Prizori koji nadilaze vrijeme

Bliski susreti 2025: Otvorena grupna fotografska izložba u Galeriji Pasaž

Ervin Pavleković

FotoVesna Đorđević, Ivana Stojiljković, Ivica Nikolac i Sanja Conić / Foto Nikola Blagojević

FotoVesna Đorđević, Ivana Stojiljković, Ivica Nikolac i Sanja Conić / Foto Nikola Blagojević



RIJEKA – Zadržani trenutak, kakva emocija i prolaznost kroz objektiv fotoaparata možda je najbolja opisnica fotografskih radova okupljenih u Galeriji Pasaž nedavno otvorenom grupnom izložbom »Bliski susreti 2025« koja donosi jednostavne, no vrlo prijemčive prizore prirode, ruralnih krajolika i ljudi koji stvaraju jedinstveni dijalog koji nadilazi vrijeme te skreće pažnju na ono (ne)vidljivo.


Iznimne fotografije različitih autora koje transcendiraju iz naše krute svakodnevice i upućuju na ljepotu života produkt su Samita fotografa EX Yu u Leskovcu te odraz različitih estetika, iskustava i kultura.


Komunikcijsko sredstvo


Sama ideja Samita fotografije Ex Yu koji se održava od 2009. godine u Leskovcu, kazala je uvodno urednica programa za fotografiju Leskovačkog kulturnog centra Vesna Đorđević, »zasnovana je na susretu – susretu ljudi koji su se poznavali i susretu ljudi koji su se kasnije upoznavali tijekom programa u Leskovcu, susretu ideja, kreativnosti i prilika za daljnju suradnju u području fotografije, kulture i umjetnosti«.





– Kao rezultat ovog važnog međunarodnog okupljanja fotografa nastali su i »Bliski susreti«, izložba fotografija s prikazom stvaralaštva različitih kultura i pristupa u snimanju istih ili sličnih motiva u Leskovcu i okolini. »Bliski susreti«, izložba fotografija u Trebinju, Ohridu, Mariboru, Kumanovu, a sada u Rijeci, ima poseban značaj jer vizualno komunicira s različitom publikom regije nekadašnje Jugoslavije.


Fotografija kao moćno komunikacijsko sredstvo okuplja, zbližava, stvara prijateljstva, razumijevanje među ljudima, osnažuje mnoge radosti života te povezuje i unapređuje suradnju regionalnih umjetnika i udruženja, ističe Đorđević.


»Kao fotografa, mentora pa i kustosa«, govori voditelj Galerije Pasaž Ivica Nikolac i predsjednik Fotokluba Color, »oduvijek me zanimalo što drugi umjetnici imaju za reći o tome koja je njihova magična fotografska formula – odlučujući trenutak ili dobra režija«.



– Zaokupljaju me i različiti pristupi umjetnosti, različite estetike i povezivanje različitih kultura.


Nije mi toliko bitno koje je naobrazbe ili porijekla pojedini umjetnik. Više mi je važno obogaćuje li njegovo djelo moje, odnosno naše iskustvo, pokazuje li nam drugi način promišljanja, vlastitu viziju stvari i ljepotu u stvarima koje nismo sami spoznali ili na mjestima gdje je prije nismo pronašli.


Kako bih suprotstavio različitosti koje proizlaze iz mojih nedoumica, kopam povremeno po različitim disciplinama znanosti i umjetnosti, tražeći magični destilat, esenciju biti, nadajući se da bih tako mogao razumjeti svijet oko sebe i prevladati opću nesklonost svijeta dijeljenju i percepciji znanja. Umjetnost nam treba da obogatimo svoj duh, učini nas sposobnim da budemo u stanju vidjeti druge stvari. Treba nam da nam pokaže druge ljepote i istine, ističe Nikolac.


Nepojmljiva prolaznost


Čitajući knjigu »Svršetak« Attile Bartisa, kaže dalje, »koja između ostalog govori i o magičnoj formuli fotografije«, za oko mu je zapeo »dio u kojem glavni lik – tom prilikom u ulozi fotografa koji kreira kadar kaže: ‘Zdesna kredenc, slijeva što-ja-znam-što, u sredini umom nepojmljiva prolaznost’, a ta rečenica možda je odredila sve«.



– I ja sam jedan od takvih koji voli snimati »umom nepojmljivu prolaznost«. Možda baš zato volim odlaziti na Samit fotografa EX Yu u Leskovac. Za mojega prvog posjeta Leskovac mi je pružio čitavo bogatstvo jednostavnosti.


Obilazeći okolicu, naprosto su me zarobili prelijepi ruralni pejzaži, nostalgični i melankolični mikrosvjetovi, upravo onakvi kakve sam i želio prepoznati, spoznati, i kojima sam se prepustio otvarajući bogatu škrinju starinskih jezičnih leksika po okolnim selima ljudi koji su nas primali raširenih ruku. Razgovori uz kavicu i rakijicu, da vrijeme prođe, da vrijeme stane, da bude zabilježeno. Misaono i fotografski, kazuje Nikolac.


Naravno, cijeli događaj, ističe, bitan je i zbog samog druženja, pa je upoznao ili susreo puno dragih ljudi, od kojih neke nije vidio godinama.


– Neke fotografe koje sam znao preko Facebooka, kao i neke koje nisam vidio godinama, tamo sam vidio i razmijenio s njima koju riječ, onako s nogu ili preko tanjura punog ukusnih mesnih delicija. Ova izložba i projekt »Bliski susreti«, koja prikazuje i pokazuje druge perspektive, druge poglede, samo je djeličak onog što smo vidjeli i doživjeli. Ipak, ona nas vraća u čulni trenutak čuđenja viđenim.



Kako kaže Paul Klee, »ne treba nam umjetnost da nam pokaže svijet koji možemo vidjeti na prvi pogled, umjetnost čini vidljivim ono što je bilo nevidljivo«. Zato se već sada radujem 15. Samitu, susretima s dragim ljudima, upoznavanju novih krajeva, ljudi, razmjeni iskustava, dijalozima u kojima su svi u pravu i nitko nije drukčiji od drugih. Kad lamentirajući o fotografiji shvatiš da gledajući velikog fotografa kroz tražilo fotoaparata, čarolijom tehnike, on postane toliko mali da jedva stane u kadar, e, vidite, to je magija leskovačkog Samita, tumači Nikolac.


Otvorenju izložbe prisustvovale su i direktorica Leskovačkog kulturnog centra Sanja Conić te riječka generalna konzulica Republike Srbije Ivana Stojiljković.