BUDUĆNOST S OGRANIČENJIMA

Zabrana automobila na fosilna goriva krajnje je upitna odluka: “Ovo nema baš puno veze s ekologijom”

Edi Prodan

Foto Arhiva/NL

Foto Arhiva/NL

Proizvodnja litija i bakra znači veliko zagađenje, vjetroelektrane su opasnost za turizam i poljoprivredu, a u sjeni nafte enormno raste upotreba ugljena, najštetnijeg energenta



RIJEKA – Nastavlja se saga o efektima odluke Europskog parlamenta o ukidanju automobila na fosilna goriva od 2035., odnosno 2050. godine.


Bezbrojna su pitanja, pa i strahovi koji se roje među vozačima, ali i unutar cjelokupne populacije jer o mobilnosti svi ovisimo.


Prvi nam je svoje stavove iznio dr. Željko Marušić, redoviti profesor Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu.




– S ekologijom čitava ova priča ima jako malo veze, s geopolitikom da, ali najmanje je pet jako značajnih elemenata koji ruše najavljene »zelene« postulate.


Prva dva su proizvodnja litija i bakra. Posebno litija. Golemi strojevi koji rade na iskopu pokretani su fosilnim gorivima, a tehnologija, kemijski proces proizvodnje litija, stvara također silno opasna zagađenja.


Kad pak govorimo o proizvodnji novih količina električne energije, pa i onih iz obnovljivih izvora, moramo reći da je to jako opasno.


Uzmimo primjer vjetroelektrana koje uništavaju tradicionalne gospodarske grane poput poljoprivrede, ali i turizma.


K tome, u tišini silno raste proizvodnja ugljena jer ne postoji mogućnost da se proizvedu dovoljne količine električne energije bez elektrana na fosilna goriva.


I na kraju, ali ne manje važno, automobili na struju su za četvrtinu teži od klasičnih vozila na fosilna goriva. Na taj se način značajno uništavaju prometnice, znatno se brže troše i gume, što je također poticaj novim zagađenjima.


Prelazak na elektromobilnost je, kako se vidi, sve samo ne ekološki inicirana priča kako nam se to kroz »zelene planove« iskazuje, zaključio je dr. Marušić, jedan od istaknutijih hrvatskih znanstvenika po pitanju prometa.


Inženjerski pothvat


Za mišljenje smo upitali i Juraja Šebalja, jednog od najboljih hrvatskih automobilista svih vremena, 11-terostrukog prvaka Hrvatske u najtežoj, kraljevskoj disciplini reliju, kao i zadnjih godina uspješnog novinara specijaliziranog upravo za automobilske teme.


– Radi se o najvećem civilizacijskom eksperimentu u zadnjih sto godina, to je sigurno. Ako gledamo iz današnje perspektive, stvari su pesimistične.


Električni automobili su skupi, brzo punjenje je infrastrukturno zahtjevno, a struje nema dovoljno ni kod nas, a neće je biti ni u Europi, jer svi ulazimo u ovaj program 2035. godine.


Svi smo također razmaženi te danas u jednom danu možeš do Frankfurta. Dapače, znam da sam tamo za točno 10 sati s dva stajanja. Bojim se da će to u budućnosti postati luksuz.


Kako prevladati ove prepreke? E, to je logistički, politički i inženjerski pothvat. Tehnologija ide naprijed i svi se oslanjamo na to da će se do tada sve riješiti, da će baterije pojeftiniti, doseg postati veći, a punionice biti na svakom koraku.


Ako se samo jedna karika u lancu prekine, sve pada u vodu. Ja se kao homo sapiens nadam da će sve biti OK, ali sam s druge strane pesimist jer će biti potrebno puno bolnih odluka.


Razgovarao sam dosta s kolegama iz Norveške, gdje je elektrifikacija 10 godina ispred nas. Norveška država je uložila golem novac, a mi ćemo to kod nas sve sami platiti.


U Norveškoj je mobinost postala skuplja. Ako smo time spasili naš planet, onda je to dobro, ali dok su Kina i Amerika kao najveći proizvođači CO2 u hladnom ratu, džabe mi štedimo i brijemo na četvrtu tehnološku revoluciju.


Nazad iz ovog se ne može. Još jedan veliki problem je da je ovo politička odluka. Ta odluka se lako može revidirati, odgoditi i ublažiti, ali proizvodnja ne.


Proizvođači sada mijenjaju linije opskrbe, zapošljavaju ljude i okreću produkcijski kompas da bi od 2035. bili spremni na potpunu elektrifikaciju. Bojim se da politika toga nije svjesna. Živi bili pa vidjeli, mišljenje je Šebalja.


Vratimo li se pitanjima koja značajnije pogađaju Hrvatsku i zemlje poput nje, one gdje su vozni parkovi stari, s velikim brojem dizelaša, kao i nerazvijenom infrastrukturom za punjenje. Ima li razloga za paniku?


Kako ističe europarlamentarac, liberal Jan Huitem – nema.


– Nakon 2035. godine sobodno se mogu voziti stari, »fosilni« automobil. Slobodno se može kupiti danas klasični automobil na samom kraju 2034. godine i voziti ga do 2050., ali nakon toga više ne, ističe Huitem.


Ono što je posebno zanimljivo, i nakon 2035. godine moći će se međusobno trgovati rabljenim »fosilnim« automobilima, ali kako je već istaknuto: »ukupni trošak za vlasništvo, održavanje i gorivo može porasti«.


Drugim riječima, cijene fosilnih goriva će značajno porasti, kao i porezna davanja, tako da će ljudi biti prisiljeni sami odbacivati konvencionalne automobile.


Dijelom će se iz tih izvora namirivati povlastice za kupnju električnih automobila kako bi ih se učinilo dostupnijima.


Strahovi proizvođača


Odabir Europske komisije su električni automobili, dok će oni na ostale alternativne pogone, poput primjerice vodika, biti u drugom planu.


Priča o smanjenju onečišćenja je svakako pozitivna i potrebna, no gubi se iz vida da naprosto nema ugljične neutralnosti kad je riječ o prometu.


S obzirom na današnje modalitete proizvodnje električne energije, Hrvatska je jedna od boljih jer električnu energiju dobiva u velikoj mjeri iz obnovljivih hidropotencijala. Mogućnosti za proizvodnju takve energije su i dalje jako velike.


Kad su u pitanju pak električni automobili i Njemačka, situacija nije tako dobra jer oni glavninu električne energije dobivaju putem fosilnih griva.


S jedne strane jako je dobra Francuska zbog nuklearki, no poznato je da one imaju ne baš ekološke »nusproizvode«.


Vrlo je slična i priča s baterijama automobila, tako da naglašeni prelazak na električne automobile ima jako veliki broj upravo ekoloških mana.


O njima je nedavno u Iki progovorio i Eric Peccoud, jedan od ključnih ljudi tehničkog razvoja Renaulta, točnije direktor razvoja hibridnih pogona Grupe.


Iako i Renault prelazi na električne automobile, štoviše, jedan je od lidera tog procesa, on je prigodom hrvatske prezentacije Australa kao razlog izostanka plug-in i električnih verzija tog modela istaknuo kako je, po njegovom mišljenju, klasična hibridnost ekološki opravdanija.


Razlog je činjenica da komponente velikih baterija mogu po opstojnost planeta biti opasnije od nešto više emisije CO2, koje su kod hibrida ionako jako smanjene.


Uistinu nevjerojatna odluka? Golema većina stručne javnosti od te odluke strahuje ističući čitav niz tehnološko-tehničkih manjkavosti, a svojim stavovima priziva znatno veću, manje nasilnu tranziciju.


Na žalost – politika je, s malom prednošću, daleko od bilo kakvog konsenzusa, zaokružila »za«.


Najbogatiji će biti privilegirani


Odredba Europskog parlamenta precizira da proizvođači automobila koji proizvedu manje od tisuću novih vozila godišnje imaju trajno izuzeće.


To se odnosi na ultrasportske tvrtke poput Bugattija, Koenigsegga i Paganija, koji proizvode od nekoliko desetaka do nekoliko stotina primjeraka, a rezervirani su za bogataše najdubljeg džepa, koji će moći i nakon 2035. nastaviti uživati u »oktanskoj« vožnji.