Bivši češki predsjednik Václav Havel umro je od komplikacija izazvanih dugom bolešću, javlja Reuters, prenoseći da je češka televizija vijest o smrti objavila tijekom intervjua s premijerom Petrom Necasom.

Njegova tajnica kazala je kako je bivši češki lider umro u nedjelju ujutro, u snu, a pored njega je bila njegova supruga Dagmar. 

Češki političar i bivši disident u vrijeme komunističkog režima Vaclav Havel rođen je 5. listopada 1936. u Pragu u imućnoj obitelji koja je pod komunističkim režimom sve izgubila. Srednjoškolsko obrazovanje mu nije dozvoljeno jer je etiketiran kao »previše buržujski«, ali je kasnije pohađao večernje tečajeve, dok je danju radio kao laboratorijski tehničar. 

Dobitnik je Fulbrightove nagrade za književnost, bio je radnik u kazališnoj radionici scenskog namještaja, radnik u pivovari i zatvorenik, a predsjednikom je postao nakon uporne borbe za ljudska prava koja mu je donijela velik ugled kako među svojim sunarodnjacima tako i u svijetu. Pisao je kazališne komade dajući svoj obol reformama koje su liberalizirale državu i pokušavale smanjiti sovjetski pritisak.Sovjetska invazija na Čehoslovačku 1968. zaustavila je reforme i liberalizaciju društva što je ujedno označilo i početak Havelove borbe za ljudska prava. Izdražavajući se radom u pivnici Havel je objavio bezbroj članaka i eseja u književnim i kazališnim listovima koji su se tajno distribuirali. Njegovo pisanje nije se svidjelo ondašnjim vlastima te su mu one ponudile da napusti zemlju. Havel je to odbio riječima: »Rješenje ljudskih prava nije u tome da napustimo zemlju«. Komunističkom režimu rugao se nazivajući ga »Apsurdistanom«.

Zajedno sa stotinjak čeških intelektualaca 1977. pomogao je u stvaranju dokumenta nazvanog Povelja 77, kojim se od vlasti tražilo da osiguraju građanima osnovna ljudska prava. Uhićen je prije nego je Povelja 77 dospjela do šire javnosti. Naredne 1978. suđeno mu je, a nakon završenog sudskog postupka proglašen je krivim i osuđen na četiri i pol godine zatvora zbog povezanosti sa skupinom zvanom Komitet za obranu nepravedno proganjanih. Iz zatvora je pušten 1983., ali je 1989. proveo  još devet mjeseci u zatvoru zbog sudjelovanja u demonstracijama. Te je godine Građanski forum  pokrenuo tzv. Baršunastu revoluciju zahtijevajući, na čelu s Havelom i drugim oporbenim vođama, bezuvjetnu ostavku predsjednika Gustava Husaka.Sam Havel je, međutim, uvijek naglašavao da je u duši umjetnik, a ne aktivist.

»Nikada nisam želio biti politički pisac. Mislim da su dobri umjetnici i dobra umjetnost, posebice dobar teatar, uvijek politični – ne zato jer dobri pisci i dobri redatelji žele biti politični, već stoga jer je to u srži teatra«, kazao je jednom Havel.

Nakon Husakove ostavke, novim, devetim po redu predsjednikom Čehoslovačke imenovan je Vaclav Havel. Na mjestu predsjednika ostaje do 1992. kada podnosi ostavku jer je slovački parlament izglasao vlastiti ustav. Uskoro nakon toga Čehoslovačka se podijelila na dvije države: Češku i Slovačku. Naredne 1993. Havel je izabran za predsjednika Češke i na tom mjestu je odradio dva mandata. Kao predsjednik Češke ukinuo je smrtnu kaznu te je pomilovao brojne osuđenike za lakše zločine. Američkog glazbenika Frank Zappu proglasio je počasnim kulturnim veleposlanikom. Dva je puta stupao u bračne vode, prva supruga mu je bila Olga, a nakon njezine smrti vjenčao se s glumicom Dagmar Veškrnovom. Nakon povlačenja s mjesta češkog predsjednika bavio se pisanjem.

Sa zdravljem je imao velikih problema od 1996. kada mu je zbog karcinoma odstranjen dio pluća. Prošlu subotu mu je u posjet došao njegov dugogodišnji prijatelj, »Njegova Svetost« Dalai Lama, kojeg je u siječnju 1990. primio u službeni državni posjet, izazvavši bijes Pekinga. Havel je oštro i kontinuirano napadao Kinu zbog kršenja ljudskih prava na Tibetu. Nekoliko je puta bio nominiran za Nobelovu nagradu za mir i skupio je brojna priznanja za svoj rad kao globalni ambasador savjesti, braneći »pogažene« od Darfura do Mianmara.