Iako je do početka utrke za stranačke nominacije za predsjedničke izbore 2016. godine u Iowi još točno pola godine, kampanja je već u punom jeku, a u republikanskom taboru je tolika gužva da se Stuart Stevens, šef izbornog stožera Mitta Romneya na prošlim izborima, u svom komentaru u New York Timesu ovog vikenda pita postoji li ijedan republikanski političar – uključivši i one koji nisu ni pravi političari, pa ni republikanci, poput notornog Donalda J. Trumpa – koji ne želi postati sljedeći predsjednik Sjedinjenih Američkih Država?

Stevens toliku navalu kandidata – zasad ih je 17, no taj broj zasigurno nije konačan – objašnjava činjenicom da na republikanskoj strani, za razliku od demokratskog tabora, ovaj put nema izrazitog favorita. Tu je, osim toga, i uvjerenje da će sljedeći predsjednik svakako biti republikanac, s obzirom na to da je od 1951. godine, kad je broj predsjedničkih mandata ograničen na dva, ista stranka samo jednom osvojila više od dva mandata zaredom, što je pošlo za rukom republikancima od 1981. do 1993. godine.

Ključno je, međutim, da je pretendentima na predsjedničku nominaciju odnedavno iznimno olakšan postupak prikupljanja donacija, dok se njihove političke ambicije uglavnom podudaraju sa stanjem računa njihovih izbornih blagajni. Riječ je o institutima tzv. odbora za političku akciju (PAC), koje je američki Vrhovni sud legalizirao prije prošlih predsjedničkih izbora, omogućivši tim odborima da za svoje kandidate prikupljaju neograničene iznose donacija, samo što pritom te superodbore ne smiju izravno koordinirati izborni stožeri kandidata.

Neograničeni iznosi

Zahvaljujući milijunskim, najčešće neprijavljenim donacijama, kandidati u kampanji raspolažu praktično neograničenim, milijunskim iznosima, a zahvaljujući toj bizarnoj praksi prošla je predsjednička utrka progutala čak 2,6 milijardi dolara, dok se ukupna cijena američkih izbora 2012. godine – dakle predsjedničkih, kongresnih i guvernerskih – popela do nevjerojatne svote od šest milijardi dolara!

Iako su američke predsjedničke utrke i inače poznate po nevjerojatnim svotama koje predsjednički kandidati potroše u kampanji, predstojeći predsjednički izbori, koji će se održati početkom studenoga sljedeće godine, mogli bi biti rekordni po novcu što će ga kandidati potrošiti u kampanji. Super-PAC-ovi već odavno su u punom pogonu, iako nominacijski postupak tek slijedi, a računa se da bi najvjerojatnija demokratska kandidatkinja Hillary Clinton i njezin republikanski protukandidat – tko god to na kraju bio! – u kampanji mogli potrošiti iznos viši od pet milijardi dolara! Riječ je, dakle, o skoro dvostruko većem iznosu od onog što su ga kandidati potrošili na prošlim i pretprošlim izborima, koje je pak obilježila eksplozija troškova. Na izborima 2008. godine, na kojima je Barack Obama pobijedio Johna McCaina, potrošena svota popela se na dosad rekordni iznos od 2,8 milijardi dolara.

Izravne donacije

Stoga se u ovoj ranoj fazi kampanje uspjeh kandidata može mjeriti i po tome koliko su kandidati uspješni u prikupljanju donacija. Sudeći po dostupnim podacima, i na tom planu zasad vodi nekadašnja državna tajnica i prva dama, koja želi postati prva žena na čelu SAD-a u povijesti.

Hillary Clinton je dosad prikupila 46 milijuna dolara, no riječ je o izravno prikupljenim donacijama, a ne sredstvima koja su za njezinu kampanju prikupili njezini PAC-ovi. Radi se o četiri puta višem iznosu od onog  što ga je prikupio Jebb Bush, kojeg pak analitičari smatraju njezinim najozbiljnijim republikanskim protukandidatom, unatoč karikaturalnoj kampanji trenutačno »najpopularnijeg« Trumpa, multimilijardera i slovenskog zeta kojeg nitko ne može utišati, a za kojeg, kako pokazuju ankete, ne bi glasalo ni 62 posto republikanaca.

Zanimljivo je da Hillary Clinton svoju predizbornu blagajnu temelji na velikom broju malih donacija, dok se Bush financijski pokriva manjim brojem donacija, ali bogatijih i izdašnijih donatora. Podaci tako govore da je Clinton prikupila 250 tisuća pojedinačnih donacija, od kojih je više od 90 posto u iznosu nižem od 250 dolara, dok je kod Busha situacija oprečna: u njegovu se blagajnu slijeva više od 80 posto donacija od maksimalno dozvoljenih 2.700  dolara, dok je samo tri posto donacija u iznosima nižim od 200 dolara.

Obaminim tragom

Čini se da se nekadašnja državna tajnica i prva dama i na tom planu pokušava ponoviti uspjeh predsjednika Obame, koji je upravo zahvaljujući malim donacijama velikog broja običnih, prosječnih građana, osvojio dva mandata zaredom u Bijeloj kući.

Clinton vodi i u svim predizbornim anketama, više ili manje uvjerljivo, a Trumpa bi prema trenutačnom odnosu snaga pobijedila sa 16 postotnih poena prednosti, dok se ta razlika u eventualnoj utrci s Bushom smanjuje na šest, a s mlađahnim Marcom Rubiom, koji računa i na glasove latinoameričkih birača – bez kojih nije moguće osvojiti Bijelu kuću – na samo pet posto. Zbog toga se Hillary Clinton i njezin izborni stožer iskreno vesele svakoj novoj svađi u republikanskom taboru, svakom novom Trumpovom skandalu i ispadu, baš kao i svakom novom republikanskom predsjedničkom kandidatu. To je, naime, najbolji vjetar u njezina leđa, jer to izravno vodi demokratsku kandidatkinju u Bijelu kuću, iako sadašnji republikanski kaos za nju krije i izvjesnu opasnost. Bez pravog, izrazitog protukandidata, naime, Hillary Clinton samoj sebi može postati najveća protivnica, što se već pokazalo u nekoliko posljednjih afera, kao što je, primjerice, nevjerojatna afera s korištenjem privatne adrese elektronske pošte u službene svrhe.