RIJEKA » U galeriji »Kortil« otvorena je samostalna izložba Brede Beban (1952-2012), istaknute vizualne umjetnice, redateljice i producentice u kulturi, koja je izlagala u nekima od najznačajnijih svjetskih galerija i muzeja, a od 1991. živjela je i radila u Londonu gdje je na Sveučilištu Sheffield Hallam predavala medijsku umjetnost. Prvu je hrvatsku izložbu nakon odlaska u London imala u studenome 2006. godine upravo u Rijeci, gdje je svjetsku premijeru doživio i njezin najuspješniji rad »The Most Beautiful Woman in Gucha« (2006), kasnije prikazivan i u Tate Britain galeriji u Londonu, te u pratećem programu Bijenala u Veneciji.

   Taj film bio je i ključni dio autoričine posljednje izložbe »The Complicity of Gestures«, održane u lipnju 2011. u Kalfayan galeriji u Ateni koja zastupa umjetnicu, a omogućila je i izložbu »Avantura stvarnog« koja u »Kortilu« gostuje kao dio programa galerije SIZ, a priredio ju je kustos Branko Franceschi, kao i onu prije šest godina.

Muzika za sprovod

Od prošle godine izložba je već gostovala u Trstu, Osijeku, Zagrebu i Ljubljani s tim da je u svakom prostoru izgledala drukčije, a riječka je najpotpunija jer osim fotografskog ciklusa »Arte Vivo« i serije video portreta »My Funeral Song« koji čine okosnicu izložbe i dva su posljednja ciklusa umjetnice, uključuje još četiri filma i sliku »Unutrašnje oko« iz fundusa MMSU-a.

   Tako koncipirana izložba, prema Franceschijevim riječima, ukazuje kao bi mogla izgledati i buduća retrospektiva Brede Beban koja je uspjeh postigla najprije kao slikarica.

No iako jedna od najeksponiranijih prestavnika »Nove slike« 80-tih godina, osjećala je da u slikarskom mediju ne može dati svoj maksimum pa se počela baviti performansom, a potom i medijskom umjetnošću, odnosno fotografijom i pokretnim slikama.

   Na ciklusima »Arte Vivo« i »My Funeral Song« namjeravala je i dalje raditi, a potonji je trebao dobiti i on-line platformu jer se bavi kulturološkim istraživanjem doživljaja smrti u različitim sredinama. Već i u pet prikazanih video portreta koje je umjetnica autorizirala kao zrele za prikazivanje mogu se uočiti razlike u suočenju protagonista s idejom konačnosti svoga života. Svi oni slušaju pjesme koje bi izabrali kao muziku na vlastitom sprovodu, a za vrijeme slušanja pjesme zamišljaju svijet kojeg napuštaju. Akteri istodobno plaču i smiješe se, neki euforično, drugi pomireno, a uvučeni u njihove emocije i gledatelji su potaknuti na razmišljanje koju bi pjesmu na posljednjem ispraćaju odabrali za sebe.

Grecova gesta

Serija fotografija »Arte Vivo« nadahnuta je imaginacijom i sjećanjima umjetnice iz djetinjstva, kad je živjela u Skopju i promatrala zaljubljene parove kako se ljube na obalama Vardara. U svojoj imaginaciji zamišljala je kako, odvojeni od ostatka svijeta, u kristalnim kuglama lebde put neba, a svoju djetinju viziju umjetnički je oblikovala preuzimajući gestu argentinskog umjetnika Alberta Greca. Na tragu konceptualističkih težnji za ukidanjem umjetničkog objeta, Greco je 1962. započeo performativni ciklus »Vivo Dito« (Živi prst) u kojem je oko izabranih osoba kredom iscrtavao kružnicu i gestom prsta ukazivao da je najveće umjetničko djelo neponovljiva ljudska individua. Breda Boban preuzela je njegovu gestu, ali njezin motiv nije pojedinac nego ljubavni par koji se činom poljupca stapa u jedno, a umjetnica tu ljubav prepoznaje kao najveće umjetničko djelo u relaciji prema kozmičkom poretku.

   Na izložbi se mogu vidjeti i filmovi »Jason’s Dream« (1997), »Let’s Call It Love« (2000), »Walk of Three Chairs« (2003), »How to Change Your Life in a Day« (2004), a svi se bave pitanjima ljubavi i ljudskih emocija, što je centralna tema autoričina opusa. Izložba će biti otvorena do 21. prosinca, a realizirana je zahvaljujući suradnji s obitelji Brede Beban i Dubravkom Cherubini.