Temeljen na dvogodišnjem istraživanju i kolektivnim iskustvima gotovo dvije stotine žena, u Gradskoj knjižnici nedavno predstavljeni projekt Milijane Babić »Afterparty«, koji obuhvaća izložbu i knjigu, snažnim kolektivnim narativom o transformaciji ženskog tijela, identiteta i društvenih očekivanja menopauzu i starenje kao dio života i iskustvo izmiče iz privatnosti, šutnje i medicinskog diskursa te ih postavlja u javni, kulturni te politički prostor.

Novootvorena izložba temelji se na umjetničkom istraživanju Milijane Babić o menopauzi i starenju, provedenom tijekom 2024. i 2025. godine u produkciji Galerije Prozori – Knjižnice grada Zagreba u suradnji s Gradskom knjižnicom Rijeka, etnologinjom dr. sc. Željkom Jelavić te dizajnerima Anom Tomić i Marinom Krstačić-Furićem.

Nakon zagrebačkog predstavljanja u Galeriji Prozori – Knjižnicama grada Zagreba, novootvorena izložba se, riječima autorice Milijane Babić, svojim »multimedijskim formatom prilagođava specifičnom, vangalerijskom prostoru knjižnice«, a »osim performativnog rada ‘Pauza’, izvedenog kao videoinstalacija, i umjetničke knjige ‘Afterparty’, koji su izloženi na ulaznome dijelu prvog kata knjižnice, jedan se segment izložbe nalazi u javnom prostoru, što je bilo posebno važno s obzirom na samu temu izložbe«.

Referentne točke

»Fizička i mentalna posvećenost, dugotrajnost istraživanja, proces koji se neprestano nadograđuje i preispituje, komunikacija, upornost, posvećivanje pažnje, izdvajanje vremena, aktivistički impuls, kolaboracija i umjetnički senzibilitet«, govori kustosica izložbe Petra Dolanjski Harni, »sve su to referentna mjesta oko kojih svoje umjetničko djelovanje gradi Milijana Babić«.

– Ona su i uporišta, fiksne točke kojima se vraća i iz kojih uvijek iznova kreće, čak i onda kada okolnosti nisu predvidljive ili podržavajuće. Navedeno se prelama i kroz izložbu »Afterparty« u čijem je središtu knjiga nastala na temelju dvogodišnjeg umjetničkog istraživanja o iskustvima žena vezanima za menopauzu i starenje.

Kroz dugotrajan proces razgovora, druženja, bilježenja i prikupljanja, autorica brojna osobna iskustva provlači kroz umjetničku obradu kreiravši kolektivni narativ koji čine glasovi oko 200 žena sudionica istraživanja.

No nije riječ samo o knjizi kao o materijalizaciji i estetizaciji umjetničkog procesa, okupljanju i sabiranju rezultata ili njihovom upisivanju u javni prostor kroz medij knjige.

Jednako je važno sve ono što je prethodilo. Radi se, naime, o nizu umjetničkih situacija koje su se odvijale kroz neformalne razgovorne formate. Ti su događaji, premda jednokratni i efemerni, nosili emotivni intenzitet i postali mjesta kolektivnog iskustva i podrške, ističe.

»Povezujući za žene koje su prošle menopauzu, utješni i osnažujući za one koje ju prolaze, a u njihovoj se pozadini nalazi simbolički kapital autorice«, kaže kustosica, »dugogodišnja angažiranost, povjerenje koje gradi s lokalnim zajednicama te feministička etika brige i solidarnosti kao konstitutivna obilježja njezine umjetničke prakse«.

– Istraživanje je u početku bilo usmjereno na javni poziv ženama da artikuliraju vlastita iskustva menopauze i starenja, da ih pretoče u riječi, sliku ili bilo koju drugu formu, što se pokazalo zanimljivim, ali nedovoljnim.

Pozivom na ovakvo pisano sudjelovanje otvoren je prostor za dijalog, no u vremenu digitalne komunikacije i online života, klasični pisani format koji se uspostavlja na relaciji one koja pita i onih koje odgovaraju, dakle u određenoj distanci, nije bio dostatan.

Stoga uz dobivene pisane priloge, transkripti susreta uživo, kao svojevrsnih događaja koji su okupili i povezali žene različite po svojoj dobi, obrazovanju, senzibilitetima i iskustvima, čine temelj knjige.

U njima se ogledaju snaga razgovora, afektivna razmjena i proces zajedničkog oblikovanja značenja kao epistemološki čin koji življeno iskustvo pretvara u legitimno znanje, tumači Dolanjski Harni.

Materijalizacija iskustva

Autoričina knjiga, kazuje, »postaje i umjetnički rad i hibridna dokumentarna forma i svjedočanstvo – materijalizacija dijeljenog iskustva, refleksija o transformaciji, društvenom i osobnom poimanju, ali i položaju ženskog tijela u razdoblju peri/post/menopauze i starenja«.

– Krenuvši od onoga što je bilo nužno, a to je izmjestiti temu menopauze iz farmaceutskog i medicinskog diskursa, iz privatnosti doma, iz prostora šutnje i nedijeljenje sfere lošeg i jeftinog humora, ili, pak, iz sfere ignoriranja i nerazumijevanja, kao što se pokazalo da je čest slučaj u radnom okruženju, autorica je otvorila prostor u kojem se menopauza može promatrati iz emancipatorne perspektive – kao dio žive, stvarne svakodnevice, ali i kao područje političkog i kulturnog djelovanja.

Umjesto da se shvaća kao kraj ili gubitak gdje se žensko tijelo tumači isključivo kroz funkciju ili deficit, menopauza se pokazala kao točka transformacije, proces u kojem se redefinira odnos prema vlastitom tijelu, starenju i društvenim očekivanjima, napominje.

Dok je u sklopu prvog galerijskog izlaganja rada u Galeriji Prozori izložba uključivala umjetničku knjigu te umjetnički kalendar izveden i u formi plakata za galerijske izloge, kaže kustosica, u netipičnom izlagačkom prostoru GKR-a, rad se, uz knjigu, predstavlja u formi videoinstalacije.

– Osim prikaza na ekranima unutar izložbenog prostora, jedan se segment izložbe odvija i u javnom prostoru, kroz digitalne oglasne površine, kao gesta koja istodobno upućuje na sam rad i čini ga vidljivim izvan galerijskog konteksta.

Videoinstalacija kombinira režirane fotografije umjetnice s iskazima žena sudionica istraživanja. Na fotografijama autorica preuzima ulogu modela te u improviziranim scenografskim postavima, nastalim unutar vlastitog životnog prostora koji je privremeno postao izvedbena scena, performativno oblikuje vizualni pandan temeljen na osobnom iskustvu i iskustvima drugih žena.

Koristeći vlastito tijelo kao materijal i medij kojim se referira na njihove izjave, dovodi u pitanje društveno konstruiranu sliku menopauze, izvodeći njezinu dekonstrukciju kroz vizualne i relacijske geste.

Na tom tragu fotografije postaju svojevrsni prevedeni prostor između osobnog i kolektivnog te kritički vizualni odgovor autorice na prikaze menopauze kakvi se viđaju unutar uobičajenih vizualnih kodova, kaže Dolenjski Harni.

Poziv na promjenu

»Osim izravnog doprinosa vidljivosti i reaktualizaciji teme menopauze kroz umjetnost«, objašnjava kustosica, »rad u cjelini u fokus uvodi i nužnost strukturnog objašnjenja same teme, pa je moguće zapratiti uzorak simptoma, stanja, osjećaja itd. koji se provlače kroz tekstualne priloge, a osobito kroz provedene razgovore, ukazujući pritom na šire društvene mehanizme koji ih oblikuju«.

– Milijanin rad i poziv na promjenu paradigme – na pomak s individualiziranih objašnjenja prema razumijevanju da je način na koji i same doživljavamo i govorimo o menopauzi i starenju oblikovan normama, očekivanjima i društvenim pritiscima.

U tom smislu, umjetnost se ovdje ispostavila ne samo kao medij reprezentacije navedene tematike, nego i kao alat afektivne i društvene reorganizacije. Na tom tragu umjetnički rad Milijane Babić pokazuje da je promjena moguća kroz afekt – kroz osjećanje koje prelazi u djelovanje – jer, kako piše Ahmed, ono što osjećamo ne pripada samo nama, nego i kružnim putanjama između tijela, prostora i društva.

Time osjećanje postaje politički čin kojim se afirmira prisutnost onih koji su inače gurnuti na rub, pa afekt postaje sredstvo solidarnosti, otpora, preoblikovanja društvenih odnosa i kreiranja novih prostora zajedništva, zaključuje Dolanjski Harni. Izložba se može pogledati do 13. veljače.

O autorici

Milijana Babić multimedijska je vizualna umjetnica. Njezin umjetnički rad zasniva se na performativnoj umjetničkoj praksi i često razvija u smjeru kontekstualno specifičnih dugotrajnih akcija u javnome prostoru.

Na osnovi dokumentacije akcija nastaju multimedijski radovi namijenjeni galerijskoj publici. Polazišna točka njezinog rada je propitivanje vlastite pozicije žene i umjetnice u neposrednom životnom okruženju.

Formalno umjetničko obrazovanje stekla je na Tehnološkom institutu u Durbanu, Južnoafrička Republika (2001., BA), i Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani (2007., MA). Od ranih 2000-ih izlaže na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u regiji i međunarodno.

Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.