RIJEKA – Iako različiti, slikarski rukopisi autora Tonija Belobrajdića i Ambroza Orošija, koji su predstavljeni u Galeriji »Juraj Klović« nedavno otvorenom izložbom »Segmenti realnosti«, pokazali su kako su komplementarni; svaki na svoj način istražuju emocije, unutarnje ritmove i duhovne slojeve stvarnosti. Poznat po profinjenoj gestualnosti i toplim tonovima sanguine, Belobrajdić gradi kompozicije iz vrtloga ljudskih tijela i fragmenata stvarnosti, dok Oroši monokromnim kompozicijama snažnih kontrasta i dinamičnih poteza donosi introspektivni svijet u kojem se isprepliću apstrakcija i realizam.

Uvjerljiv izraz

Kako je kazala kustosica izložbe mr. sc. Jasna Rodin, »aktivan na riječkoj likovnoj sceni, autor Toni Belobrajdić neprimjetno i polako uspio se nametnuti kao autor profinjenog i ekspresivnog slikarstva, karakterističnog za sintezu osjećaja Mediterana uz sublimat modernosti današnjice«, što je »posebno vidljivo u slikama čije kompozicije izrastaju iz tjelesnosti čovjeka, izvirući iz kovitlaca masa s pomoću kojih autor priča, objašnjavajući i predstavljajući neko sasvim individualno viđenje«.

– Svoj uvjerljiv likovni izraz, koji se u biti bazira na akvarelnoj lazurnosti razlivenih tragova, on na ovoj izložbi zamjenjuje sanguinom, uvijek zadržavajući svoj način stilizacije i prepoznatljiv rukopis (sanguine je crveno-smeđa kreda na bazi željeznog oksida, a najviše se koristila u renesansi, njezina podatnost daje razgranatu paletu tonova vrijednosti boje te čini spoj grafičke umjetnosti i slikarstva). Kompozicije gradi od tijela, stiliziranih segmenata aktova, mekih, oblih i podatnih oblika koji rastu i izmjenjuju se, u kovitlacu ploha punih kreacija i kretanja zahvaćajući cijelu površinu slike. Umireni topli tonovi obogaćeni su prodorima svjetlosnih akcenata ostavljenima u bjelinama podloge, ističe kustosica.

Crtež je, objašnjava, »razliven, ostvaren ponekad s vrlo tankim kistom, a ponekad pojačan linijama metalnog pera«.

– Sama boja inkarnata u nijansama smeđeg okera, ružičaste i crvenkaste, dodatno stavlja svoj naglasak na vrtlog tijela, tumači kustosica te dodaje da sama tehnika zahtijeva vještinu brzog i neprekidnog rada kako bi se potezi proželi međusobno, a razliveni trag zadržao prirodnost i svježinu, priča Rodin.

Poetski prividi

Autorovo slikarstvo stoga opisuje kao »slikarstvo emocija, poetskih privida prošlosti i snova, prepuno ekspresije i bogatstva gestualnosti, koje donosi esenciju i nagovještaj tamnih slutnji i prazninu«.

Jedan od radova Tonija Belobrajdića / Galerija Juraj Klović

– Transformacija tijela zadržava anatomsku preciznost otkrivajući veliko iskustvo i neupitno znanje umjetnika, radilo se o motivima ljudi ili životinja. Iako na prvi pogled apstraktna i neartikulirana, svaka je čestica slike usklađena i strukturirana, a čine je oblici ruke, noge, leda, kose, instrumenata poput gitare, žica, tipaka, lutnji te odraza i sjena bačenih u ništavilo prostornosti papira. Više nego samu pojavnost svijeta, prizori odražavaju duhovnost i sjećanje. Tekstura je opipljiva i svježa, u njoj kao da se sagledava tijek svijesti utkan u epidermu. Ispod različitosti poteza, od transparentnosti do gustog i teškog nanosa nazire se energija autora, a svaki potez, isijavajući posebnost atmosfere i energije, zrači nabijen nekom unutarnjim ritmom, pojašnjava Rodin.

S druge strane, najnoviji ciklus autora Ambroza Orošija, kaže, »nastaje u monokromnim tonovima, njegov siloviti kolorizam pretvara se u crno-bijeli slikovni prizor, ali u osnovi ne gubi ništa od svoje vizualne raskoši«.

– U središtu je još uvijek apstrakcija, kroz koju autor izražava sva svoja raspoloženja i razmišljanja. Sama slika u ovom kontekstu sažetosti dobiva na jačini, na isticanju rukopisa i poteza. Ponekad je na slici prisutan i realizam, no uvijek podređen ekspresiji ritma, sačinjen od dinamike i prepleta crteža i ploha. Dio prikazane prirode može biti urbani motiv ili figura, elementi su odabrani po kriteriju njemu skladnih, smislenih oblika i formi. Ako pažljivije zaronimo u samu strukturu, možemo pronaći segmente prijašnjih radova koji su umetnuti i sakriveni unutar kompozicije, priča Rodin.

Otisak senzibilnosti

Platna su, ocjenjuje, »poput površine zidova – dinamična, jaka, slojevita, dominantnog kontrasta koji se lomi i izmjenjuje, ponekad puna svjetlosti, a ponekad utišana linijama i sjenama«.

Rad “Ona je otišla” Ambroza Orošija / Galerija “Juraj Klović”

– Grafizam u ovom kontekstu odiše dinamikom, smjelošću i ritmom, dok linije i oblici, poput energetskih silnica postaju nepredvidivi, promjenjivi i kompleksni u svojoj srži. Crno-bijele vizure rastu u gradacijama, izranjajući iz razlivenog crnila plešu i dominiraju prizorom, da bi se u trenu rasplinule u bjelini podloge. Vizualno se stoga rastapa i nadograđuje, raste i prelazi u nove i osobne dimenzije, a svaki je potez nositelj unutarnje vibracije, otisak senzibilnosti i trenutačnog duhovnog stanja autora, ocjenjuje autorov rad.

»Korištenjem raznih slikarskih tehnika«, ističe, »materijali, formati i dimenzije pažljivo se nadograđuju unutarnjim ritmom i potrebom stvaranja«.

– Ono što je značajno je da to nisu radovi koji nam se otkrivaju na prvi pogled; prizori zahtijevaju kontinuiranu pažnju kako bi se svaki put otkrila neka druga pojavnost, nama blizak asocijativni pokretač ili element kreativnosti i tek tada uviđamo njihovu pravu vrijednost. Oni posjeduju finu, gotovo tajnovitu ljepotu zapisa, otkrivajući autentičan i intrigantan pogled na svijet oko nas, onaj koji ne možemo vidjeti svakodnevno, nego ga tek naslutiti i osjetiti kroz umjetnost. Stoga nam ovim novim radovima Ambroz Oroši pruža uvid u još jedan dio svog umjetničkog stvaralaštva, u svojoj osnovi više vezan uz crtež, ali još uvijek neodvojiv od slikarstva, on ostaje u domeni ekspresionizma i silovitosti energije, uvijek autentičan i prepoznatljiv, zaključuje Rodin.