Odrubljivanje glava, spaljivanja, mučenja, silovanja – sve je to bila svakodnevica Kalifata koji je tek nedavno do kraja poražen. Dio boraca je uhvaćen, dio ubijen, a dio pobjegao i čeka neku novu priliku. Tisuće udovica boraca i njihove djece, sada su po izbjegličkim kampovima.

Posljednja tri tjedna kurdske snage koje čuvaju ove kampove zabranile su ulaz svima, a ponajprije novinarskim ekipama, no samo ekipi ‘Provjerenog’ dan je pristanak, ali pod posebnim sigurnosnim uvjetima. U zatvor u Kamišli u kojemu se nalaze zarobljeni borci islamskog kalifata uspio je ući reporter Zoran Marinović.

„Neki su tu godinu dana, neki dvije. Uvjeti koliko god bili ovdje strašni, nemaju dvorište, ne mogu izlaziti vani, čeka se po dva, tri sata na WC, ipak je puno bolje nego na svim drugim mjestima.

Svakakve nacije su ovdje, među njima još ima nekih Bosanaca..“ priča Zoran, a opisuje i situaciju iz izbjegličkog kampa: „Njihova frustracija i nervoza nakon ovoliko vremena zaista je prevelika. Prije samo nekoliko dana u jednom od kampova nedaleko odavde dogodila se pucnjava u kojoj je ubijen 10-godišnji dječak“.

Njihove sudbine odredio je pad Islamske države u koju su doselili, države koja je sijala strah, trepet i pakao na Bliskom istoku, no sada žele natrag, u rodnu zemlju koju su godinama prije napustili. Pred kamerama ‘Provjerenog’ otvoreno su progovorili o životu u središtu zloglasnog Kalifata.

Jedan od njih je i Salem Hasić iz Tuzle koji je u Siriju došao još 2013. s prijateljima, s ciljem, kako kaže, da pomogne ”braći”.

„Nisam puno ratovao! Ratovao sam prije toga, malo u Aleppu. Slomio sam ruku. Poslije toga, u Minmiru sam radio prvu operaciju, poslije nisam ratovao, više sam pomagao braći. Pomagao sam ljudima, kuhao sam s bratom, dijelio hranu po bazama braći“, otkriva Salem koji, navodi Marinović, nije prvi koji tvrdi kako je više kuhao nego ratovao.

Nitko se od njih, zaključuje, ne hvali borbenim iskustvom, iako su im nad glavom ozbiljne optužbe za terorizam.

„Napravio sam grešku što sam došao ovdje. Da me ne smatraju kao neko čudovište, da nemaju strah od mene, da misle da ću sutra njih klat kao što su vidjeli ovdje ili paliti ljude, silovati ili žene uzimati kao robinje. Nemam takvo mišljenje kakvo su ljudi imali okolo“, poručuje Salem.

Adela Dolamić kaže kako je najmanje bila upoznata s dolaskom.

„Ja mislim da odgovornost treba snositi onaj tko je kriv za to, ne osobno ja, znači ja sam rekla ne bježim od države, zakona i zatvora jer osobno ja nisam ništa uradila i većina ovih žena koja je tu, to su majke koje su prošle dosta toga, prošli smo vjerujte mi dosta toga.

To su samo žene koje su samo rađale djecu i prošle sve i svašta. Svaki čovjek na svijetu zaslužuje novu priliku“ otkrila je Adela čiji je suprug džihadist, kako su joj rekli, poginuo u bombaškom napadu.

„Žao mi je što sam ja prošla stvari koje nisam trebala u životu, a druga stvar žao mi je što su moja djeca prolazila i dan danas prolaze, a možda sam imala izbor da li da idem ili ne idem“, priznaje Adela, koja je samo jedna u nizu s nadom povratka kući.

Što su sve kamere Provjerenog snimile na mjestima u kojima niti jedan svjetski medij nema pristup, i do kakvih je svjedočanstava došao reporter Zoran Marinović, ne propustite doznati u emisiji ‘Provjerenog’ ovog četvrtka na Novoj TV!