Prema nedavnom istraživanju, u nadmetanju za predsjednika države Boris Tadić za sada je u prednosti od tri posto nad Nikolićem. Lidera DS-a podržava 31 posto, a čelnika SNS-a 28 % anketiranih
Približavanjem izbora na svim razinama, koji će se u Srbiji održati 6. svibnja, kampanja postaje sve žešća, a stranke u međusobnoj utrci zaoštravaju retoriku. Političko usijanje se, ipak, očekuje tek u iduća dva tjedna, mada izborna groznica neće utihnuti ni nakon konačnog zbrajanja glasova.
U predizbornoj borbi ne biraju se sredstva – od velikih obećanja i kritika suparnika, pa sve do teških optužbi političkih rivala. Analitičari procjenjuju da će okršaj kulminirati pred skoro izvjestan drugi krug predsjedničkih izbora.
Srbija, podsjetimo, ima 12 predsjedničkih kandidata no, konačna borba za novog šefa države nesumnjivo će se voditi između lidera, po rejtinzima dviju najjačih partija – Demokratske stranke Borisa Tadića i Srpske napredne stranke Tomislava Nikolića.
Kao manje-više autsajderski predsjednički kandidati, na izbornim listićima, pored ostalih, bit će i imena Jadranke Šešelj, supruge haškog optuženika i vođe radikala Vojislava Šešelja, kandidata nacionalističkog pokreta Dveri Vladana Glišića, lidera Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice, a uime koalicije »Preokret« predsjednika Liberalno-demokratske partije Čedomira Jovanovića.
Aktualni ministar zdravlja Zoran Stanković kandidat je Ujedinjenih regija Srbije, Ištvan Pastor je na listi u ime Saveza vojvođanskih Mađara, Socijalistička partija Srbije na crtu šalje svog predsjednika i aktualnog ministra policije Ivicu Dačića, a predsjedničkom mandatu javlja se i posve neobičan kandidat – Muamer Zukorlić, muftija Islamske zajednice u Srbiji.
Simetrično glasanje
– Postoje medijski i politički razlozi za ovakvu poplavu predsjedničkih kandidata – ističe za Deutsche Welle politički analitičar Dejan Vuk Stanković. Svakako treba praviti razliku između kandidata stranaka koje imaju zastupnike u parlamentu, i svih ostalih, izuzimajući, naravno, Tadića i Nikolića.
Oni ne mogu dozvoliti da Nikolić i Tadić, kao dva najjača predsjednička kandidata, uzmu i glasove koji bi išli njihovim političkim strankama. Dakle, kandidature Dačića, Koštunice, Jadranke Šešelj i Čedomira Jovanovića idu u smjeru sprječavanja fenomena simetričnog glasanja, točnije – sprječavanja da najveći broj građana koji budu zaokružili ili Tadića ili Nikolića, istovremeno zaokruže i njihove političke stranke.
Vladan Marjanović, urednik vanjskopolitičke rubrike NIN-a, ocjenjuje da sve to Srbiju vraća u vrijeme izbora pod Slobodanom Miloševićem i loše govori o evoluciji srbijanske političke scene, a u praksi neće imati nekog efekta na konačne rezultate izbora.
Mrtva utrka na parlamentarnim izborima
Prema nedavnom istraživanju Međunarodnog republikanskog instituta u nadmetanju za predsjednika države Boris Tadić za sada je u prednosti od tri posto nad Nikolićem. Lidera DS podržava 31 posto, a čelnika SNS 28 % anketiranih.
Utrka između Tadića i Nikolića bit će neizvjesna do samog finiša jer su razlike među dva glavna kandidata na razini statističke greške. Rezultat će, prognoziraju analitičari, doslovce ovisiti o svakom pojedincu. Što se parlamentarnih izbora tiče, također je mrtva utrka između demokrata i naprednjaka.
Od anketiranih koji će izaći na izbore, najveću podršku dobila je Nikolićeva izborna lista SNS »Pokrenimo Srbiju« s 27 posto glasova, slijedi koalicija »Izbor za bolji život – Boris Tadić« s 24 postotka potpore. Sadašnja matematika veli da za ulazak u parlament neće morati brinuti ni Socijalistička partija Srbije i Liberalno-demokratska partija.
Zanimljivo je i da će, po sadašnjim procjenama, nacionalistička organizacija bliska Srpskoj pravoslavnoj crkvi – »Dveri«, vjerojatno prijeći cenzus i ući u parlament. Poznavatelji političkih prilika upozoravaju da je na primjeru predstojećih izbora europski trend jačanja desnice vidljiv i u Srbiji, jer problematične ekonomske i socijalne prilike predstavljaju pogodno tlo za jačanje desnice u Srbiji.
