Čaušević-Bully: U crkvu Mirine ulazilo se s mora, ono im je bilo bitno

Kad pogledamo zemljopisnu kartu Kvarnera, sve crkve koje imaju slične karakteristike – velikih su dimenzija, nalaze se u blizini mora, ali ne i nekog većeg naselja, dođe se do zanimljivih podataka i mogućih plovnih puteva 

Proteklih dana na lokalitetu Fulfinum-Mirine, u uvali Sepen kod Omišlja, nastavila su se istraživanja koja vodi arheologinja Morana Čaušević-Bully, a u njima sudjeluju i francuski studenti arheologije. 

   Morana Čaušević-Bully završila je studij arheologije na Sveučilištu u Zagrebu 2001. godine, upravo diplomskim radom posvećenim ranokršćanskoj crkvi Mirine kod Omišlja na otoku Krku, otkuda je i rodom. Ovaj ju je rad naveo na nastavak studija i izradu prvog većeg znanstveno-istraživačkog, magistarskog rada 2005. godine, kojeg je napisala na francuskom jeziku na Sveučilištu Paris 12, pod vodstvom profesorice Françoise Prévot, te zahvaljujući stipendiji Francuske vlade. 

Arheološki park 

     Arheološki park na Mirinama trenutno je u fazi dovršetka istraživanja onih zona koje se namjeravaju uvrstiti u prezentacijski dio parka. Postavljena je stalna izložba panoa o iznimno bogatoj arheološkoj baštini općine Omišalj, te je prostor predvorja crkve pripremljen za odvijanje stručnih skupova. Od ove godine se, u suradnji s TZ općine Omišalj, započelo s postavljanjem panoa i u eksterijeru.     Smisao arheološkog parka bit će upoznavanje posjetitelja s bogatom omišaljskom poviješću i kulturom. Park na Mirinama protezat će se od termi i troapsidalne crkve na zapadu, preko ranokršćanske crkve Mirine i srednjovjekovnih samostanskih građevina do foruma antičkoga grada Fulfinuma na istoku. Ti će se lokaliteti povezati uređenom šetnicom duž koje će se postaviti informativni panoi, a cijeli će se prostor oplemeniti i raslinjem. Osnovat će se i arheološka zbirka koja će se sastojati od izložbenog prostora na Mirinama te ureda i depoa u središtu Omišlja. U parku će se organizirati i arheološka istraživanja i radionice, simpoziji, različita stručna događanja te osmišljavati stalni izložbeni postav na Mirinama kao i povremene izložbe.   

  Sveti Petar kraj Ilovika – najveća ranokršćanska crkva na Kvarneru 

     U sklopu istraživanja na otočiću Sveti Petar kraj Ilovika, kojeg provodi krčka Udruga »aIPAK« za arheološka istraživanja i promidžbu arheologije Kvarnera u suradnji s francuskim Nacionalnim centrom za znanstvena istraživanja, četvero znanstvenika, dvoje iz Hrvatske i dvoje iz Francuske, 2011. došli su do neočekivanog otkrića zidane grobnice uz crkvu iz razdoblja ranog kršćanstva, te podataka koji ukazuju da je samostan na otočiću Sveti Petar, koji potječe iz 11. stoljeća, nastao na crkvi iz ranog srednjeg vijeka, odnosno kasne antike.     Arheološka analiza zidova i nalazi u arheološkim sondama dokazuju da se radi o ranokršćanskoj crkvi, najvjerojatnije iz 5. stoljeća. Ova je crkva, za sada najveća poznata na Kvarneru s pretpostavljenim dimenzijama 40×20 metara. Sačuvana je u visini od tri do četiri metra i tako predstavlja jednu od najbolje očuvanih na Kvarneru. Crkva je bila i grobljanska, što dokazuje nalaz zidane grobnice u neposrednoj blizini, kao i slučajan nalaz sarkofaga davne 1958. godine.   

  Mediteran i Jadran 

     Što je Francuska škola u Rimu?    – Riječ je o istraživačkom institutu koji se posebno bavi povijesnim istraživanjima na području Mediterana i Jadrana. Njihovo područje interesa su antika, srednji i novi vijek te suvremeno doba, a okuplja povjesničare, arheologe i povjesničare umjetnosti. Između ostalog, sudjelovali su pri istraživanjima Salone i potpomažu publikacije koje se tiču, između ostalog, i jadranskog prostora. Tako su primjerice objavili korpus ranokršćanskih crkava Dalmacije, reviziju istraživanja Manastirina te kasnoantičke natpise Salone.  

  Francuska škola u Rimu potiče suradnju s lokalnim institucijama. Ja sam prva iz Hrvatske koja je tamo primljena, na istraživački projekt koji je povezan sa svim istraživanjima na Kvarneru koja sam spomenula. Moje radno mjesto je Rim, ali imam odriješene ruke raditi na projektu, pa ću više mjeseci boraviti na Kvarneru.

   Tema rada ticala se problema razdoblja kasne antike na otoku Krku. Odmah po završetku magisterija, upisala se na doktorat u okviru međunarodnog sporazuma o dvostrukom doktoratu između Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta Paris Est, koristeći dvije stipendije Francuske škole u Rimu. Rad pod naslovom »Sjeverni Jadran između antike i kasne antike. Urbanizacija, dinamika naseljavanja i organizacija otočkog i priobalnog teritorija šireg područja Kvarnera (sjeverna Liburnija) od 1. do 6. stoljeća« uspješno je obranila u veljači ove godine u Zagrebu, pred hrvatsko-francuskim povjerenstvom. 

Francuska i Cres

Od početka svojeg profesionalnog života, njezin rad arheologa, kako u Hrvatskoj, tako i u Francuskoj, tiče se posebice problematika vezanih uz prijelazna razdoblja između antike, kasne antike i ranog srednjeg vijeka. Radi se prvenstveno o lokalitetima kao što su: u Francuskoj Saint-Claude i Saint-Lupicin, crkva Svetog Martina u mjestu Luxeuil-les-Bains i Annegray, opatijske crkve u mjestu Baume-les-Messieurs, pod vodstvom Sébastiena Bullya, ili pak crkve Svetog Petra u mjestu Souvigny, pod vodstvom Pascale Chevalier. U Hrvatskoj to su u prvom redu lokaliteti Fulfinum kod Omišlja, Sveti Petar kod Ilovika, Sveti Petar i Sveta Marija u Osoru, Martinšćica kod Punte Križe.     Od 2006. godine Morana Čaušević-Bully vodi – sama ili u okviru različitih suradnji – nekolicinu istraživačkih programa, kao što je onaj u Fulfinumu, u okviru projekta arheološkog parka, Samostan Svetog Petra u Osoru u suradnji s IRCLAMA centrom Sveučilišta u Zagrebu, Miljenkom Jurkovićem i Ivom Marić, i laboratorijem ARTeHIS pri CNRS-u iz Francuske, Sébastienom Bullyem, te program naslovljen »Otočno redovništvo na Kvarneru od 5. do 11. stoljeća« sa S. Bullyem.   

Grad u Uvali Sepen

Uz glavnu profesiju arheologa, predavala je na više francuskih Sveučilišta, kao što su Paris 12, Sveučilište Bourgogne u Dijonu, te na Sveučilištu Franche-Comtéa, gdje još uvijek predaje arheologiju ranog srednjeg vijeka. Sudjelovala je isto tako i u raznim seminarima na Sveučilištima u Zagrebu, Clermont-Ferrandu u Francuskoj i u Aix-en-Provenceu. Morana Čaušević-Bully sudjeluje isto tako u raznim međunarodnim projektima u tijeku, kao što je projekt CARE (Corpus architecturae religiosae Europeae) kojeg vodi Miljenko Jurković za prostor Hrvatske, ili projekt Adriaticum mare pod vodstvom Francisa Tassauxa sa Sveučilišta u Bordeauxu. Od 1. rujna ove godine primljena je za člana Francuske škole u Rimu, gdje će u sljedeće tri godine imati prilike razvijati istraživačke programe započete i predviđene na kvarnerskom području.   

  Povoda za razgovor ima mnogo, a počinjemo s lokalitetom Fulfinum-Mirine:  

  – Riječ je o velikoj arheološkoj zoni, koja obuhvaća cijelu sjeveroistočnu stranu uvale Sepen. Ovdje se u 1. stoljeću poslije Krista smjestio antički grad Flavium Fulfinum , koji je dobio status grada u vrijeme Flavijevaca. Grad je imao forum i luku, a sondažna istraživanja dokazala su da je grad živio u punom jeku kroz prva tri stoljeća poslije Krista, da bi negdje u četvrtom stoljeću kvaliteta života u gradu počela opadati. Pronađeni su materijalni ostaci koji dokazuju život u gradu do kraja četvrtog stoljeća. Što se dalje događalo, za sada je nepoznanica i pokušavamo naći odgovore na nju. U istraživanjima foruma, koja su završila prošle godine, uspjeli smo ustanoviti nekoliko faza. Prve tri faze datirali smo između 1. i 3. stoljeća, ali smo prepoznali i još jednu fazu – netko je u jednom trenutku izgradio drvene dodatke na forumu, što je inače karakteristika kasne antike, međutim tu fazu nismo uspjeli datirati. 

   Unutar luke grada Fulfinuma postojala je jedna kasnoantička kula koja je srušena. U njoj je Aleksandra Faber, koja je vodila istraživanja sedamdesetih godina, našla materijal iz Justinijanovog doba i 6. stoljeća, što dokazuje prisustvo bizantske vlasti u tom razdoblju. Problem je u tome što ne znamo jesu li u 6. stoljeću koristili čitav grad ili samo luku. U cijeloj toj priči pojavljuje se crkva na Mirinama koju datiramo u 5. stoljeće, zato što njen tlocrt iznimno podsjeća na tlocrt crkve Svetog Križa u Ravenni iz prve četvrtine 5. stoljeća.   

Oltarni grob

Najvažnije pitanje na koje moramo naći odgovor je da li je ta crkva građena za potrebe stanovnika ili je ona služila nečemu drugom. Riječ je o crkvi velikih dimenzija koja se nalazi izvan gradskog prostora. U nekim drugim gradovima to su grobišne bazilike. Oko Mirina smo doista naišli na nekoliko grobnica izvan crkvenog prostora, u kojima su sahranjene obitelji – muškarci, žene, djeca, ali ne dovoljno da bismo mogli reći da je to grobišna crkva jednog grada. Tijekom istraživanja pronađen je takozvani oltarni grob, gdje su se vjerojatno čuvale relikvije. Na temelju paralelnih istraživanja možemo pomisliti da ova crkva nije građena samo za stanovnike nego i za pomorce. Ona se nalazi na plovnom putu i privlači relikvijama, ali ne znamo čijim jer o tome ne postoji zapis. Ne znamo ni kome je točno crkva bila posvećena. 

   Možemo pretpostaviti da je ta crkva vjerojatno u vezi s pomorskim putevima. Kad pogledamo zemljopisnu kartu Kvarnera, sve crkve koje imaju slične karakteristike – velikih su dimenzija, nalaze se u blizini mora, ali ne i nekog većeg naselja, dođe se do zanimljivih podataka i mogućih plovnih puteva. Da su Mirine možda imale tu funkciju, dokazuje dodatak atrija. Atrij je nadodan crkvi, možda i stoljeće kasnije, što je dokazano istraživanjem grobnica. Analize su pokazale da su se prvi ukopi odvijali između sredine 5. i 7. stoljeća. Arhitektonski je to atrij, a ne klaustar. Atrij je prostor gdje se mogu sakupljati ljudi, a javlja se već u 4. stoljeću. Služio je za primanje pomorskih putnika, trgovaca, vojnika, ponekog hodočasnika… Čitava crkva orijentirana je prema moru, a ulazi ukazuju da se u nju ulazilo s morske strane. More im je, dakle, bilo bitno.   

  Lokalitet Fulfinum-Mirine zanimljiv je i u kontekstu programa »Otočno redovništvo na Kvarneru od 5. do 11. stoljeća«.

   – Da, jer izgleda da se ovdje u jednom trenutku pojavljuje redovnička zajednica. Svi ukopi u narteksu pokazuju da se radi isključivo o muškarcima, što navodi na zaključak da su u pitanju redovnici. Oni su imali ulogu prihvata i čuvanja relikvija, održavanja mjesta, davanja hrane i pitke vode. Cijela konfiguracija ide u prilog tome da je ovdje bila redovnička zajednica, vjerojatno već kroz rani srednji vijek. Na tome ćemo dalje raditi kako bismo sa sigurnošću dokazali tu pretpostavku. Uz crkvu, za vrijeme istraživanja UNESCO-a, na sjevernoj strani crkve i u začelju pronađene su grobnice. Tada su nađena i dva objekta. Jedan je bio istražen, u kojem ništa nije pronađeno, i započelo je istraživanje drugog objekta. Morali smo ukloniti gromače, što je bilo dosta naporno, no nakon toga došli smo do lijepih otkrića. U ovom trenutku ne mogu prejudicirati, ali izgleda da je ta druga građevina imala memorijalni karakter. Pronašli smo samo nekoliko grobova. Ukopi su možda djelomično lokalni, a možda ima čak i putnika. Pronađene uzorke dat ćemo na analizu antropologinji Tonki Kružić, te antropologu Mariju Novaku iz Instituta za antropologiju pri Akademiji. 

   Građevina koju istražujemo imala je nekoliko faza gradnje i bila je povećavana. Jezgra iz prve faze možda je bila i nadsvođena, što ukazuje na važan mauzolej. Uz ovu je i jedna građevina za koju ne znamo u kakvoj je vezi s prvom. Ima veliki ulaz, a cjelokupan keramički materijal upućuje na kasnu anitiku. Pronašli smo ulomke uporabne keramike iz perioda od 4. do 7. stoljeća, među njima i fragment lampice. Na keramici i ukopima još moramo raditi da bismo došli do točnih datacija. Pronašli smo i dosta nalaza ravnog stakla vrlo dobre kvalitete, što ukazuje na prozorsko staklo koje si nije bilo tko mogao priuštiti. Na temelju toga možemo zaključiti da se radi o građevini koja je imala određenu važnost. U budućnosti, u suradnji s Ninom Novakom, namjeravamo iznova oživjeti i istraživanja antičkog kompleksa na zapadnoj strani Mirina. Objekt je imao male terme unutar zidina, a kroz rani srednji vijek ovdje se smješta crkva s tri apside. Ta je crkva vjerojatno u vezi s crkvom na Mirinama, a i s redovničkom zajednicom.   

Skeniranje otočića

Što još planirate istražiti u okviru programa »Otočno redovništvo«? 

  – U prvoj fazi cilj nam je kroz taj program popisati sve potencijalne lokalitete gdje možemo pretpostaviti postojanje redovničkih zajednica, ili na temelju ostataka ili na temelju pisanih izvora. U istraživanjima se služimo sustavnim rekognosciranjem terena, a koristimo se i suvremenijim metodama, radeći na unapređivanju tehnike rekognosciranja. Napravili smo geofizička snimanja u Martinšćici, Cresu i Krku, a s kolegama s bečkog Sveučilišta, Nives i Michael Doneus, dogovorili smo se da ćemo obraditi Puntu Križu kod Osora te posebice lokalitet Martinšćicu, uz pomoć tehnike 3D skeniranja iz zraka (ALS). Naime, na avion se instalira laserski skener koji skenira područje. Posebnom tehnikom filtrira se raslinje i dolazi do tla te se onda mogu prepoznati sve strukture. Pokušavamo primijeniti sve suvremene tehnologije u što boljem dokumentiranju već postojećih stanja i prepoznavanju tih lokaliteta. 

   Kao lokalitet s velikim potencijalom u projekt smo uvrstili Martinšćicu. Tamo smo napravili arheologiju zidova i dio geofizike, te izradili kompletan topografski snimak. Ovdje je velika crkva uz koju se prislonila mala kapela, vjerojatno memorijalna, s još dvije manje udaljene crkve. Unutar istog programa namjeravamo istražiti i otok Oruda i otočić Palacol, a u planu je i istraživanje otočića Lukovac. U suradnji s Općinom Lopar pokušat ćemo skenirati cijeli taj otočić na čijem je vrhu velika apsida. Na to nam je skrenula pažnju Mia Rizner, na čemu joj zahvaljujemo. Po završetku prve faze usredotočit ćemo se na Sveti Petar kod Ilovika i Martinšćicu.