VERONA – Operni festival u veronskoj areni jedan je od najpoznatijih i najposjećenijih u svijetu. Velebno zdanje koje je prilično dobro očuvano još od rimskih vremena ove je godine 102. put domaćin izvrsnih opernih i koncertnih produkcija koje nisu samo umjetnički značajne, već predstavljaju i dobar dio turističke ponude Verone.

Festival se održava još od daleke 1913. godine, a ovogodišnje izdanje traje od 13. lipnja do 6. rujna s naglaskom na talijanski repertoar, ali i na ostala poznata operna djela.

Tako su za 2025. godinu odabrane Verdijeve opere »Aida«, »Traviata«, »Rigoletto« i »Nabucco« te Bizetova »Carmen« kao i neki posebni događaji poput koncerta Jonasa Kaufmanna, Orffove »Carmine Burane« ili Vivaldijeva »Četiri godišnja doba«.

»Kristalna Aida«

Uz veronsku arenu, koja kao treći po veličini očuvani rimski amfiteatar nakon Koloseja u Rimu i arene u Capui može primiti i do 22.000 gledatelja, u okviru festivala održavaju se i produkcije u obližnjem Teatro Romano, značajno manjem zdanju rezerviranom primjerice za baletne predstave poput »Grka Zorbe« Mikisa Theodorakisa.

Foto FONDAZIONE ARENA DI VERONA

Svi oni koji su se barem jednom odlučili posjetiti neku opernu predstavu u veronskoj areni zasigurno su bili zadovoljni ili barem zadivljeni impozantnošću svega onoga što arena nudi.

Naime, osim vrhunskih glazbenika (od solista i dirigenata do zbora i orkestra), posebna pozornost uvijek je stavljena i na režiju, scenografiju i kostime te velik broj sudionika čime se omogućuje gledatelju da doista uroni u svijet opere pod zvjezdanim nebom.

Vjerujemo da nema značajnijeg opernog solista koji nije kročio ovom pozornicom pa je doći na popis izvođača velika čast i obaveza.

Tako su neki od sudionika ove godine bili i tenori Roberto Alagna i Yusif Eyvazov ili sopranistice Anna Netrebko i Maria Josè Siri. Posjet nekoj od predstava tako postaje i prilika da se uživo čuju i vide neke od živućih opernih zvijezda pa nije čudo da se za iste uvijek nekako traži ulaznica više.

Neke predstave u areni postale su antologijske, posebno primjerice one kojima je redatelj bio veliki Franco Zeffirelli poznat po raskošnim i monumentalnim uprizorenjima koja ostavljaju bez daha.

Jednako tako, produkcije se povjeravaju i suvremenim viđenjima kojima nikako ne nedostaje impozantnosti. Kao dobar primjer može poslužiti Verdijeva »Aida« koja je vjerojatno jedna od najizvođenijih opera u povijesti festivala.

Godine 2024., nakon dugogodišnje Zeffirellijeve inscenacije koja je poglede mamila u areni, ali i izvan nje, dok su kulise čekale na montažu na Piazza Brà, za novu ideju zadužen je Stefano Poda.

Solistička podjela

Kao redatelj, scenograf, kostimograf i koreograf, Poda je zamislio nešto što je već u povijest festivala ušlo pod nazivom »kristalna Aida« jer su upravo kristali uz crno i bijelo osnovni vidljivi element.

Naravno, ukupnom dojmu značajno doprinose i svjetlosna rješenja uz obilno korištenje lasera velike snage kojima se, doista, ostvaruju nevjerojatni prizori.

Već i obične fotografije dostupne na mrežnim stranicama festivala ostavljaju bez daha. S obzirom na sve navedeno, ali i na činjenicu da festival ovoga značaja i važnosti nužno planira dugo unaprijed, za 2026. godinu poznati su svi datumi i naslovi, a »Aida« će zauzeti posebno mjesto u okviru proslave 155. obljetnice praizvedbe te će u istoj sezoni uz »kristalnu Aidu« Stefana Pode biti obnovljena i »stara« Zeffirellijeva inačica.

FONDAZIONE ARENA DI VERONA

Zanimljivost festivala je i činjenica da predstave nisu raspoređene po blokovima na način da se nekoliko dana zaredom izvodi jedan naslov, već se redovito, iz dana u dan, mijenjaju cjelokupni scenski elementi pružajući mogućnost posjete različitim operama u samo nekoliko dana što je izvrsno za turističku ponudu.

Ono što nije moguće predvidjeti i na što, još uvijek, ne možemo utjecati, jesu vremenske prilike zbog kojih taj »posebni doživljaj« uživanja u operi pod zvijezdama može postati i prava avantura.

U želji da osjetimo čari ovogodišnjeg festivala uputili smo se na jednu od redovnih izvedbi »Aide«, onu održanu (ili bolje rečeno planiranu!) 28. kolovoza. Već sam dolazak do arene predstavlja dio ukupnog doživljaja, kao i ulazak koji je u pravilu izuzetno brz uz uobičajene sigurnosne provjere.

Ovisno o cijeni ulaznice, koje za operne predstave sežu od 35 do vrtoglavih 300 eura ovisno o mjestima, odmah ste upućeni u svoj sektor gdje vas čekaju ljubazni domaćini spremni vam pomoći ako je potrebno.

Jeftinija mjesta nalaze se na višim dijelovima gledališta, a sjedi se na kamenim blokovima, dok su skuplja opremljena stolicama veće ili manje kvalitete.

Važno je reći kako manja ili veća cijena ne znači i bolji pogled na pozornicu ili zvuk izvedbe.

Dapače, ponekad su ona najskuplja mjesta tek nekoliko metara od onih značajno jeftinijih, a ključ za dobra mjesta ponajviše je u pravovremenoj kupnji prije nego se ista rasprodaju.

Nakon ulaska u arenu u pravilu ima dovoljno vremena za uživanje u pripremama za izvedbu, kao i u teatralnim udarcima gonga koji označavaju približavanje početku.

U želji da se osigura autentični oblik izvedbe korištenje suvremene tehnologije koja pomaže pjevačima (poput mikrofona) tek je minimalna pa se može reći da se, u okvirima očekivanja, i danas radi kao i godinama ranije.

Prekinuta izvedba

Za ovogodišnju »Aidu« kao dirigent je bio zadužen Daniel Oren, vjerojatno najveći i najiskusniji živući dirigent koji surađuje s festivalom.

Njegovom vodstvu povjeren je veliki orkestar Fondacije Arena di Verona kao i operni zbor (zborovođa Roberto Gabbiani). Oba ansambla broje mnogo članova, što je i očekivano zbog veličine pozornice i koncertnog prostora.

Solističku podjelu predvodila je izvrsna Olga Maslova kao Aida uz Yusifa Eyvazova kao Radamesa.

Oboje su već u prvom činu očarali izvedbama svojih arija Ritorna vincitor i Celeste Aida, ali i postavili standard koji nije bio dostižan nekim drugim solistima.

Ovdje se posebno misli na Olesyu Petrovu kao Amneris koja je nekako ostavila slabiji dojam. Ramas Chikviladze kao Kralj, Simon Lim kao Ramfis, Riccardo Rados kao Glasnik i Francesca Maionchi kao Svećenica bili su korektni, ali o njima nije moguće dati značajniji komentar s obzirom na kratkoću izvedbe.

Veću kritiku ipak se mora uputiti cjelokupnom glazbenom dojmu koji nije odavao značajniju uigranost, upravo suprotno, primjetne su bile značajne poteškoće u glazbenoj koordinaciji svih sudionika. To nekako pripisujemo općim izvedbenim poteškoćama koje su objektivno postojale.

Naime, upravo je 28. kolovoza Veronu zadesilo veliko nevrijeme donoseći značajnu količinu kiše i urbanih poplava u gradu. To nije omelo organizatore da ipak započnu s predstavom nakon najavljenog kašnjenja od 90 minuta, ali je izvedba ponovo bila prekinuta prije završetka prvog čina nakon čega, zbog spomenutih vremenskih prilika, više nije bila nastavljena.

Umjetnički gledano sigurno nije lako koncentraciju i spremnost održavati satima ne znajući hoćete li, i kada, uopće stupiti na scenu pa su loše vremenske prilike stres i za publiku kao i za izvođače.

Zbog očuvanja prije svega glazbala, izvedba se u areni prekida već i na najmanji znak kiše, a nastavlja se ukoliko se za to steknu uvjeti o čemu se publika pravovremeno obavještava.

Ukoliko se izvedba ipak otkaže prije završetka 1. čina, publika ima mogućnost zamjenskih ulaznica za jednu od sljedećih izvedbi (u ovoj ili sljedećoj sezoni), a ako se otkazuje nakon 1. čina, posjetitelji imaju pravo na popust za ulaznice u razdoblju koje slijedi.

Naravno da ništa ne može nadoknaditi tugu zbog propuštenog umjetničkog doživljaja, ali se barem može steći dojam o nekoj pravednijoj raspodjeli zajedničkog rizika više sile.

I doista, već sljedećeg dana dobili smo poziv organizatora u kojem nam se omogućuje posjet »Aidi« u sezoni 2026.

Ako već govorimo o 2026. godini, onda je možda već sada pravo vrijeme za promišljanje o odlasku u Veronu.

Ulaznice su već u prodaji, a izbor je značajan: Verdijevi »Traviata«, »Aida« i »Nabucco« te Puccinijeve »La Boheme« i »Turandot« uz neke posebne glazbene događaje.

Posjet bilo kojoj od ovih izvedbi zasigurno će ostati u lijepom sjećanju pa je za preporuku svima koji ga mogu i ostvariti.