Svi putevi u subotu su vodili na zagrebački hipodrom i to iz svih krajeva Hrvatske. Izuzetak nije bio ni Osijek, karte za redovne autobusne liniji nisu se mogle kupiti danima, a one za vlak su se, po svemu sudeći, “štancale” i nakon što je popunjen kapacitet ranojutarnjeg vlaka.

Od ranoga jutra bilo je aktivno na parkiralištu iz Spara na Sjenjaku, odakle je bila polazišna točka za brojne autobuse, izvan voznog reda. Karte su prodane i mjesec dana ranije, i svi su putnici krenuli na koncert. Sa zvučnika, treba li to govoriti, slušale su se pjesme samo jednog izvođača, Marka Perkovića, od albuma s početka ’90-ih prošlog stoljeća, do najnovijeg sa nezaobilaznim hitom “Ako ne znaš šta je bilo”. Put je trajao oko četiri sata, s tim da su svi bili upozoreni kako se na naplatnim kućicama na autocesti A3 pred Zagrebom, mogu očekivati gužve, pa i čekanja od sat vremena, pa i duže.

A za “Thompsonovo” su se dobro pripremili i na odmorištima na autocesti A3. Svaki autobus je napravio barem jednu pauzu, trebalo je isprazniti mjehure jer se poprilična količina napitaka, na litre, ponajprije onih sa hmeljom, ponijela u bus. A tamo, čak i u WC-u, čula se Thompsonova glazba. A na jednoj pumpi/restoranu, između Okučana i Kutine, da ju ne reklamiramo previše, djelatnici na sebi imali majice s Thompsonovim likom. Kako doznajemo od Mirka Živića iz Osijeka, što se tiče njegovog autobusa koji je krenuo put Zagreba u 7 sati, sve je prošlo u najboljem redu. Cijela njegova ekipa, njih 20-ak, na vrijeme su rezervirali bus preko jedne agencije, koja se dogovorila s organizatorom, pa su iskrcani na Velesajmu nešto poslije podneva, u neposrednoj blizini Hipodroma. Odmah su otišli u fan zonu u Bundek.

A priča iz vlaka ide ovaku, bilo je polovično što se tiče emocija. Prvo nam se javilo nekoliko ljutitih čitatelja, da je u vlaku koji je put Zagreba iz Osijeka krenuo u 5,10 sati (Podravka) bio čovjek na čovjeku. Prema riječima jednog od putnika, HŽ je za ovaj vlak prodao višestruko više karata nego što ima mjesta u vagonima.

– HŽ je prodao pet puta više karata nego što ima mjesta u vagonima. Svi idu na Thompsonov koncert. Ljudi su jedni na drugima, praktički ispadaju van iz vagona kad se vrata otvore. Na WC se čeka sat vremena. Napominjem da su nam uz cijenu karte uredno naplatili i rezervaciju koju smo svi napravili prije dva tjedna. Živjela Hrvatska!, napisao je čitatelj.

A za Ivana Purića iz osječkog naselja Retfala, gužva u vlaku bio je pun pogodak.

– Bližim se 60-oj godini, i meni ovakve gužve nisu novost. Svi oni koji su navršili 50 godina trebali bi se sjećati gužvi u vlaku kada su išli na more u Split, po meni tada je bila i veća gužva. Slažem se, gužva nije ugodna, pogotovo ukoliko moraš na WC, ali meni je ovo, brate, koncert prije koncerta. Punih šest sati i kusur ori se pjesma u vlaku, Thompsonova naravno. Fascinantno mi je kako su se neki pripremili, u svakom vagonu ima bar tri osobe koje su sa sobom ponijeli prijenosne zvučnike. Spojiš se lijepo mobitelom preko bluethoota na zvučnik i eto ti koncerta. A eto i prilike da većina putnika koji su tu uz mene, nauči i neke druge Markove pjesme, a ne samo one hitove koji svi znaju, kaže nam Purić, dodajući kako se on osobno spremio na gužvu i sada samo uživa. Njemu je koncert počeo sa prvim pokretanjem vlaka, a onaj večernji na hipodromu, biti će mu samo šlag na tortu. n