Prosvjedi žena u Americi. Prosvjedi žena u Poljskoj. Među prosvjednicima ima i muškaraca. U SAD-u je demonstracije žena izazvalo imenovanje konzervativne sutkinje Amy Coney Barrett u Vrhovni sud. Barrett se zalaže za nošenje oružja, a protiv pobačaja, migranata i Obamacarea.

Tako je Amerika nakon Ruth Bader Ginsburg, borkinje za ljudska prava i kultnu ikonu feminizma, dobila ultrakonzervativku koju su republikanci progurali kao svoju kandidatkinju, što se u američkim medijima tumači kao pobjeda Trumpa i republikanaca da dugoročno utječu na tamošnje društvo. I ta se Trumpova podvala dogodila točno tjedan dana prije izbora u SAD-u.

Na ovo možemo nadovezati to što su Sjedinjene Američke Države, zajedno s tridesetak drugih država, uglavnom autoritarnih, potpisale deklaraciju koja se protivi prekidu trudnoće.

Prema pisanju The Guardiana »Deklaracija ženevskog konsenzusa« poziva države da promiču ženska prava i zdravlje, ali bez prava na pobačaj. Deklaracija je dio nastojanja Trumpove administracije, predvođene državnim tajnikom Mikeom Pompeom, da preusmjere vanjsku politiku SAD-a u konzervativnijem smjeru. »Pod predsjednikom Trumpom SAD su obranile dostojanstvo ljudskog života uvijek i svuda. On je to učinio kao nijedan predsjednik u povijesti. Uspostavili smo nezabilježenu obranu nerođenih«, kazao je Pompeo, i sam poznat po izjavama protiv ženskog prava na prekid trudnoće. Kako prenosi Voxfeminae.net, deklaraciju su potpisali Brazil, Egipat, Mađarska, Indonezija i Uganda, kao i Bjelorusija, Sudan, Libija i Saudijska Arabija. Većina potpisnica nalazi se na popisu 20 najgorih zemalja za žene prema indeksu Sveučilišta u Georgetownu. Uz Mađarsku i Bjelorusiju jedina europska država koja je potpisala deklaraciju je Poljska, gdje je odlukom Ustavnog suda pobačaj po osnovi malformacije fetusa protivan Ustavu, čime se Poljska, koja ionako ima jedan od najrestriktivnijih zakona u Europi, približila gotovo potpunoj zabrani prekida trudnoće.

Zahtjev za ocjenu ustavnosti postojećeg zakona prošle godine su podnijeli konzervativci iz populističke vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS). Valja napomenuti da je većinu sudaca i sutkinja Ustavnog suda imenovala upravo ta stranka. Prema pisanju Hine, ova presuda ima tektonsko značenje za Poljsku jer praktički anulira poljski »kompromis oko abortusa«, zakon donesen 1993. koji više od 20 godina nije doživio nikakve značajnije promjene.
Uslijedila su prosvjedna okupljanja u više poljskih gradova, a brojne organizacije za ženska prava i oporbeni političari izrazili su svoje protivljenje donesenoj presudi. Iako je presudu o zabrani abortusa u slučaju fetalnih malformacija donio Ustavni sud, mnogi sudionici političke i društvene scene koji ne pripadaju vladajućoj stranci smatraju da je taj sud politiziran i pod izravnim utjecajem vladajuće stranke. Poljska je jedna od europskih najviše katoličkih zemalja, ali ovi stavovi nemaju podršku javnosti. Godinama su istraživanja javnog mnijenja pokazivala da se većina Poljakinja i Poljaka protivi restriktivnijem zakonu. Ipak, biskupi i laičke katoličke skupine pritiskali su vladajuću stranku, koja podržava tradicionalne katoličke vrijednosti, da nametne stroži zakon. Spomenimo da je prošle godine u Poljskoj obavljeno nešto više od 1.000 legalnih prekida trudnoće. Za usporedbu, grupe za ženska prava procjenjuju da između 80 i 120 tisuća Poljakinja godišnje odlazi na prekid trudnoće u inozemstvo.

Sredinom listopada ove godine na Reci.hr, portalu o seksualnoj i reproduktivnoj svjesnosti, objavljen je razgovor s Predragom Fredom Matićem, hrvatskim zastupnikom u Europskom parlamentu, a u povodu rasprave oko izvješća »Situacija seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU, u okviru ženskog zdravlja«. Na pitanje kako se aktualna pandemija odrazila na pristup pobačaju u članicama EU-a, Matić je između ostalog odgovorio: »Obeshrabrujuće su informacije koje dolaze iz nekih država članica u kojima se pristup pobačaju, ali i drugim uslugama iz seksualnog i reproduktivnog zdravlja, ograničavao i onemogućavao pod izlikom pandemije. I to je praksa protiv koje treba aktivno djelovati. Pandemija se ne smije koristiti kao izgovor za postizanje nekih regresivnih ciljeva…

Ograničenja pristupu uvela je Litva u kojoj su neke zdravstvene ustanove u potpunosti prestale pružati uslugu pobačaja, a posljedično i njegu nakon pobačaja. Poljska je također primjer zemlje koja je upravo stanje pandemije iskoristila za daljnju restrikciju te je u parlamentu izglasala prijedlog dodatne kriminalizacije pobačaja…
Što se tiče Hrvatske, izuzetno je važno istraživanje koje je provela Platforma za reproduktivna prava o dostupnosti pobačaja u vrijeme pandemije. Rezultati su pokazali da čak 8 od 29 ovlaštenih zdravstvenih ustanova ne može obaviti pobačaj na zahtjev i da se uopće ne može dobiti informacija je li se pobačaj obavlja. Bolnica u Kninu je primjer ustanove koja je odlučila da uopće ne vrši zahvat pobačaja i to opravdava pandemijom. Moram naglasiti da problem nedostupnosti nije novitet u našem društvu, a postoji realna bojazan da se počinjemo kretati u smjeru Poljske…

Sličnosti Poljske i Hrvatske leže u jačanju konzervativnih pokreta i inicijativa, više ili manje uspješnih, upravo na području pristupa i ostvarenja prava na zdravstvene usluge poput pobačaja, otpor prema uvođenju bilo kakve vrste seksualnog odgoja u odgojno-obrazovne ustanove, educiranja mladih o reproduktivnom zdravlju i slično. Nemojmo zaboraviti da su predvodnici konzervativnih ideja u Poljskoj i Hrvatskoj u suštini pripadnici istih krugova i iza njih stoji ista globalna agenda… Ono što zasigurno zabrinjava u Hrvatskoj je nedostatak političke volje da se snažno i jasno odgovori takvim regresivnim naporima i zaštite temeljna ljudska prava…

Pobačaj je zdravstvena usluga i pravo žene na odlučivanje o svom tijelu koje se u sve većoj mjeri ne može ostvariti zbog sve raširenije konzumacije drugog prava – prava na tzv. priziv savjesti. S jedne strane imamo temeljno ljudsko pravo – sloboda odlučivanja o svom životu i tijelu. S druge strane, pravo na tzv. priziv savjesti koje potpuno zakonito dopušta odbijanje pružanja medicinske skrbi iz osobnih uvjerenja. Za mene je tu stvar jasna – pravo i na odlučivanje o svom tijelu temeljno je ljudsko pravo i mi moramo uvesti efikasan sustav javnog upućivanja i osigurati da svaka bolnica u Hrvatskoj ima liječnika/icu koji izvode pobačaj. Sve drugo je nedopustivo«, zaključuje Matić.