RIJEKA – Priručnik o raznolikostima i inkluziji u kulturnim i kreativnim industrijama, te Preporuke za javno financiranje kulturnih i kreativnih industrija, recentni su rezultati projekta Diversity Mixer – politike i prakse u kulturnim i kreativnim industrijama, predstavljeni na konferenciji za medije u riječkom Delta Labu.

Autorice priručnika su Tatjana Aćimović i Sanja Bojanić, dok su preporuke izradili članovi Radne grupe projekta: Milan F. Živković, Lela Vujanić, Sanja Bojanić, Mirjana Matešić i Davor Mišković.

Predstavljanje je uključilo i prikazivanje promotivnog videoprojekta, u produkciji Umjetničke organizacije Plafon. Irena Kregar Šegota, direktorica Rijeke 2020, uvodno je rekla da je EPK iznimna prilika da stvaramo inovativne prakse, nove patforme, alate, nove načine rada u kulturi, načine suradnje koji prije nisu postojali, a ostat će kao trajno nasljeđe projekta, u smislu da će utjecati na kulturne politike u našem gradu i šire, ali i na buduće prijestolnice kulture.

Lela Vujanić, glavna voditeljica programa Kuhinja različitosti, pojasnila je da se različitošću bave tako da »proširuju prostor sudjelovanja u kulturi na pojedince i skupine koje nisu očekivani proizvođači programa, nisu umjetnici i umjetnice, nisu studenti humanističkih fakulteta.«

Za javne politike

– Tu naravno spadaju različite društvene skupine koje su bile tradicionalno marginalizirane i koje su danas podzastupljene, ili koje zbog bilo kojih svojstava ili obilježja, poput zdravstvenog stanja, dobi, spola ili socijalnog statusa imaju otežan pristup kulturi. Govorimo o različitosti proizvođača, ali i publika.

Diversity Mixer je pokušaj da se tim praksama da određena vrsta teorijskog i policy utemeljenja i da napravimo vrstu strukturnog zahvata u polje kulturnih politika. Dosad smo proizvodili istraživanja, konferencije, radionice, mnoge aktivnosti, a zadnje smo proizveli ovaj priručnik i preporuke. U preporukama smo napravili detaljnu analizu javnih sustava financiranja kulture i kreativnih industrija, primarno Ministarstva kulture, a osvrnuli smo se i na javne potrebe u kulturi Grada Rijeke, analizirali neke švedske modele, pojedine natječaje unutar EU-fondova. Proveli smo analizu da bismo vidjeli koliko su ti natječaji propusni za promociju različitosti.

Na kraju analize slijede i preporuke koje se tiču dizajna natječaja koji bi bili takvi da spomenute programe uključe u financiranje, i da tu različitost i proširenje sudjelovanja u kulturi prepoznaju kao važnu temu. Bavili smo se kriterijima raspodjele sredstava, mogućnostima prijave, prijavnim obrascima, troškovnicima, cjelokupnim dizajnom natječaja te uključili specifične kriterije… Uzeli smo u obzir i kontekst pandemije, a ona je na sektor kulturnih i kreativnih industrija najviše utjecala tako da je zapravo zorno prikazala svu prethodnu ranjivost i volatilnost sektora.

Preporuke se stoga tiču očuvanja sektora, primarno kroz očuvanje radnih mjesta i radnih angažmana svih koji u sektoru sudjeluju, rekla je Vujanić. Primarno su pisane za donositelje javnih politika na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, one koji stvaraju kulturne politike i strategije, bave se dizajnom natječaja itd.

Digitalno okruženje

Sanja Bojanić s riječke Akademije primijenjenih umjetnosti rekla je da je priručnik trebalo proizvesti kada je pandemija počela, i to je, kaže, »bilo strašno, ne samo zbog toga što je trebalo prionuti na posao na drugačiji način, nego zato što smo se susreli s novom paradigmom.« Kaže da je željela iskoračiti iz svih teorija i rječnikom koji je transparentan govoriti kako se uopće formiraju politike različitosti. Namjera je, dakle, bila što jednostavnije i direktnije suočiti se s tim temama, istaknula je Bojanić.

Aćimović, koja se javila videovezom, između ostalog je kazala da se dio priručnika odnosi na korisnike kulture, naše publike, pri čemu je, veli, »ključno pitanje, tko ne može do kulture i zašto, a drugo, koje iz njega proizlazi je – kako se odnosimo prema publikama, jesu li naše publike potrošači ili su građani.« Dio priručnika odnosi se pak, dodala je, i na kulturu u nenamjernom digitalnom okruženju, kako su to autorice nazvale, jer se sektor suočio s velikim posljedicama krize, zatvaranjem, onemogućavanjem rada.

– Našli smo se u situaciji da želimo osigurati dostupan kulturni sadržaj, a jedino što je bilo dostupno je prebaciti se u digitalno okruženje. Ponegdje je to bilo lako, ali tamo gdje je kultura direktni kontakt, fizička prisutnost, našli smo se u situaciji da smo se na silu i na prinuđeni način prilagođavali. Pisali smo priručnik u vrijeme kada se sve to događalo, stoga nas kao autorice to obvezuje da iduće godine izađemo s upotpunjenim istraživanjima, iskustvom, podacima…, opisala je Aćimović.

Nataša Antulov, Peti ansambl, APURI, kazala je da nam se u praksi događa društvo nejednakosti, te je teško planirati, osnaživati zajednicu, a pogotovo zajednicu koja je sama po sebi ranjiva. Kazala je i da je kada su krenuli predlagati svoj projekt postojalo nepovjerenje na razini »jesu li neki jednokratni humanitarni eksces, jesu li došli napumpati cv institucija ili došli napraviti promjenu. To je golema odgovornost koju morate pravdati kroz buduću suradnju«, rekla je Antulov, dodajući da vjeruje da su je bar djelomično opravdali. I ona je podvukla važnost pitanja »radimo li kulturu za potrošače ili građane, seljane, kako god ćemo«, kaže, »nazvati stanovnike planeta.«