AEROMOBILI

Leteći automobili više nisu znanstvena fantastika. Čak dvije kompanije dobile dozvolu za pokusne letove

Vladimir Mrvoš

Foto Alef Aeronautics

Foto Alef Aeronautics

Nova era prometala poznatih iz SF filmova



Dok se sve više govori o taxi vozilima bez vozača, u drugi plan su pali »leteći« taxi automobili, kao još jedna mogućnost brzog prijevoza putnika za koji pak nije potrebna cestovna infrastruktura, pa se lako mogu izbjeći gužve u prometu.


Ipak, takav prijevoz pred zakonodavce stavlja ozbiljne probleme, posebno kada se taj problem bude rješavao putem sveobuhvatnih propisa, koji moraju regulirati brojne nove pravne situacije i moguće probleme.


Leteći automobil koji se mogu vidjeti u brojnim filmovima znanstvene fantastike i nisu neka novost jer su se tijekom zadnjih godina pojavljivali različiti prototipovi takvih modela, ali još uvijek nema masovne proizvodnje.




Možda i danas takva prijevozna sredstva izgledaju kao budućnost prijevoza, ali ideja letećih automobila stara je više od jednog stoljeća. Prema nekim izvorima prvi leteći automobil na svijetu djelo je inženjera Glenna Curtissa, a stvorio ga je 1917. godine iz vlastitog zrakoplova i automobila Ford.


Bilo je planirano da se ovaj automobil s tri sjedala kreće uz pomoć propelera, koji je bio ugrađen straga. Ovaj automobil nikada zapravo nije poletio, već se samo odbio od tla. Stoga je projekt napušten, ali ideja stvaranja letećeg automobila ostala je i prihvatili su je drugi inovatori.


Tako se 20-ih godina prošlog stoljeća i sam Henry Ford zainteresirao za ideju stvaranja letećeg automobila. Stvorio je mali leteći automobil Flivver, ali tijekom testiranja automobil se srušio zajedno s pilotom, koji je bio blizak Fordov prijatelj. Ford je nakon tog tragičnog događaja odustao od svoje ideje


Prva ispitivanja


Prva uspješna ispitivanja letećeg automobila izvedena su 1937. godine. Dizajner Waldo Waterman stvorio je Arrowbile koji je nalikovao motociklu s tri kotača s dva sjedala s krilima. Na zemlji je mogao ubrzati do 110 km/h i letjeti brzinom od 200 km/h.


Zanimljivo je da su se njegova krila i propeler mogli ukloniti za vožnju na cesti. Proizvedeno je samo pet takvih primjeraka, no tada ga je tvrtka Studebaker, koja je financirala projekt, otkazala zbog velikih troškova.


Foto Alef Aeronautics


Tvrtka Convair 1940. razvila je projekt letećeg automobila ConvAirCar, zapravo bilo je riječ o automobilu na koji je bio pričvršćen dio zrakoplova. Devet godina kasnije, 1949., Malt Taylor stvorio je Aerocar. Uspješno je testiran, ali iz različitih razloga nikada nije ušao u masovnu proizvodnju. Nakon toga su mnogi izumitelji pokušali stvoriti leteće automobile, ali projekti nisu uspjeli. Nitko se nije usudio serijski proizvoditi takve automobile.


Mobilna tehnologija u 21. stoljeću napravila je velike korake na svim područjima pa se tako ozbiljno počelo razmišljati o rješenju prometnih gužvi prebacivanjem dijela cestovnog prometa na nebo. Stvoreni su brojni projekti poput atraktivnog AeroMobila iz Slovačke i letećeg automobila Terrafugia iz SAD-a.


Leteći automobili zapravo su nastavak električnih automobila, a stvoren je i potpuno novi termin »električni putnički zrakoplovi za vertikalno uzlijetanje i slijetanje« koji je dobio i svoj službeni naziv – eVTOL.


U svim dijelovima svijeta postoje pokušaji stvaranja masovne proizvodnje ovih novih prometala, ali kao uostalom u svim područjima masovne industrije tako i u ovom, Kina počinje postavljati ozbiljne standarde.


Foto Alef Aeronautics


 


Tako je stvoren XPeng Voyager X2 autonomni eVTOL multikopter zrakoplov pete generacije koji prima dva putnika i ima dovoljno mjesta za prtljagu. Voyager X2 ima osam propelera, osam elektromotora koje pokreću baterije, ima maksimalnu brzinu od 130 km/h i vrijeme leta od 35 minuta.


Trup je kompozitni zrakoplovni okvir od ugljičnih vlakana sa zrakoplovnom aluminijskom strukturom, ima stajni trap s klizanjem. Zrakoplov je dizajniran da bude veličine automobila tako da lako stane u garažu ili standardno parkirno mjesto.


Voyager X2 predstavljen je na izložbi u Šangaju u Kini u srpnju 2021. i u Europi u ožujku 2022., očekuje se da će raspon cijena biti od 126.000 do 236.000 dolara, a serijska proizvodnja očekuje se 2024. godine.


Dozvole u SAD-u


Zanimljivo, problem zakonodavnog okvira puno je veći problem od tehničkih rješenja kada su u pitanju leteći automobili. Prošli mjesec čak su dvije američke kompanije dobile dozvole od Agencije za zrakoplovstvo (FAA) za takve pokusne letove.


Jedna od njih je Joby Aviation, a posebna plovna dozvola omogućit će im sada obavljanje testnih letova prototipom koji je gotovo pa spreman za serijsku proizvodnju. U cijelom projektu strateški partner i investitor im je Toyota.


Foto Joby Aviation


Jobyjev leteći taksi vertikalno polijeće i slijeće. U letu, pak, mijenja konfiguraciju krila i orijentaciju svojih šest rotora te prelazi u horizontalni let, poput onoga kod klasičnih zrakoplova. Najviša brzina mu je oko 320 km/h, dolet s jednim punjenjem baterija iznosit će oko 240 kilometara, a sama letjelica trebala bi, unatoč šest velikih elisa koje ju pogone, biti puno tiša od konvencionalnog putničkog helikoptera.


Prototipovi tog modela od 2017. godine preletjeli su 50.000 kilometara. Prvi kupac Ratno zrakoplovstvo SAD-a, u zračnoj bazi Edwards već će sljedeće godine početi ispitivati koristi ovakvih letjelica u vojne logističke svrhe.


Drugu dozvolu dobila je kompanija Alef Aeronautics, koja proizvodi automobil, koji je sposoban voziti cestom, a potom se i vinuti u zrak. Na cesti bi mogao prijeći oko 320, a zrakom oko 177 kilometara.


Pogon vozila je također baterijsko-električni, s osam rotora, ali bez otvorenih propelera, jer ih u potpunosti pokriva mrežasta gornja površina karoserije. U prototip se mogu smjestiti putnik i pilot, a u budućnosti bi u kabini moglo biti mjesta za još jednu osobu. Planirana cijena Modela A je 300.000 dolara, a kupci se predbilježiti mogu već sada.