Kultivacija

Kim Cuculić: Riječke ljetne noći

Kim Cuculić

Arhiva NL

Arhiva NL



Skoro svake godine negdje u ovo doba pišem kolumnu u kojoj postavljam uvijek isto pitanje – zašto više nema Riječkih ljetnih noći? Možda je to i besmisleno jer je jasno da je taj festival već godinama ugašen, a nije bilo želje, snage ni volje da se u gradu na Rječini pokrene nešto slično, makar i ne pod tim nazivom i ne nužno u organizaciji HNK-a Ivana pl. Zajca, premda bi to bilo najlogičnije.


Kad su Riječke ljetne noći pokrenute, a bilo je to u vrijeme intendanture Mani Gotovac, Rijeka je trebala dobiti svojevrsni pandan Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu. Riječ je o festivalima na Jadranu s dugom tradicijom i izdašno financiranima, što se s vremenom trebalo dogoditi i s Riječkim ljetnim noćima. Ali nije. Festival je prvi put održan 2004. godine, trajao je neko vrijeme, i umjesto da raste i pozicionira se uz bok ostalih sličnih ljetnih manifestacija, naprosto se tiho ugasio.


A podsjetimo, Riječke ljetne noći bile su zamišljene kao glazbeno-scenski festival koji je nudio programe u rasponu od klasične drame i praizvedbe novih dramskih tekstova do nastupa uličnih kazališta, od koncerata klasične glazbe do nastupa poznatih izvođača hrvatske estrade. Namjera je bila u poznatim ili nepoznatim prostorima Rijeke stvarati ambijentalni teatar.




Za vrijeme festivala riječki trgovi i terase pretvarali su se u pozornice na otvorenom, a u namjeri da se propita suodnos industrijske arhitekture i kazališta dio programa odvijao se i u napuštenim tvorničkim halama – »Hartera«, »Torpedo«, »3. maj«… (vezano za to možemo se zapitati što se danas događa s nekadašnjom idejom revitalizacije riječke industrijske baštine, koja iz dana u dan sve više propada). Sjetimo se i koncerata i predstava na Pećinama i na Kantridi. Povijest Riječkih ljetnih noći zabilježena je i u sveznajućoj Wikipediji, koja podsjeća na festival održan sada već davne 2010. godine. Tako piše: »Na 7. riječkim ljetnim noćima koje se održavaju od 29. lipnja do 24. srpnja pod motom ‘Odaberi svoju zvijezdu’ izvest će se 30 kazališnih, glazbenih, literarnih i filmskih programa na 12 mjesta u gradu.


Posjetiteljima će se u 26 dana ponuditi raznovrstan kulturno-umjetnički program u sklopu kojega će, među ostalim, biti izvedena premijera drame ‘Cirkus destetika’ Daniila Harmsa u režiji Aleksandra Popovskog, veristička opera ‘Cavalleria rusticana’ Pietra Mascagnija i komedija Talijanske drame ‘Tutto sulle donne’. Izvest će se i dvije reprizne predstave – ‘Mirisi, zlato i tamjan’ te ‘Lukrecija o’bimo rekli Požeruh’… Koncerti na otvorenom ugošćuju violiniste Stefana Milenkovića i Marca Grazianija, gitarista Edina Karamazova, violončeliste Stjepana Hausera i Petra Kovačića te jazz-glazbenika Darka Jurkovića. Među popratnim programima održat će se ‘Pisci pod zvijezdama’ i ‘Film pod zvijezdama’.«


Iz današnje perspektive samo s nostalgijom možemo gledati na to vrijeme, kad je i Rijeka imala svoj pravi, osmišljen i koncepcijski zaokruženi ljetni program koji je redovito nudio i vlastite produkcije. I ovoga ljeta Rijeka će na nizu lokacija i u različitim organizacijama imati ljetne kulturno-umjetničke programe, ali festival formata Riječkih ljetnih noći svakako nedostaje.


Predstave poput spomenutih – »Mirisi, zlato i tamjan« na plaži na Kantridi, »Lukrecija o’bimo rekli Požeruh« na pećinskoj plaži i »Cavalleria rusticana« ispred riječke katedrale, naše je mišljenje, i danas bi se mogle igrati i sigurno bi bilo publike za njih. Šteta je što će i ovo ljeto biti bez Riječkih ljetnih noći. Zato nastupe kazalištaraca i umjetnika iz Rijeke možemo gledati u Zagrebu, Splitu, Puli…


U ovom kontekstu možemo, primjerice, spomenuti i Zagreb Classic open air za ljubitelje klasične glazbe. Na njemu vrhunski svjetski i hrvatski glazbenici od 21. lipnja do 1. srpnja za Zagrepčane i njihove goste izvode najbolje od glazbene klasike, i to na jedinstvenoj pozornici pod zvijezdama na jednom od najljepših zagrebačkih trgova, Trgu kralja Tomislava.


Neki od tih koncerata stižu i u naše domove televizijskim prijenosima, pa smo mogli vidjeti kako zagrebačka publika uživa u neformalnoj atmosferi, sjedeći na ručnicima, dekicama ili u ležaljkama na travi, guštajući u klasičnoj glazbi, jazzu ili mjuziklima. Nešto slično nedostaje u Rijeci, a moglo bi se…