj strani.
Marina Bauer rođena je 1972. u Zagrebu, gdje je 1998. diplomirala na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti. Izlaže samostalno i grupno u Hrvatskoj i inozemstvu: Galerija Nova (Zagreb), Galerija Juraj Klović (Rijeka), Galerija Kazamat (Osijek), Galerija Sv. Krševana (Šibenik), Stadtmuseum (Graz), Klovićevi dvori (Zagreb)… Na ALU u Zagrebu trenutno pohađa poslijediplomski doktorski studij kiparstva gdje radi na temi »Tjelesna percepcija u doživljaju kiparskog djela«. Od 2015. godine zaposlena je kao docentica na Nastavničkom odsjeku ALU u Zagrebu.
Ima smisla izuti cipele na ovoj izložbi, odložiti ih na ulazu u galeriju, jer su senzorna »bombardiranja« neočekivanim taktilnim iskustvima namijenjena cijelom tijelu. U petom objektu tako gazite po čičak-traci, onakvoj u kakvu se na milanskom tjednu mode sav upetljao Bruno u istoimenoj komediji Sache Barona Cohena. I zaista, trebate pripaziti da na zidovima obloženima tom trakom ne ostavite dijelove džempera.
Iako ovaj ciklus radova predstavlja značajnu promjenu u opusu kiparice Marine Bauer – koja je dosad uglavnom radila »klasičnije« kiparske forme – ona je i prije u određenoj mjeri pokazivala tendenciju da svoja djela učini interaktivnijima. O tome svjedoče i naslovi nekih od njezinih prvih samostalnih radova na Akademiji likovnih umjetnosti – »Uzmite me u ruke«, »Otvorite i pogledajte« i »Vratite sklopljeno« – kojima je iskazala nepristajanje na uobičajeni imperativ galerijskih praksi da se umjetnost percipira sa sigurne udaljenosti, da se kiparsko djelo doživi kroz pasivno kruženje oko njega. Za Marinu Bauer, umjetnost nije nešto što se »samo gleda«, a ne dira.
– U svojim kasnijim zapaženim radovima »Sjećanje I« i »Sjećanje II« Marina Bauer nastavlja s fizičkim angažiranjem promatrača, pa tako doživljavanje tih njenih radova podrazumijeva iskapanje cementnih otisaka predmeta iz pijeska ili pregledavanje i prepoznavanje predmeta zarobljenih u silikonskim valjcima. »Introverti«, njezina kiparsko-multimedijalna instalacija nagrađena na posljednjem, 12. trijenalu hrvatskog kiparstva, sastoji se od šest bijelih kubusa/postamenata čiju unutrašnjost kroz maleni otvor pregledavamo dimnjačarskom kamerom – ističe kustosica Hana Lukas Midžić.
U jednoj od »kabina« posjetitelja će dočekati rajska bjelina; unutrašnjost čista, bijela i mekana, kao oblak koji vas tješi milovanjem.
Doživljaj izložbe
– Ova kvalitativna istraživačka metoda, posuđena iz društvenih znanosti, daje Marininom umjetničkom radu dašak znanstvene znatiželje, iako osnovna svrha tih razgovora, vjerujem, nije znanstvena spoznaja nego dijeljenje i uspoređivanje osobnih i intuitivnih saznanja i doprinos potrazi za smislom umjetnosti – zaključuje Hana Lukas Midžić.
