Boris Tadić je 2009. bio na proslavi 40. obljetnice Gadafijeve vlasti, dok su drugi svjetski lideri u Gdanjsku obilježavali 70 godina pobjede nad fašizmom
BEOGRAD Nakon što je bivši predsjednik SRJ Zoran Lilić omogućio TV Pinku intervju s libijskim diktatorom i svojim osobnim prijateljem Moamarom Gadafijem, njegovo je posredovanje izazvalo oštra reagiranja u srbijanskom establišmentu.
Prema izvorima iz Vlade, Lilić (inače, nekadašnji Miloševićev bliski suradnik) najavio je odlazak u Libiju kako bi pomogao u evakuiranju državljana Srbije, ali nije spomenuo da će otputovati zrakoplovom »Er pinka« zajedno s Miodragom Popovićem, novinarom i urednikom vanjskopolitičke rubrike ove TV postaje, koji je intervjuirao Gadafija, navodi beogradski »Press«.
Korisno prijateljstvo
Zbog ovakvog Lilićevog postupka najviše je revoltiran potpredsjednik Vlade i lider SPS-a Ivica Dačić, stranački kolega Lilića.
Dačić je izjavio novinarima da se Srbija ne želi miješati u unutarnja pitanja Libije i da bivši predsjednik SRJ Zoran Lilić tamo nije zastupao državne stavove Srbije, niti je tu zemlju posjetio s mandatom Vlade, a ni SPS-a čiji je član.
Dušan Simeonović, bivši veleposlanik Srbije u Libiji, nije želio komentirati kako na imidž zemlje utječe Lilićev postupak, ali je podsjetio da je Zoran Lilić u svojim posljednjim izjavama branio Gadafija naglašavajući »da se Libijci nemaju zbog čega buniti«.
Ograđivanje vlasti od Lilićevog postupka posebno je zanimljivo kad se zna da su za 42 godine neprikosnovenog vladanja Gadafija sve političke garniture s ovih prostora u tom periodu gajile s njim prijateljske odnose.
Naime, uvijek je bilo bitno kakva se »korist« može izvući od prijateljstva s Gadafijem, a čak se i sada dopušta da Lilić u udarnim emisijama ocjenjuje da »bez Gadafija nema rješenja u Libiji«.
Kako dobro primjećuje Drago Kovačević, bloger na sajtu B92, ono što se malim osvrtanjem unazad može zaključiti, jeste vjerojatnost da Lilić u svom stavu »nije nikako usamljen, već da bi to mogao biti većinski stav u domaćoj političkoj eliti«.
Koliko je Gadafi (ne)bitan srbijanskoj vanjskoj politici ilustrira već sam broj posjeta njenih visokih dužnosnika Libiji u posljednjih nekoliko godina.
Predsjednik Srbije Boris Tadić je, na primjer, već tri puta bio gost libijskog čelnika, a pamti se da je 2009. godine nazočio proslavi 40. obljetnice Gadafijeve vlasti kada je od njega dobio i odličje.
Svjetska ekskluziva
U isto vrijeme, podsjetimo, u Gdanjsku su se okupili svi značajniji lideri Europe i svijeta kako bi obilježili 70 godina od početka Drugog svjetskog rata.
Šef diplomacije Srbije Vuk Jeremić te bivši ministar obrane Dragan Šutanovac također su više puta službeno spremali kofere za Tripoli.
Prvi, zbog pitanja (ne)priznavanja Kosova, a drugi radi uspostavljanja vojne i trgovinske suradnje.
Konačno, posebno je interesantan posjet Gadafiju predsjednice srbijanskog parlamenta Slavice Đukić Dejanović kad je opće poznato da u Libiji nema ni Parlamenta ni političkih stranaka(?!).
S druge strane, gledajući kroz novinarsku prizmu, urednica informativne redakcije TV Pink Tanja Jordović kaže da je njena televizija napravila ono što bi učinila i svaka druga ozbiljna televizijska kuća.
»Uopće ne razumijem što je sporno što smo zamolili Zorana Lilića da nam pomogne u zakazivanju intervjua s Gadafijem.
On je tamo ionako planirao ići. Mene zbog tog intervjua zovu najveće svjetske televizije da čestitaju jer to jeste – svjetska ekskluziva«.
Bez obzira na to što Gadafi u toj ekskluzivi ama baš ništa novo nije rekao.
Hoće li Gadafi ostati partner vlastima u Srbiji, naravno, ovisi o razvoju događaja u Libiji.
U međuvremenu, još jednom se potvrdila stara poslovica da – politika spada u krug »najstarijeg zanata«.