Vremenska je konstanta nedokučiva, izmiče jednome i(li) konačnom određenju, pa ga usprkos znanstvenim pokušajima razgradnje pojedinac doživljava subjektivno, kao nešto što se ciklički odvija. Upravo zbog njegove nedokučivosti i njegove prisutnosti u našoj zbilji, vrijeme u umjetnosti posebice je plodna tematska podloga; ono može biti i motiv i materijal, prostor za promišljanje. A upravo je tako u svojim radovima okupljenim u Galeriji Jurja Klovića novootvorenom izložbom »(Meta)fizika vremena/(Un)reality of time – Između trenutaka i vječnosti« o njemu promišljala autorica Dubravka Kanjski, kojoj je vrijeme beskonačno interpretacijsko polje, ili, riječima kustosice Jasne Rodin, umjetnica tom fenomenu pristupa vođena filozofskim, znanstvenim i duhovnim koncepcijama, ali prije svega vlastitim osobnim doživljajem.

Apstraktni oblici

Kao inspiracija u umjetnosti, vrijeme kao tema za Dubravku Kanjski, govori kustosica izložbe i autorica predgovora mr. sc. Jasna Rodin, »ima poseban značaj, ona joj pristupa i obrađuje vodeći se raznim filozofskim, znanstvenim i duhovnim konceptima, no više od toga svojim osobnim promišljanjem i priklanjanjem apstraktnim oblicima koji u svojoj osnovi nose jednu subjektivnu dimenziju i određenu vezu s prirodom i drevnim poimanjem njegovog značenja«.

– To vrijeme kod Dubravke ne teče linearno, ono se mijenja dinamično, sukladno, ponekad stoji i nestaje. Znanost potvrđuje: vrijeme nije apsolutno. Teorija relativnosti briše granice između sadašnjosti i budućnosti. Kvantna fizika lomi pojam linearnosti. Vrijeme u svemiru može savijati, vrtjeti se u petlje, nestajati i vraćati se. Ništa ga ne prisiljava da ide samo naprijed. U vizijama, snovima, meditacijama i svakodnevnim fenomenima, poput déjà vua, naziremo da se vrijeme zna poigravati nama. Vede govore o cikličkom vremenu. Istočnjačke mudrosti tvrde: prošlost, sadašnjost i budućnost već jesu – sve odjednom, sve istovremeno, a ipak moderni čovjek današnjice ima sve manje i manje vremena, ističe kustosica.

»Sagledavajući vremensku sveukupnost, poimanje života, beskonačnost svemira i ritmične koncentrične zbilje«, pojašnjava dalje, »umjetnica je propituje načinom likovnosti, nevizualnim strukturama dajući trag, osjećaj i energiju«.

– Dojam razmišljanja raste i pretače se u sasvim različitim, ali i suptilno povezanim sklopovima, a sam odabir tematike naglašava sposobnost sagledavanja slojevitosti i kontemplacije umjetničkog razmišljanja. Putem digitalnog crteža »Trajanje« umjetnica bilježi sekunde, minute pokreta, ponavlja ih ritmično usklađene s otkucajima srca, u balansu disanja, paralelnom doživljaju njegovog sagledavanja i istovjetnom tragu njegovog zapisa. Taj trenutak nastanka tog jednostavnog prizora uvijek je isti, izveden u metronomskom taktu koji iznova nastaje i nestaje sa završetkom. Taktu koji se može uvijek iznova ponoviti, vratiti na početak, usporiti ili ubrzati, u mjeri slobodnoj od opće zadane vrijednosti sata i njegovog protoka, tumači Rodin.

Složena slagalica

»Specifičnosti novih medija tehnologije«, razlaže, »pružaju joj mnoštvo mogućnosti aktiviranja pokreta, oslobađanje misli unutar likovnog djelovanja, no budući da je ta slika i stvarna materijalna činjenica, ona djeluje svojom vizualnom pojavnošću i prostornošću, složenom slagalicom, u osnovi sličnom, ali sasvim različitom«.

– Taj ciklički karakter vremena još više je razrađen u seriji radova »Nelinearno vrijeme«. Sam trag markera na papiru koncentričnim krugovima, spiralama, zrakama i linijama priziva osjećaj ulaska u neke druge dimenzije, snovitih i kaotičnih gibanja. Rukopis autorice ovdje najviše dolazi do izražaja te je vidljiva vještina i lakoća stvaranja, dojmljivost linija koje vrlo jednostavno tvore tamninu i vrtloge, miješaju se i teku, lagane poput niti ili zbijene u slapovima crnila. Sam doživljaj njezinog razmišljanja multiplicira se u objektima, zrcalni put laserski ugraviranih tragova tvori dijalog vremenskih susreta sadašnjosti i prošlosti, nagovještaj budućnosti, jer sve je sažeto u istom trenutku postojanja. Put nas vodi u beskraj, u beskonačnost horizonta sazdanu od projekcija i imaginarnog širenja, uhvaćenih misli u ples čvorova i crvotočina, teorijski mogućih i fizički nelogičnih, kaže Rodin.

Fluidni tok

»I dok u filozofiji mislioci poput Kanta, Husserla i Bergsona razotkrivaju vrijeme kao subjektivnu strukturu svijesti«, objašnjava kustosica izložbe, autorica Dubravka Kanjski »propituje ono koje ne teče izvana, već iznutra, u nizu trenutaka koji se prepliću, izranjaju iz pamćenja i slute budućnost«.

– To je fluidni tok, osobna »durée«, nesvodiva na brojke sata i minute, on je poput zlatnog reza, savršenog omjera mogućnosti rasporeda latica u cvijetu, sjemenki suncokreta, školjke, grane drveća i spiralne galaksije. Putem ogledala, umjetnica lom svjetlosti pretvara u novu cjelinu, a cjelina postaje privid, iz jedne slike stvarajući četiri odsječka. U središtu forme je zlatna spirala, geometrija rasta i reda, rođena iz plamena voštanice (»Zlatni rez, zašto je tako iracionalan«). Taj plamen, uhvaćen fotografijom i digitalno preoblikovan, postaje trag nevidljive arhitekture svijeta. Prostor i vrijeme zrcale se jedno u drugome, poput finog tkanja stvarnosti koje u omjeru Phi otkriva dah nečeg većeg. Ovdje je forma pokret, a slika iskustvo koje se mijenja s pogledom i s promatračem. Umjetnost na ovoj izložbi ne pokušava odgovoriti na pitanje »što je vrijeme«, već nas poziva da ga osjetimo. Svaka slika, instalacija, zvuk ili pokret istražuje njegovu slojevitost: ponekad ga usporava do vječnosti, ponekad razbija na fragmente, zaključuje Rodin.

O umjetnici

Autorica Dubravka Kanjski djeluje u statusu samostalne umjetnice. Likovnom umjetnošću bavi se niz godina, a od 2001. izlaže redovito. Svoj dosadašnji stvaralački put predstavila je na 25 samostalnih te stotinjak skupnih i selektiranih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Češka, Italija, SAD, Japan). Diplomirala je pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnica je više nagrada, pohvala i priznanja stručnih žirija na likovnim i fotografskim natječajima od kojih se izdvajaju druga nagrada na 5. Hrvatskom triennalu akvarela 2010., pohvale stručnih žirija na Drugom salonu umjetnosti minijature 2018. i Rijeka mini artu 2020., nominacija za nagradu »Ivo Kalina« 2021. te nagrada »Viktor Hreljanović« 2024. godine. Djela joj se nalaze u javnim fundusima i privatnim zbirkama. Članica je HDLU-a Rijeka i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i stvara u Crikvenici.