Vlasnici tvrtki obično zapošljavaju i promoviraju ljude koji dijele njihova politička stajališta, no, firme s osobljem biranim po političkim uvjerenjima obično imaju manje obrazovane menadžere i lošije rezultate poslovanja, objavljeno je u članku ugledne Londonske škole ekonomije i političkih znanosti (LSE). Riječ je o rezultatima istraživanja troje predavača s međunarodnih sveučilišta iz SAD-a, Brazila i EU. Emanuele Colonnelli, Valdemar Pinho Neto i Edoardo Teso zaključili su da tvrtke moraju prepoznati i uhvatiti se u koštac s političkom pristranošću kao ozbiljnim rizikom za poslovanje, ravnopravnost, radni učinak i ugled kompanije.

-„Ostavite politiku pred vratima” poznata je mantra na radnom mjestu. Ali naše istraživanje pokazuje da je politika već unutar zgrade kompanija i tiho utječe na to tko će biti zaposlen, tko će napredovati, pa čak i koliko će tvrtka biti uspješna, ističu znanstvenici.

Pixabay / Career

Poslodavci pregledavaju profile

Prema iskustvima u državama članica EU, pogotovo na rubnim dijelovima Unije ovakvi zaključci mogu se činiti kao „otkrivanje tople vode“. No, takva percepcija sada ima i znanstvenu podlogu i oportuniju analizu na brojčano reprezentativnom uzorku istraživanja – na primjeru mnogoljudnog Brazila.

– Brazil, visokopolitizirana nacija, dobar je primjer kako se ovi obrasci mogu pojaviti i održati u različitim zemljama i kontekstima. Analizirali smo gotovo dva desetljeća (2002. – 2019.) brazilske administrativne evidencije koje povezuju radnike s tvrtkama za koje rade i pojedincima koji su vlasnici dotičnih firmi. Također smo koristili registre članstva u političkim strankama kako bismo usporedili koji vlasnici i radnici pripadaju kojim političkim strankama i pratili kako se ta podudarnost odražava na njihove radne odnose i karijere. Podacima smo također smo dodali izvorne ankete i terenske eksperimente – ističu istraživači.

– Obrazac koji smo otkrili je jasan. Za radnike postoji oko 60 posto veća vjerojatnost da će ih zaposliti ako s vlasnikom dijele političko uvjerenje nego one koji to nemaju. Ovo “asortativno podudaranje” (kada se ljudi spajaju s drugima koji dijele slične karakteristike) je izraženije za politički identitet nego za spol ili rasu- navode u rezultatima istraživanja.

Pixabay / Geralt

Među ostalim, poslodavci u današnjem trenutku mogu lako odabrati podobnog zaposlenika po političkim uvjerenju i bez izravnog propitivanja njegovih stavova i mišljenja u formalnom ili neformalnom razgovoru.

Tragovi političkih uvjerenja vidljivi su u profesionalnom životu kroz životopise, LinkedIn, WhatsApp grupe, druge društvene medije i sl. Sve ovo menadžere gura prema poznatom i željenom odabiru, ali ne prema najboljem, upozoravaju istraživači.

Takav fenomen intenzivirao se tijekom posljednja dva desetljeća a politika je postala, suprotno od željenog, još važniji faktor koji utječe na to gdje ljudi rade.

Zašto se to događa?

To je jedno od pitanja na koje istraživački tim pokušava adresirati odgovore:

1. Društvene mreže: Ljudi koji dijele politička stajališta mogu se kretati u istim krugovima, razmjenjivati ​​informacije o slobodnim radnim mjestima i upućivati ​​jedni druge savjetima. Ovo objašnjava dio obrasca, posebno u manjim poduzećima i poslovima koji se uvelike oslanjaju na međuljudski kontakt. No mreže su samo dio priče. Političke preferencije ostaju velike čak i tamo gdje mreže ne bi trebale biti važne, što sugerira da političke preferencije vlasnika također igraju izravnu ulogu.

2. Ruka ruku mije?: Vlasnici bi mogli zaposliti članove odabrane političke stranke da se dodvore političarima, nadajući se da će kasnije dobiti unosne ugovore i regulatorne prednosti. Da je tako, očekivali bismo jače političko zapošljavanje u politički ovisnim sektorima ili među politički aktivnim vlasnicima. Ali dokazi ne podupiru ovu hipotezu. U višestrukim administrativnim izvorima o donacijama, političkim karijerama i javnom ugovaranju, obrasci se ne poklapaju s mehanizmom “zaposli moje suradnike, dobit ćeš uslugu vlade”. Izostanak pobude „usluga za uslugu“ ukazuje na subjektivniji motiv.

3. Diskriminacija: Opseg prikupljenih dokaza istraživanja ukazuje na diskriminaciju temeljenu na političkom identitetu, ponekad zato što vlasnici jednostavno preferiraju kandidate političkih i svjetonazorskih istomišljenika (ekonomisti to zovu diskriminacija “temeljena na ukusu”), a ponekad zato što vjeruju, bilo točno ili ne, da će takvi kandidati biti produktivniji (diskriminacija “temeljena na uvjerenju”).

– U anketi koju smo proveli, gotovo trećina vlasnika tvrtki otvoreno je priznala da uzimaju u obzir politička uvjerenja kandidata. U našem eksperimentu na terenu, vlasnicima su predstavljeni realistični životopisi koji su uključivali „suptilne“ naznake o političkoj pripadnosti (na primjer, volontiranje u kampanji stranke). Poslodavci su davali više ocjene onim kandidatima sa sličnim političkim uvjerenjima čak i ako su svi ostali imali identične kvalifikacije.

Promaknuća i plaća za odabrane

Politička pristranost ne završava na zapošljavanju. Nakon što su ušli u tvrtku, radnici koji su dijelili ista uvjerenja s vlasnikom obično su bolje prolazili u radnom okruženju od ostalih smrtnika. Vjerojatnije je da će biti unaprijeđeni s pozicija „plavih kuta“ na pozicije „bijelih ovratnika“ i u menadžment te će zarađivati ​​1,5–3,4 posto više od ostalih kolega. No, kako to obično biva kada se pojavljuje nepravda pretežirani radnici nisu spremni na situacije da prihvate nižu plaću kod takvog poslodavca. Očekuju upravo suprotno. To je, gotovo, poetska ironija u rezultatima istraživanja.

Unsplash / Vitaky Gariev

Na kraju balade politika „poždere“ firmu

– Neki bi mogli pomisliti da političko svrstavanje poboljšava timski rad i smanjuje sukobe. Ali to uopće nije slučaj. Menadžeri koji su dijelili politička uvjerenja s vlasnicima bili su manje obrazovani, a tvrtke s više politički odabranih radnika rasle su sporije od tvrtki sličnog broja zaposlenih s manje podobnih. Drugim riječima, zapošljavanje osoblja koje odgovara politici vlasnika šteti uspješnosti poslovanja. Za vlasnike, voditelje i stručnjake za ljudske resurse, implikacije su jasne. Političke tendencije stvaran su rizik zapošljavanja kao i drugi poznatiji izvori pristranosti. Oni mogu utjecati na to tko će dobiti priliku za intervju, tko će biti zaposlen i unaprijeđen te koliko će biti plaćeni…

– Naša studija sugerira da političko identificiranje može djelovati poput mnogih drugih tržišnih predrasuda. Na konkurentnom tržištu rada i nestabilnoj političkoj klimi, odupiranje ideološkom konformizmu nije samo pošteno, već može donijeti i konkurentsku prednost. Politički identitet ionako je moćna sila u tome kako organizacije biraju i nagrađuju talente. Prepoznavanje te sile i njezino preveniranje sada bi trebao biti dio osnovnog alata upravljanja za tvrtke i donositelje odluka, navodi se u objavi za LSE.