ZAGREB  Nesvakidašnju gozbu pripremili su Ujedinjeni narodi ovoga tjedna ministrima zaštite okoliša i drugim dužnosnicima koji su se okupili u glavnom gradu Kenije Nairobiju na globalnom ministarskom forumu. Više stotina delegata uživalo je u večeri od pet sljedova, spravljenoj od namirnica koje – zbog izgleda, boje ili veličine – nisu dobrodošle na police europskih supermarketa.

Odavno je poznato da su standardi da voće i povrće, čak i nakon napuštanja besmislenih pravila o zakrivljenim krastavcima u Europskoj uniji, u zapadnim zemljama izuzetno strogi, pa su organizatori večere ovim potezom željeli ukazati da se savršeno jestive i hranjive namirnice bacaju samo zato što ne zadovoljavaju takorekuć kozmetičke zahtjeve. Takva hrana na kraju ili istrune ili se njome hrani stoka. S obzirom na broj gladnih u svijetu, u UN-ovom programu za okoliš (UNEP), domaćinu događanja u Nairobiju, smatraju da je to neprihvatljivo. S UNEP-om se slažu i njihovi partneri iz nevladinih organizacija i inicijativa, poput Tristama Stuarta, pokretača kampanje »Feeding 5000«.

Na večeri od »neželjenih« namirnica bio je i hrvatski ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović, koji sudjeluje na globalnom forumu. Potvrdili su nam to u njegovom Ministarstvu putem kojeg smo dobili i ministrove dojmove. Zmajlović veli da je »večera bila izvrsna i da nismo unaprijed upozoreni, teško bi itko primijetio takozvane nesavršenosti namirnica«.– Nema ekonomskog, ekološkog niti etičkog opravdanja za ogromnu količinu hrane koja se baca i ovaj primjer UNEP-a je pravi pokazatelj čega nam više treba – djela, a ne riječi. Od hrane je bio bolji samo osjećaj da smo svi na toj večeri posvećeni istom cilju – kako pomiriti ekonomiju i ekologiju kao jedan od osnovnih preduvjeta za koncept održivog razvoja. Ovaj tjedan čuo sam brojne primjere kako države u ovim teškim uvjetima krize vide priliku da kroz ulaganja u zelene tehnologije povećaju zaposlenost. Ne postoji niti jedan razlog da Hrvatska ne učini isto, poručio je ministar preko svoje glasnogovornice.

Organizatori večere ističu da su gozbom – koja je, primjerice, uključivala »mangomisu«, tropsku verziju tiramisua – htjeli pokazati trgovcima, potrošačima i kreatorima javnih politika da je »zapanjujuća količina hrane koju bacamo ne samo jestiva i hranjiva, nego i ukusna«.

Za večeru, kao i za donaciju lokalnim humanitarnim organizacijama, prikupljeno je oko 1,5 tona neželjenog voća i povrća od lokalnih uzgajivača koji su najviše pogođeni politikom europskih supermarketa i njihovim zahtjevima u pogledu izgleda namirnica. No, osim na početku proizvodnog lanca, svjetski problem je i velika količina hrane koju bacaju krajnji potrošači. Prema podacima UNEP-a, svake godine prosječan Europljanin ili Amerikanac baci između 95 i 115 kilograma hrane, dok se u Africi te južnoj i jugoistočnoj Aziji baca u prosjeku šest do 11 kilograma hrane po stanovniku godišnje.