Još od prošloga ljeta, kada je američka glavna državna odvjetnica Loretta Lynch prihvatila preporuku FBI-a da ne treba podizati optužnicu protiv demokratske predsjedničke kandidatkinje Hillary Clinton zbog nevjerojatno nemarnog korištenja privatnog servera za primanje elektronske poštu dok je bila državna tajnica, gotovo svi analitičari bili su jednoglasni: sada više ništa ne stoji na putu Hillary Clinton da postane prva žena američka predsjednica u povijesti.

I u trenutku kada je ta afera već bila pomalo zaboravljena, a priča o američkim predsjedničkim izborima gotovo zaključena – neke su kladionice već bile proglasile demokratsku kandidatkinju izbornom pobjednicom i počele isplaćivati dobitke – uslijedio je šok. Direktor FBI-ja James Comey neočekivano je objavio, i to samo desetak dana prije izbora, da se istraga protiv Hillary Clinton i njezine elektronske pošte nastavlja, što je, dakako, dalo novu nadu Donaldu Trumpu, na kojem se do tog trenutka vidjelo da se već polako priprema za neumitni izborni poraz i sve što će uslijediti nakon njega.

Objava otvaranja nove istrage protiv Hillary Clinton, međutim, usmjerila je pozornost na direktora FBI-ja Comeya, koji je postao nova zvijezda američkih izbora i koji je, po sličnom obrascu po kojem bi i naše državno odvjetništvo u predizborno vrijeme u pravilu postajalo instrumentom jedne političke opcije, izravno zaslužan za novi uspon kontroverznog njujorškog nekretninskog milijardera, televizijske reality zvijezde i huškača koji je u američku politiku vratio diskurs mržnje, neprijateljstva i podjela.

To se dogodilo nakon što su istražitelji FBI-ja tijekom istrage skandala u kojem je bivši zastupnik u američkom Kongresu i neuspješni kandidat za njujorškog gradonačelnika Anthony Weiner razmjenjivao svoje golišave fotografije s petnaestogodišnjom djevojkom. Istražitelji su na Weinerovom kompjutoru među 100 tisuća elektronskih poruka pronašli i poruke Hillary Clinton, i to zato što se tim kompjutorom koristila i Huma Abedin, tadašnja Weinerova supruga i jedna od najbližih suradnica Hillary Clinton.

Iako uopće nije utvrđeno jesu li poruke Hillary Clinton pronađene na Weinerovom kompjutoru nove ili je riječ o već pregledanim porukama tijekom prve istrage, nakon koje je zaključeno da nema elemenata za podizanje optužnice, direktor FBI-ja Comey odlučio je obavijestiti Kongres o pokretanju nove istrage, čime je možda prekršio američki zakon koji državnim dužnosnicima zabranjuje političko djelovanje i u vrijeme neposredno uoči izbora zabranjuje poteze koji bi se mogli shvatiti kao pokušaj utjecaja na izbore.

Sve je moguće

No dogodilo se upravo to. Objava FBI-ja se doima kao izravna intervencija koja bi mogla preokrenuti izborni rezultat. Iako su ankete sve do prije dva tjedna najavljivale sigurnu pobjedu Hillary Clinton, sada je, odjednom, sve ponovno postalo moguće, pa i pobjeda kontroverznog republikanca. Trumpova je kampanja objavu nove istrage protiv Clintonove dočekala kao dar s neba, vješto iskoristivši ovu priliku kao konačan dokaz njezine nevjerodostojnosti i korumpiranosti. Trump ovu aferu uspoređuje s Watergateom, što je, dakako, pretjerivanje, a za nju je na svojim skupovima zahvaljivao Weineru, iako je zapravo trebao zahvaliti Comeyu, koji je dopustio da FBI, jedna od najvažnijih institucija u američkom sustavu, koja bi trebala čuvati svoju neovisnost, postane jedan od ključnih aktera ove predizborne kampanje.

Comeyev potez još je sporniji kada znamo da se FBI suzdržao od objave podataka o navodnim financijskim vezama njujorškog milijardera i ruskih banaka, da je savjetovao Bijeloj kući da se suzdrži od javne optužbe Rusije zbog hakerskog napada na server demokratske stranke, ali i da je nastavio s neobičnom praksom objave podataka koji bi mogli utjecati na izbore, pa je tako samo nekoliko dana uoči izbora na internetskoj stranici FBI-ja osvanulo 129 dokumenata iz 2001. godine, a riječ je o dokumentima iz istrage spornog pomilovanja financijaša Marca Richa, koji se našao na meti FBI-ja zbog korupcije, porezne utaje i sličnih djela. Tadašnji američki predsjednik i muž Hillary Clinton pomilovao je Richa nekoliko sati prije nego što je napustio Bijelu kuću, na molbu Izraela, zbog čega je ubrzo požalio, a istragu tog slučaja vodio je upravo James Comey, koji je tada bio novomenovani javni tužitelj u južnom New Yorku, što je ponovno potaknulo pitanje što FBI želi postići s objavom takvih dokumenata, i to u samom finišu predizborne kampanje.

No i ovaj slučaj, koji dovodi u pitanje integritet i neovisnost institucija vlasti – a upravo je ta neovisnost i međusobna kontrola pojedinih grana vlasti jedno od temeljnih obilježja američkog političkog sustava – ovu predsjedničku kampanju i ove izbore čini toliko jedinstvenim i posebnim. Nikad se nije dogodilo da jedan kandidat osvoji nominaciju jedne velike stranke tvrdnjom da su Meksikanci kriminalci i silovatelji te da bi svim muslimanima trebalo zabraniti ulazak u SAD, a to je uspjelo upravo Trumpu, unatoč prognozama većine analitičara koji su smatrali kako je riječ o kandidatu koji nema nikakve izgleda u ovoj kampanji, ne samo za Bijelu kuću, nego i u utrci za republikansku nominaciju.

Trump je svoju kampanju temeljio na širenju straha i netrpeljivosti, huškajući većinu protiv manjina, bijelce protiv crnaca i Latinomerikanaca, bogate protiv siromašnih i obratno. Svakog drugog kandidata uništila bi snimka na kojoj se sam Trump hvali kako može imati svaku ženu koju poželi i da ih hvata za spolovila, što mu one dopuštaju zato što je slavan, no n je i to preživio.

Loša šala

Nikad se ranije nije dogodilo da jedan kandidat velike stranke na američkim izborima objavi da neće priznati rezultat izbora ako bude poražen, što je, po ocjeni većine analitičara, njegova najskandaloznija i najdestruktivnija izjava u ovoj kampanji. Ta će izjava nekima možda zazvučati samo kao loša šala, no Amerikancima je sigurno puno više od toga. Dok je u zemljama nestabilne ili nezrele demokracije uobičajeno osporavanje izbornih rezultata, a time i dovođenje u pitanje cijelog demokratskog procesa – kao što je, primjerice, bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko nakon pretprošlih izbora bez ikakvih dokaza skandalozno tvrdio da je njegovoj stranci »ukradeno« pet mandata – u Sjedinjenim Američkim Državama, koje se smatraju kolijevkom demokracije, takva je tvrdnja shvaćena kao šokantan atak na demokraciju.

Iako je riječ o još jednoj bombastičnoj izjavi u nizu, Trumpova tvrdnja da možda neće priznati pobjedu Hillary Clinton, unaprijed proglasivši izbore nepoštenima, dovodi u pitanje temelje američke demokracije. Riječ je o izbornom sustavu koji je preživio brojne izazove i nedaće, no od osnivanja američke države ostao je više ili manje nepromijenjen. Amerikanci, primjerice, tradicionalno izlaze na izbore prvog utorka nakon prvog ponedjeljka u studenome, a taj je datum u vrijeme očeva američke demokracije odabran zbog činjenice da su u to vrijeme poljski radovi uglavnom bili okončani, a putovi su još bili prohodni i vremenske prilike nisu bile toliko loše, jer se u prošlosti do birališta katkad putovalo danima. Iako su takvi razlozi odavno prestali biti relevantni, Amerikanci i danas biraju prvog utorka u studenome.

Elektori se nakon izbora sastaju u glavnim gradovima svojih država i naknadno biraju pobjednika izbora, s time da je izborni sustav većinski, što znači da onaj kandidat koji je osvojio najviše glasova u pojedinoj državi osvaja sve elektorske glasove te države, uz iznimku Nebraske i Mainea, gdje se elektorski glasovi raspoređuju po izbornim okruzima.

To pak znači da je teoretski moguće da pobjednik izbora osvoji manji broj glasova na izborima od poraženog kandidata, što se također, iako ne previše često, događalo. Zadnji smo put tome svjedočili 2000. godine, kada je demokrat Al Gore osvojio preko pola milijuna glasova više od Georgea W. Busha, koji je ipak izabran za predsjednika jer je osvojio 271 elektorski glas, dok je Gore zaostao s 266 elektorskih glasova.

Taj neobičan izborni sustav uspostavljen je na samim počecima američke neovisnosti, kada se vjerovalo da je upravo takav izborni model osigurač protiv preglasavanja pojedinih država i nametanja predsjednika. Unatoč brojnim manjkavostima održao se do danas, iako je danas jasno da upravo takav model favorizira velike, odnosno najmnogoljudnije države na račun onih s manjim brojem elektorskih glasova.

»Velika Amerika«

I sada je upravo taj drevni izborni sustav na udaru republikanskog predsjedničkog kandidata, koji je u svom pohodu na Bijelu kuću doveo u pitanje same temelje američke demokracije, ali i američkog društvenog sustava, pokušavajući politički profitirati na njihovim razvalinama.

Na prošlim predsjedničkim izborima Barack Obama osvojio je svoj drugi mandat u Bijeloj kući s 332 elektorska glasa, dok je njegov protukandidat Mitt Romney dobio 206 elektora. Sličan rezultat sve do prije nekoliko dana očekivao se i na izborima u utorak, jer su sve ankete najavljivale premoćnu pobjedu Hillary Clinton, koja je mogla očekivati pobjedu u svim »demokratskim« državama, koje tradicionalno glasaju za demokrate, a riječ je i o državama s najvećim brojem elektora, poput Kalifornije, New Yorka, Michigana, Illinoisa i New Jerseya, dok je Trumpu postala upitna pobjeda čak i u tradicionalno republikanskim državama, poput Teksasa. Trump je mogao računati na sigurnu pobjedu samo u državama poput Tennesseeja, Kentuckyja, Georgije, Alabame i Indiane, što nikako nije dovoljno za pobjedu, jer za nju mora osvojiti praktično sve neodlučne države, koje zbog toga nazivaju i »državama bojišnicama«, u kojima se zbog toga u najvećoj mjeri i vodi predsjednička kampanja i troši novac na oglase. Takvih je država tradicionalno manje od deset, a na ovim izborima to su Ohio i Florida kao najvažnije »njihajuće« države, a zatim i Georgija, Sjeverna Karolina, Iowa i Arizona. Kako se činilo, Trump je mogao računati na pobjedu samo u Ohiju, i to ponajprije zahvaljujući propasti industrije u toj državi i velikom broju radnika koje je globalizacija ostavila na cjedilu, koji su masovno prigrlili njegovu nacionalističku i populističku retoriku i povjerovali u njegovo obećanje da će »Ameriku ponovno učiniti velikom«.

Sve to, međutim, vrijedilo je do otvaranja nove istrage FBI-ja protiv Hillary Clinton, zbog koje ona polako gubi potporu svojih birača, ali i onih neodlučnih, čijim se glasovima također nadala. U ovom trenutku svi se pitaju koliko uopće možemo vjerovati anketama i može li doista Trump pobijediti. Izbori su ponovno postali potpuno neizvjesni, a njihov ishod nepredvidljiv, iako su pronicljiviji otpočetka upozoravali da sama pojava Trumpa i njegov uspjeh u osvajanju republikanske predsjedničke nominacije dokazuje da je riječ o krajnje nepredvidljivom kandidatu, čiju snagu predizborne ankete možda podcjenjuju, i to na sličan način na koji ankete u Hrvatskoj tradicionalno podcjenjuju izborni rezultat HDZ-a za nekoliko postotaka, jer se anketirani vjerojatno srame kazati ispitivaču da će glasati za HDZ, odnosno za Trumpa.

Zbog svega toga ovdje valja računati i na nepredvidljiv ishod, pa i na Trumpovu pobjedu. Brexit bi svima trebao biti dovoljna pouka.