U Galeriji »Kranjčar« Alba Miočev predstavlja svoj najnoviji slikarski ciklus naslovljen »Gledam i ponavljam«. Mlada umjetnica dobitnica je glavne nagrade na posljednjim Erste fragmentima, a samostalna izložba jedna je od povlastica koje je zalužila uz osvajanje Grad Prixa. Inspirirana slikarstvom kasnogotičkih majstora i modernista poput Davida Hockneyja, umjetnica je predstavila slike, ulja na platnu, kroz velike formate znakovite formalno-sadržajne promjene što je u svojem kritičkom osvrtu podcrtao i likovni kritičar Vanja Babić:

– Jedinu slikarsku konstantu, barem do sada, predstavlja njezin u osnovi figurativan pristup, ali uz gotovo posvemašnje izbjegavanje ljudskih likova. Na Albinim slikama u Galeriji »Kranjčar« također nećemo pronaći ljudske likove. Štoviše, bilo bi čak ishitreno ustvrditi kako na njima dominira ikakav prizor ili motiv. Pa ipak, radi se o slikama koje nipošto nisu apstraktne. Što onda preostaje? Čini se kako je Albi ovoga puta pošlo za rukom dočarati vizure same po sebi, dakle njih kao takve, u ulozi jedina stvarna motiva.

Slika u slici

Radovi koji su rađeni za Galeriju »Kranjčar« umjetnica komentira:

Galerija Kranjčar

– Kada smo bili djeca, nismo imali potrebu nešto napraviti ako to ne osjećamo i nismo ništa ubrzavali jer nismo razmišljali o postojanju vremena, ni o postojanju kraja i početka. Format na papiru nije postojao, osim ako nas na to netko nije upozorio. Prve misli za ovu seriju bile su tišina, promatranje, međuprostor, put, ali i paralelno s time smijeh na sve u što ulažem energiju i stvari koje izmišljam, odnosno slike…

Alba Miočev, rođena Zadranka, iz ciklusa u ciklus na različite i u pravilu lucidne načine varira svojim motivima i rakursima, posežući pritom i za različitim perspektivama, pa čak i potezima kistom. Jedinu slikaričinu konstantu predstavlja njezin u osnovi figurativan pristup, ali uz gotovo posvemašnji izostanak ljudskih likova. Umjetnica promatrače svojih prizora nerijetko postavlja u poziciju izvanjskih pronalazača tragova ljudske nazočnosti, pri čemu se na vizualno zanimljiv način služi kako dvostrukim kadrovima (fenomen »slike u slici«), tako i postupkom ušivanja tekstila u pojedine segmente slikarskoga platna.

Bez ljudskih likova

Na njezinim slikama u Galeriji »Kranjčar« nema ljudskih likova jer njima dominira prizor ili motiv. No ipak, prema riječima Vanje Babića, slike nipošto nisu apstraktne. Na slikama se prepoznaje ograda, segmenti, neki stilizirani i simetrično »razlomljen« automobil, ili pak jasne naznake krajobraza. Elementi ne posjeduju konvencionalne sadržajne karakteristike, već imaju ulogu svojevrsnih katalizatora posredstvom kojih će se rađati slikaričine ekstremno subjektivne vizure što izviru iz njezinih sjećanja na vlastito djetinjstvo. Ukratko, umjetnica i ovog puta iznenađuje autentičnim, vizualno uvjerljivim te u osnovi problemski tretiranim slikarskim jezikom.