Svojim životnim putem i stradanjem, sv. Vid je kao ranokršćanski mučenik postao simbol hrabrosti i jačine vjere te zaštitnik zdravlja kojemu u čast i naš grad slavi Dan sv. Vida u sklopu kojih se odvijaju brojna crkvena i kulturna događanja, a jedno od njih je i ono u Galeriji Principij.

S obzirom na to da je ta galerija ona u kojoj caruje fotografija, nije teško zaključiti kako je u povodu ove posve riječke manifestacije otvorena jedna također posve riječka izložba koja daje uvid u riječku okolinu kroz objektiv fotoaparata različitih fotografa – »Fotografiraj Rijeku«.

Oštrina vida

Također, simbolično, sv. Vid je zaštitnik i vida, a upravo je pojačan rad toga osjetila i njegova oštrina ono što nam je i omogućilo ovakve različite fotografske uvide u gradske lokalitete, što je već ustaljena praksa, govori voditelj galerije Borislav Božić.

Fotoklub Rijeka već dugi niz godina priređuje izložbu povodom Dana sv. Vida, odnosno Dana grada Rijeke, odnosno ovu tradiciju dokumentiranja grada njeguje već desetljećima.

Spomenimo samo neke primjere: fotografija »Među divovima« Voje Vukmanovića iz 1952. godine, snimljena u riječkoj luci, nagrađivana je na brojnim natječajima, fotografija »Sidro« Đoke Milekića, također iz riječke luke, dobila je visoko priznanje u Francuskoj, potpisano osobno od predsjednika Mitterranda.

Iz Novog lista iz 1959. saznajemo i o tadašnjoj izložbi s motivima Rijeke,a sve to samo je jedan od dokaza kontinuirane prisutnosti fotografa u kulturnom životu grada, kaže Božić.

Motivi prostora

A forografi su budnim okom popratili i ove godine sve mijene u gradu, što je kazala i kustosica izložbe i autorica predgovora izložbe Branka Arh, književnica i likovna kritičarka, naglasivši da se ovogodišnji Dan sv. Vida i Dan grada Rijeke u Galeriji Principij obilježavaju »iskreno i dostojno«, pa izložba »Fotografiraj Rijeku« stoga »na inventivan i stvaralački način promovira grad i ljude u njemu«.

– Neke stvari jednostavno nestanu iz sjećanja, izmaknu se iz naše zbiljnosti kao da ih nije niti bilo. A nedostaju nam. Htjeli bismo zadržati njihov oblik, veličinu, boju, raspored, neku mjeru po kojoj možemo sačuvati ne samo njihovu, već i vlastitu cjelovitost. Neki viši smisao.

Prijenos sjećanja. Bez toga nema grada. U tom kontekstu ove fotografije grada zapravo su fotografije o ljudima u gradu. Nisu tek dokumenti jednog trenutka, one su više od toga.

One su autorski prilozi mediju fotografije, identitetu jednog urbanog prostora. U gotovo banalnim situacijama prepoznaju vrijednosti, motiv pretvaraju u smisleni red, u novo gledanje poznatih stvari, svakodnevnih prizora. Ali i neobičnosti.

Biraju značajne arhitekture, vizure iz perspektive pješaka, nebodere koji drobe sitne kuće u podnožju, agresivne i bizarne reklame, ali i nereprezentativne prostore staroga grada uhvaćene u stanju oronulosti, motive subkulture, antiestetike, napuštene tamne prostore išarane grafitima koji podsjećaju na činjenicu da je ružnoća stekla status prihvaćenoga.

Vidimo da su najveću pozornost privukle nove riječke dizalice, motivi koji su visinom, bojom, oblikom i konstrukcijom promijenili vizuru grada, tumači Arh.

Način prenošenja poruke

Iako je u fotografiji odabir motiva itekako važan, govori Arh, »važniji je osobni pristup, vođenje kamere, način prenošenja poruke«.

– Znamo da su dominacija digitalne fotografije i uporaba drona uspostavile nova pravila, omogućile novu tehnološku sliku, otvorile nove mogućnosti rada, postale prijenos informacija na novi način, stvorile osebujan odnos prema fotografiji.

Usporedimo li autore, vidimo njihovo nastojanje da fotografiji dadu obilježje posebnosti i autentičnosti kako je ne bismo samo gledali, već i doživljavali.

Na natječaj se prijavilo 32 autora s ukupno 176 fotografija. U postavu izložbe izdvojene su one najuvjerljivije, ukupno 46 fotografija, ističe kustosica te dodaje da je na natječaj »stiglo i nekoliko vrsnih fotografija u kategoriji Rijeka nekad, koje nude nostalgične prizore i sjećanja, sjetnu komparaciju prošlog i sadašnjeg«.

Kako pojašnjava, »za čista i jednostavna fotografska rješenja, za dobro odmjerene odnose hladne i tople optike, za propitivanje novih mogućnosti izričaja, dokle može ići u naglašavanju posebne svjetlosne dramatike, u prijelazima iz oštrine u zrno, iz titraja boje u crninu, iz crno-bijele fotografije u boju,« nagrada »Viktor Hreljanović« pripala je Jurici Žumbercu.

– Primjerice, u mračnom tunelu, djevojka u šetnji sa psom, uhvaćena je s leđa, svijetli jedino njezina žuta haljina. U drugom kadru, iz bezbojnog mnoštva na Korzu izdvaja se isti vedri, zaigrani lik djevojke u žutoj haljini sa psom.

Tako autor svakidašnjost situacije pretvara u poruke koje zrače vedrinom. Nakon što uoči motiv, boji daje posebno značenje, ocjenjuje kustosica.

Priče s porukom

Uz tu nagradu, pohvale je dobilo šestero autora, među kojima Nedjeljka Čamić, »za disciplinu kadra i čvrstoću kompozicije, za racionalni, objektivni i minimalistički pristup fotografskom mediju«, Đoko Glušica »za foto priču s porukom«, za »kretnju uhvaćenu u trenutku dok je život u njoj najjači i najiskreniji«, koju »ne zanima tehnička perfekcija, već vidljivost kretnje i poruke«.

»Za dojam cjeline, za kadrove koji djeluju zgusnutom cjelinom i dominiraju strukturom«, pohvalu je dobio Dario Jurjević, kojemu je bitna »čvrstoća kompozicije, zbijena konglomeracija grada u kojemu fotografski sadržaji nemaju snagu pojedinačnoga, ali imaju snagu cjeline«.

Autorica Tina Kovač prizanje je dobila za »za kadrove u kojima se prividno ne događa ništa, a događa se život uz more«”, pa »dinamiku kretanja i događanja na njezinim fotografijama određuju dizalice, kao vizualni lajtmotiv prate sve druge sadržaje«.

»Mudro izrežirane fotografije riječkih dizalica« donijele su priznanje Dubravki Kanjski, koja »od fragmenata stvara cjelinu s refleksijama istog motiva u moru«, pa je »riječ je o dinamičnom poliptihu filmskog kadra«, a autor Matej Ugarković pohvalu je dobio »za dvije sasvim različite fotografije, ali zanimljive u zapažanju: jedna intimnog lirskog koncepta, pogled na dizalicu kroz razigrani, nemirni okvir grana na drveću, druga hladne geometrije valjkastih oblika, čista i disciplinirana kompozicija bez naracije«.