ZAGREB Jučerašnji »marš milijuna« protiv Mubarakova režima u Kairu, Aleksandriji i Suezu do krajnje je neizvjesnosti otvorio tri scenarija nove egipatske revolucije: demokratskog raspleta, vojnog udara i islamizacije, srodne iranskoj revoluciji iz 1979.

Najslabije izglede ima scenarij demokratskog raspleta, koji računa na najmanje gospodarske štete i rizike, i za Egipat i za svjetsko tržište nafte, kao i za ekonomsku i sigurnosnu stabilnost Srednjeg istoka.

Najvjerojatniji je zasad scenarij novog vojnog udara, kojim bi se smijenio Mubarak, uspostavio javni red, pokrenule institucionalne reforme i održao mir između Egipta i Izraela.

Ali, ako to ne bi bilo dovoljno za smirivanje eksplodirajućeg masovnog nezadovoljstva većine građana gospodarskom i vanjskom politikom, visoko je vjerojatna otvorena američka vojna i dodatna financijska pomoć novoj egipatskoj vlasti, gotovo do praga scenarija »Pustinjska oluja 3«.

ElBaradei kao »dvica špadi«

U slučaju da ni to ne bude dovoljno, ili da izostane snažna američka vojna pomoć (za koju već otvoreno navija vlast u Izraelu) novim pučistima u Kairu, posve izvjesnom čini se dolazak islamističke oporbe na vlast, s učincima i posljedicama na nacionalnu i međunarodnu ekonomiju, kakve je davne 1979. imala iranska revolucija, s Homeinijem na čelu.

Ali, Americi i Europskoj uniji i dalje je u interesu da u Egiptu na vlasti bude prozapadna oligarhija, kako bi Egipat ostao najvažnijom karikom u strateškom lancu SAD-Egipat-Izrael, a Sueski kanal s egipatskim naftovodima jedan od najprometnijih koridora u prijevozu srednjeistočne nafte u Europu i Ameriku.

Za tu opciju bi bilo dovoljno da Mubarak ode, da ElBaradei pripremi parlamentarne izbore za rujan, i da na njima pobijedi prozapadna koalicija stranaka, prema kojima bi Amerika dodatno odriješila kesu, pomažući otad Egipat s većom godišnjom pomoći nego Izrael.

Ako pobunjene mase ne prihvate ni ElBaradeija (jer je za mnoge samo »dvica špadi«), niti novu američku pomoć, nego se okrenu protuameričkoj doktrini i umrežavanju na islamističke snage širom sjeverne Afrike i Srednjeg istoka, tada je moguć katastrofičan scenarij vojne i policijske intervencije protiv mase prosvjednika, koji jučer razmatraju i BBC-jevi analitičari, predviđajući velik broj mrtvih, prekid prometa Sueskim kanalom i gospodarski slom Egipta.

Kao treći, iz tog drugog, izvedeni scenarij otvara se visoka vjerojatnost da Muslimanska braća i njima srodne oporbene skupine u sveopćem kaosu zauzmu vlast, te da uz pomoć Sirije, Libije, Tunisa, Irana, a možda i Saudijske Arabije uspostave novi poredak, uz kolateralni rizik, da deset posto stanovništva, koji se izjašnjavaju kao kršćani ili kopti plati tragičnu cijenu.

Alternativno, istovrsna islamistička grupacija najvjerojatnije osvaja vlast i u scenariju demokratskog raspleta, ali uz znatno nižu socijalnu cijenu.

Neovisno o svim spekulacijama, nova je egipatska revolucija u uličnim prosvjedima i usputnim pljačkaškim pohodima već izazvala smrt najmanje 300 osoba, slom turizma, prekid željezničkog prometa, zastoj stranih ulaganja, zatvaranje banaka, povlačenje mnogih diplomata i poslovnih ljudi, te opasno produbila socijalnu dramu kobno osiromašenih egipatskih masa.

Prema najnovijem Izvještaju MMF-a, da bi smanjivao duboki jaz između siromašnih i bogatih, te da bi povećavao BDP po stanovniku, Egipat bi zbog visokog nataliteta i prirasta stanovništva morao ostvarivati godišnji rast BDP-a po stopama višim od deset posto!

Iako Egipat nije pogodila svjetska financijska i gospodarska kriza ni 2008., niti 2009. niti 2010. godine, ipak je povećavanje njegova BDP-a po godišnjim stopama u rasponu od četiri do šest posto bio nedovoljan.

MMF-ova crna prognoza

Crna vijest dana stigla je iz MMF-a, koji u svoju najnoviju prognozu nije dospio uvrstiti najnoviju egipatsku revoluciju, ali je svejedno navijestio da će se do 2020. broj nezaposlenih u Egiptu povećati sa sadašnjih 2,5 na najmanje sedam milijuna osoba.

Stoga, visoki natalitet u kombinaciji s preširokom korupcijom i galopirajućom masom nezaposlenih po prirodi stvari stvaraju dugoročne temelje za islamizaciju te zemlje i za prelijevanje njezine krize na susjedne zemlje, sve do razmjera novog velikog rata, u koje će biti uvučena i Amerika.

»Značenje događaja u Egiptu i širom arapskog svijeta ne smiju se umanjivati«, upozorio je iranski ajatolah Ahmad Khatami na redovnoj molitvi u Teheranu. Jer,  »stvara se islamski Srednji istok«, koji se zasniva na »islamu, vjerovanju i demokraciji«.

Na iranskoj televiziji iskazana je solidarnost prema tuniskim i egipatskim studentima, a izvještava se i o demonstracijama u Jemenu, Jordanu, Europi i SAD-u, te povlače usporedbe s iranskom revolucijom 1979.

Egipat je kao prva arapska država, još 1979. sa Mubarakovim prethodnikom Sadatom sklopio mir s Izraelom. Sadat je zbog toga ubijen 1981. Mubarak je uspio održati mir s Izraelom.

Zato je Kairo sa dvije milijarde dolara godišnje, nakon Izraela sa tri milijarde dolara, najveći primatelj američke pomoći. No, većinu analitičara i dalje najviše brine opasnost širenja prosvjeda na ostale zemlje u najširoj arapskoj i muslimanskoj regiji.