Europska unija upozorila je da izjave najviših srbijanskih državnih dužnosnika o eventualnom preusmjeravanju toka rijeke Ibar, koja puni umjetno jezero Gazivode na sjeveru Kosova, ne pridonose normalizacija odnosa između Beograda i Prištine, objavio je u utorak Radio Slobodna Europa (RFE).

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je 9. kolovoza kako srbijanske vlasti sa stručnjacima razmatraju mogućnost promjene toka rijeke Ibar kao odgovor prištinskim vlastima na rušenje kuća i vikendica Srba na jezeru Gazivode, na kosovskom sjeveru.

Ta izjava potaknula je oštre reakcije dužnosnika na Kosovu, ali i polemiku između dužnosnika Albanije i Srbije.

“Izjave, uključujući i one o mogućim promjenama toka rijeka, kao i postupke koji nisu u skladu sa tim ciljem, trebalo bi izbjegavati”, navedeno je iz EU-a u odgovoru koji citira RFE.

Rijeka Ibar duga je oko 270 kilometara, izvire u Crnoj Gori, prolazi kroz Srbiju, a zatim ulazi na Kosovo, puneći umjetno jezero Gazivode, čije se dvije trećine nalaze na teritoriju Kosova, a daljnjim tokom se vraća u Srbiju.

Vodom iz jezera se opskrbljuje sedam općina, a koristi se za navodnjavanje i za hlađenje sustava termoelektrana u Obiliću, koje proizvode većinu električne energije na Kosovu.

Bruxelles podsjeća da se napredak u normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije, što je uvjet napredovanja obje zemlje u procesu eurointegracije, može ostvariti samo kroz dijalog.

Također, EU podsjeća da su već ranije izrazili zabrinutost zbog nedavnih pravno spornih rušenja na jezeru Gazivode, naglašavajući kako “svaka prinudna mjera, koja bi imala nepovratne posljedice, mora biti provedena uz poštivanje propisanih procedura”.

Bruxelles je Prištini skrenuo pozornost da vlasnici objekata koji su pogođeni tim mjerama moraju imati mogućnost pravne zaštite i privremenu sudsku zaštitu prije nego se rušenje nepovratno provede na terenu.

Prema ranijim ocjenama stručnjaka, preusmjeravanje toka Ibra je tehnički izvedivo, ali i iznimno skupo, a nanošenje štete Kosovu bilo bi u suprotnosti s principima međunarodnog prava o prekograničnim vodama, te s Konvencijom Ujedinjenih naroda o neplovidbenoj uporabi međunarodnih vodnih puteva iz 1997. godine, čija je potpisnica i Srbija.