O tome koliko je Njemačka stabilna demokracija najbolje govori činjenica da je od završetka 2. svjetskog rata, odnosno od formiranja prvog Bundestaga 1949. do danas imala samo devet kancelara, ako ne računamo devet dana u uredu Waltera Scheera koji je zamijenio nakratko Willyja Brandta nakon njegove ostavke. Svatko od njih, prema osobnim preferencijama odlučivao je koja će mu marka automobila biti glavno prijevozno sredstvo dok je na funkciji.

Dakako, u kao tradicionalno najveći proizvođač automobila u Europi, nikad nije bilo ni govora da bi za službeno vozilo kancelari uzeli neko strano. Zapravo, dugo vremena, gotovo pola stoljeća, od 1949. do 1998. vladao je svojevrsni monopol Mercedesa kad su kancelarski automobili u pitanju. 

Prvi poslijeratni kancelar nakon podjele Njemačke na dvije države Conrad Adenauer u 14 godina svog mandata vozio se u Mercedesu 300  koji je po njemu i dobio kolokvijalni naziv „Adenauer“. U tri godine svog mandata njegov nasljednik Ludwig Erhard nije našao razloga mijenjati ništa pa su i njega vozili u „Adenaueru“.

Mercedes 300 W183

Treći kancelar Kurt Georg Kiesinger se od 1966. do 1969. odlučio za malo više luksuza i prostora i odabrao prostrani Mercedes 600.  Za napomenuti da je u to doba ovaj model bio i omiljeno službeno vozilo Josipa Broza Tita, s tim da je jugoslavenski maršal imao šest komada od kojih je jedan bio Landaulet inačica s pomičnim krovom.  U četiri godine svog mandata socijaldemokrat Willy Brandt vozio se u Mercedesu W108 i on je bio posljednji koji se vozio u serijski proizvedenom Mercedesu.

Mercedes 600

Sredinom 70-ih godina nadvili su se crni oblaci nad Saveznom Republikom Njemačkom, dio nezadovoljne njemačke mladeži se radikalizirao, sjeme terorizma je posijano, letjele su bombe i meci na sve strane. Nitko nije bio siguran, a posebno ne političari, pa je u osam godina mandata između 1974. i  1982.  Helmut Schmidt bio prvi njemački kancelar koji se vozio u blindiranom autu specijalno adaptiranom u Mercedesu. Njegov je izbor bio ne tako velika, ali okretna limuzina 350 SE. Ovaj automobil u to doba se mogao tu i tamo vidjeti i na našim cestama, ali je uglavnom bio tek san naših gastarbajtera koji su kupovali slične Mercedese, ali uglavnom nešto niže klase.

Mercedes 350 SE

U dugoj vladavini Helmuta Kohla, službeni auto kancelara između 1982. i 1998. bio je model 500 SEL. Zanimljivo, njegov ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher vozio se u po performansma i izgledu sličnom, ali bitno skupljem i raskošnijem 600 SEL modelu, za kojeg mnogi smatraju da je bio najbolja limuzina koja je ikad izašla iz Mercedesa. S obzirom da je za vrijeme demokratskih promjena na ovim prostorima Genscher bio glasni zagovornik hrvatske samostalnosti i ovdje česti i rado viđeni gost, 600 SEL je dobio nadimak „Genscher“ koji se primio u uporabi i snažnije od prijašnjih opisnih kolokvijalnih imena za Mercedese poput „Pontona“ i „Repaša“.

Mercedes 500 SE

Čovjek sa sjevero-zapada Njemačke,  Gerhard Schröder kao predsjednik vlade prekinuo je dugu tradiciju, i umjesto tvrtke s juga Njemačke iz Stuttgarta odabrao sebi bližu tvrtku iz Wolfsburga. Limuzina Phaeton postala je 1998. godine prvi Volkswagen kao izbor službenog vozila jednog njemačkog kancelara.

Najmoćnija političarka Njemačke u povijesti Angela Merkel dodala je još malo soli na ranu Mercedesu i za glavni službeni automobil izabrala blindirani Audi A8 L W12 koji je koristila najčešće. U svojoj eri dugog vladanja Njemačkom (a i Europom), proširila je vozni park kancelara, pa je sporadično koristila i BMW iz serije 7, ali i blindirani Mercedes S-klase.

Audi A8 W12

Angela Merkel je otišla, došao je socijaldemokrat Olaf Scholz i odmah se odlučio da, kako bi se to u nekim našim krajevima reklo, vrati dite materi.

Scholz je vratio Mercedes i to kakav. Riječ je o modelu S 680 Guard, pravoj tvrđavi na četiri kotača s motorom snage od 612 „konja“. Njemački Auto Motor Sport navodi da je ovo najsnažnijii i najskuplji automobil u kojem se vozio jedan njemački kancelar. Njegov oklop je toliko jak da mu, prema specifikacija ne može ništa ni 12 i pol kilograma eksploziva. U testovima,ž službenici njemačke policije ispalili su 300 metaka u njega, a da automobil ni testne lutke iznutra nisu doživjeli nikakva oštećenja.

Dakako, ovakav „tenk“ koji izgleda kao elegantna limuzina zbog zaštite mora biti i vrlo težak, s 4,2 tone teži je gotovo dvostruko od komercijalnog modela S-klase. Samo vjetrobransko staklo je teško 120 kila. Uz vrhunsku zaštitu putnika dolazi i paprena cijena od 544 tisuće eura. Za taj novac se inače mogu dobiti dva „obična“ Maybacha 680.